Kapetan KK Jazine Arbanasi Marin Zrnić iza sebe ima bogato prvoligaško iskustvo, a ove se sezone vratio u rodni grad ne bi li pomogao osigurati ostanak novom zadarskom prvoligašu.

Jedan je od onih iz priče „a Zadru nije valja“. Dobro, možda ne u tolikoj mjeri kao neki drugi, ali i za njega se to moglo čuti, pogotovo prije koju godinu kada je u dresu Gorice bio drugi najbolji strijelac svoje momčadi koja je iznenađujuće, pa čak i šokantno, koliku god averziju imam prema toj riječi, svladala momčad koju je tada s klupe vodio Ante Nazor u Višnjiku. Put ga je u međuvremenu vratio u rodni grad, no pitanje je kako je sve počelo…

- Rođen sam u Zadru, gradu košarke i od malenih nogu sam gledao utakmice KK Zadar u Jazinama. Dok je djeci iz drugih gradova cilj bio igrati u NBA-u, mi smo sanjali kako ćemo jednoga dana nositi dres Zadra i igrati pred punim Jazinama. Počeo sam trenirati kada sam upisao osnovnu školu te sam se odmah zaljubio. Sa Zadrom zavoliš košarku, to je tako. Te dvije stvari dolaze prirodno – započeo je Marin Zrnić i nastavio opisivati svoj košarkaški put – kada sam počinjao postojale su Munje i Tornado u mlađim uzrastima nakon čega se shema granala na Zadar i Borik. Završio sam u potonjem. Nakon Puntamike dvije sam godine igrao u Voštarnici, potom su došli Križevci, opet Borik, pa Zabok, Gorica, Zabok i evo me sada u Jazinama.

Pet od šest prvoligaških klubova. Nije loše. Ovo se ljeto nakon tri i pol godine vratio u Zadar, potpisavši za novog prvoligaša Jazine Arbanase. Kako je došlo do kontakta?

- Već godinama izbivam od doma te sam htio ostati kući, a i obiteljska je situacija utjecala da ostanem u Zadru. Jazine su ušle u HT Premijer ligu te sam odlučio probati pomoći klubu – rekao je 29-godišnji visoki igrač.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Njegova se momčad u ovom trenutku nalazi na 12. mjestu HT Premijer lige sa samo dvije pobjede iz 16 utakmica. No, dojam je često bio dosta drugačiji. Za razliku od nekih drugih klubova koji se bore za ostanak Jazine su u nekoliko susreta pružile dobre partije te su vrlo lako mogle imati i pokoju pobjedu više.

- Ponekad ovisiš i o sreći… Ove smo sezone nekoliko puta izgubili u samim završnicama utakmica u kojima smo mogli slaviti da je jedna lopta otišla na našu stranu. Na kraju ti padne motiv i više ni sam nisi siguran je li to do tebe ili do čiste sreće – na svoj se način dotakao Machiavellijevih virùta i fortune kapetan 'Žute podmornice' i dodao – moglo se dogoditi da smo već sada sigurni za ostanak u ligi, a zapravo smo pretposljednji i hvatamo slamke spasa u predstojećim susretima. Imali smo dosta promjena od početka sezone što je veliki problem. No, ne treba se predavati i u svakoj utakmici trebamo tražiti dva boda koja će nam pomoći da izborimo ostanak.

Neke od najboljih partija odigrali ste protiv abaligaša u Jazinama. Dobar je otpor pružen prvenstveno Ciboni i Zadru, a onda i Cedeviti.

- Jesmo. Zanimljivo je da smo sve utakmice u kojima smo imali imperativ pobjede morali igrati na Višnjiku koji je za nas neutralna dvorana. Primjera radi, uoči susreta protiv Vrijednosnica imali smo jednak broj treninga u dvorani u kojoj smo igrali utakmicu kao i gostujuća momčad. Sat vremena dan prije utakmice u glavnoj dvorani. Stoga nam je to bio neutralan teren. Da smo igrali u Jazinama u kojima treniramo svaki dan, gdje su „naši“ koševi mislim da bi nedjeljni dvoboj izgledao potpuno drugačije – kazao je iskusni Zadranin i pojasnio na što je mislio – navikneš se na dvoranu u kojoj svaki dan treniraš te u njoj imaš puno bolji osjećaj. Prvenstveno po pitanju šuta. Sigurno ne bismo imali toliko promašenih šuteva. Na kraju smo izgubili tri razlike, a dojma sam da bi jedna trica više, ili pokoje slobodno bacanje, sigurno ušli. Protivnik bi imao podjednak postotak šuta, a mi bismo sigurno imali veći te nam se ne bi dogodilo da promašimo toliko dalekometnih šuteva i slobodnih bacanja.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Koji je uzrok tome? Slobodno bacanje je, ili bi makar trebalo biti, daleko najlakši šut u košarci.

- Promašuju ih igrači koji su šuteri… - uskočio je kapetan 'Podmorničara' i nastavio – nenormalno je da od početka sezone imamo toliki broj promašaja. I kod bivšeg i kod sadašnjeg trenera. Ne znam je li nam se nešto uvuklo u glavu ili je problem negdje drugdje, no ovo nije bila prva utakmica u kojoj smo imali loš šut. Dvije-tri utakmice smo izgubili nekoliko razlike uz desetak promašenih bacanja. To je veliki problem! A svaki trening radimo na tome. I jučer smo dvadesetak minuta šutirali slobodna bacanja. Na treningu svi zabijaju 30 u komadu, no kada dođe utakmica… Glava je jedino objašnjenje.

Prošlosezonski ulazak Jazina u elitni razred hrvatske košarke bio je iznenađenje za mnoge. Na kraju je, makar se takav dojam stječe, bio iznenađenje i za sam klub. Preko ljeta su povučeni brojni nagli i slobodno se može kazati čudni potezi te je raspuštena većina ekipe koja je dominirala u A2 ligi jug. Preko ljeta je s momčadi treniralo i dosta etabliranih zadarskih igrača, no većina od njih je na koncu završila u najvećem iznenađenju Kupa „Krešimir Ćosić“ Sonik Puntamici.

- To je sve na bivšem treneru i na upravi kluba. Oni su odlučili da će u sezonu krenuti s novim licima. Upisali smo nekoliko nesretnih poraza na samom otvaranju nakon čega nas je napustio i trener koji je otišao u drugi klub, dok smo mi dobili novog stratega i mnoštvo novih igrača. Dodamo li tu manjak sreće onda dobijemo trenutno stanje – da smo pretposljednji na tablici.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Jazine su, kao klub i kao dvorana, prvih nekoliko mjeseci bili prava „Kalelarga“. Igrači su odlazili i dolazili svakih nekoliko tjedana, a situacija se konsolidirala tek krajem siječnja kada je okupljena respektabilna igračka družina. Tko zna što bi bilo da su ovi igrači zajedno od početka sezone…

- Da smo 15. kolovoza kada su nam trebale početi pripreme bili na okupu sigurno ne bismo došli u situaciju da se borimo za ostanak. No, tome nije bilo tako i na to ne možemo utjecati. Ne možemo misliti što bi bilo da je bilo… U međuvremenu smo promijeniti gotovo čitavu momčad i imali smo samo dva, tri tjedna da dosegnemo razinu uigranosti ostalih ekipa i dobijemo utakmicu u nedjelju. Dali smo sve od sebe, ali jednostavno nije išlo. Borili smo se, no nekoliko je šuteva presudilo te je Osijek zasluženo pobijedio. Mi se moramo okrenuti budućnosti i probati osigurati ostanak ili, ako ništa, sačuvati obraz i što skuplje prodati kožu – smatra visoki Zadranin.

Jazine su prije nekoliko dana tijesno poražene na domaćem terenu, uvjetno rečeno domaćem, od Vrijednosnica Osijek u susretu koji je mogao preokrenuti sezona. Pobjeda bi uvelike olakšala situaciju u borbi za ostanak. No, teoretski, ni dalje nije sve izgubljeno.

- Po nekim izračunima šest pobjeda bi nam moglo biti dovoljno za ostanak u ligi. Da smo svladali Osijek i dobili još neke utakmice koje smo trebali, borili bismo se za doigravanje. No, do toga nije došlo. Sada ulazimo u krug s Alkarom, Zagrebom i Kaštelima. Hermes ima lagane utakmice na domaćem terenu. Nažalost, dosta toga ovisi o Alkaru koji na domaćem terenu igra protiv Škrljeva i Šibenika. Ako slave u te dvije utakmice gurnuli bi nas u Prvu ligu. S njima igramo doma i taj susret moramo dobiti. Radi nas samih. U Sinju smo vodili 16 razlike i na kraju izgubili. To se ne smije ponoviti!

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

U petak je na rasporedu gradski derbi sa Zadrom. Razlika u kvaliteti je velika te je, realno govoreći, teško očekivati puno više od časnog otpora i velike borbe kakvu smo vidjeli u petom kolu kada su se ove dvije ekipe prvi put susrele. No, vratimo se na početak priče. Zadar je svim domaćim momcima veliki motiv i izazov te igranje za nj brojnima predstavlja ostvarenje snova. I Zrnić je jedan od njih. Je li ti žao što nikada nisi obukao dres KK Zadar?

- Sigurno mi je žao. Svima je san da obuku dres Zadra. No, nisam jedan od onih će reći: „Zašto ja nisam dobio priliku, a neki drugi jesu?“. Iako su i njegov dres nosili neki košarkaši koji su kvalitetom slabiji od nekih domaćih momaka, Zadar je uvijek bio rezerviran za - malo jače igrače. Neovisno što nikada nisam zaigrao za KK Zadar, to će uvijek biti klub za koji ću navijati.

Popusta kod sportaša, naravno, nema. Tek dodatnog motiva.

- Klub za koji igram je uvijek broj jedan u tom trenutku te uvijek dajem sve od sebe kada iziđem na teren.

Visoki je Zadranin u dosadašnjem dijelu karijere nosio dres šest klubova u kojima je nakupio bogato prvoligaško iskustvo. Pritom je bilo puno lijepih i onih manje lijepih uspomena, a kao najdraže ističe…

- Mogao bih nabrojiti sto stvari. Ovako iz glave ulazak u prvu ligu s Križevcima, pobjeda protiv Jollyja na otvaranju nove dvorane prošle sezone u Zaboku ili pobjeda protiv Zadra u dresu Gorice. Mnogi su tada govorili da smo nezasluženo ušli u Ligu za prvaka pa smo slavili na Višnjiku i pobijedili Šibenik u gostima. Iskustva koja mi je košarka pružila pamtit ću čitav život.

Za kraj, pokoja riječ o privatnom životu.

- Većinu vremena provodim prijateljima i s curom. U dužoj sam vezi pa u zadnje vrijeme više vremena provodim s curom. Imam dva treninga dnevno, a tu su i putovanja, pa se opuštam gledanjem filmova – otkriva 'kapetan Riđobradi'.

Iako mu je teško izdvojiti najdraži film Zrnić se odlučio za Hrabro srce s Melom Gibsonom koji ističe kao broj jedan. Kod omiljenog pjevača, pak, nije imao takvu dvojbu.

- Oduvijek sam obožavao Eminema! – zaključio je Marin Zrnić koji u petak zasigurno neće biti „Stan“, već „Soldier“.