Dobrodošli ponovno na zadarski turnir!

Prva euroligaška sezona u novom formatu s 30 kola i 240 utakmica (ukupno 259) polučila je potpun uspjeh kojeg potvrđuju brojke. U dvoranama je bilo 15 % više gledatelja što znači 8177 po utakmici, a gledanost TV prijenosa u živo je porasla za čak 32%. Desetgodišnji ugovor s američkom firmom IMG donio je novi korak prema europskom NBA jer su klubovi podijelili 12 milijuna eura, a prvak si je naslov zasladio s dodatnih milijun. A da je bilo neizvjesno svjedoče i podatci da je 19% utakmica završilo do tri, a 35% do pet koševa razlike. 

CSKA- OLYMPIACOS 78-82 

Dvorana Sinan Erden u Istanbulu dva puta se punila prvoga dana završnog turnira i donijela detronizaciju prvaka (CSKA) i poraze dviju u regularnom dijelu najboljih momčadi (CSKA I Real). Time je njihovih 23 odnosno 22 pobjede iz prvog dijela odnio vjetar s Bospora. Premda je CSKA dobio zadnje 4 međusobne utakmice vrijedilo je drugo pravilo-djeca Pireja slavila su u sva četiri dvoboja na završnim turnirima uključujući i onaj finalni - 62:61 u istoj dvorani prije pet godina.

U ovogodišnjem ogledu Oly je dugo bio drvenih ruku, ali su napadački skakali kao osice, a trebalo je samo ne potonuti do kraja prije zadnjih minuta, a onda će stvari u ruke preuzeti gazda – 34-godišnji Vasilis Spanoulis poznatiji po loptanju sa zadarskim klincima na Forumu. Dotični je i nakon vodstva Perasovićevog Efesa od 2:1 preokrenuo povijest i proknjižio prosjek od 17 koševa uz 17 trica. Znali su to i Rusi i njihova tri beka (Teodosić 23, De Colo 16, Jackson 12), ali njihovih 51 pogodak poništio je čovjek koji je bio bez koša iz igre uz 0:5 za tri 115 sekundi do kraja.

Teodosić će možda tugovati u SAD brojeći 20 milijuna zelenih za tri sezone. Veličina Olympiacosa je u toj upornosti i nesalomljivosti, a kada imaš 18 napadačkih skokova finale ti se jednostavno nudi. Djeca Pireja donijela su tugu i u Moskvi ali i u Ateni gdje Pao od odlaska Željka Obradovića nikada nije pohodio završni turnir. 

FENERBAHCE – REAL 84.75 

Znano je da su Turci dojahali do Beča, pet se stoljeća zadržali i u ovim krajevima. ali nas će više zanimati da nikada nisu došli do Euroligaškog trona. Nadu je pružao sastav iz –Azije. Viceprvak Europe Fenerbahçe protiv Reala koji se okitio s 9 trofeja i uz to pobijedio regularni dio te do turnira došao s ukupnih 26:8. Real je predstavljao fantastičnu raskoš jednog Llulla i najboljeg mladog igrača Europe Dončića. U ostatku momčadi je puno onih koji već dugo uplaćuju u mirovinski fond. Osmerostruki prvak Eurolige Željko Obradović pomeo je u play offu Pao, svoje bivše, i to zahvaljujući sjajnoj formi, u pravom trenutku, Bogdanovića koji je proknjižio prosjek od 19 koševa uz 60 % šuta za tri.

Da po Real stvari neće biti dobre svjedočio je i zaostatak od 10 koševa do odmora i potpuna nebalansiranost u igri. Llull sam 19, a svi ostali 15 koševa. U nastavku je najveći trener Europe žrtvovao kulu za pobjedu – Bogdanović se potrošio u obrani ali Je ugasio Ljulja i Real! Disciplina je pobijedila nadarenost. U sjeni razvikanih imena „pčela radilica“ Udoh je odradio velik posao i nije mu za zamjeriti što mu samo dva dodavanja nedostaju do trostrukog dvocifrenog .Tek minutu bio je izvan parketa za 18 koševa,12 skokova i 8 dodavanja. Fantazija! Turci bez Turaka do novog finala. 

FINALE: FENERBAHCE - OLYMPIACOS 80:64

Prvaka Europe dobili smo iz - Azije. Da biste naime došli do njihove dvorane morate priječi preko mosta do Azijskog dijela 15 milijunskog Istanbula. Po prvi puta u povijesti najbolja momčad Europe je iz Turske čime je stavljena točka na još jedan veliki projekt najvećeg trenera Europe. Čovjek iz Čačka nakon 5 naslova sa Panathinaikos i 8 ukupno nakon što se naljutio na Spanoulisa koji je otišao u Olympiacos i sam se prihvatio posla u Turskom Feneru,sljedniku Ülkera.

Trebale su proći četiri godine i lanjski finalni poraz od učenika Dimitrisa Itoudisa da bi ove sezone došao do devetog naslova. Izgubili su ove sezone čak 34 razlike od Baskonije, a u završnici sezone imali i 0:3 uključujući i domaći poraz od Maccabija. Što je najvažnije izgubili su domaćinstvo u doigravanju. 

No, minule su ozljede, vratio se Bogdanović s kojim su dvostruko bolji i u doigravanju i završnom turniru imaju seriju 5:0. Obradović je pomeo nekadašnje svoje - Pao, potom najboljeg u regularnom dijelu Real da bi dominirao i protiv Olympiacosa.Turski su igrači bili tek ukras u momčadi pa je Mahmutoglu dobro došao tek da bi prigrlio trofej. Grcima za utjehu činjenica da su im kostur domaći igrači. Mogli su do naslova samo tako da do završnice doguraju sa što manjim zaostatkom pa da onda kormilo preuzme Spanoulis. 

No, Fener je kontrolirao situaciju - Spanoulis završio šutem 2/12. Uz simpatičnog Udoha koji je ovaj puta dominirao blokadama Obradović je imao i dvojicu "svojih" kojima najviše vjeruje - Bogdanovića i Kalinića koji su postigli skoro polovicu Fenerovih koševa (po 17 svaki). U ostalom nema čuda. Prepotentno govoreći takav razvoj predvidio sam već prije skoro godinu dana u Zadru i rekao to Obradoviću. Moj kolega Dražen Brajdić uoči ovog finala predvidio je naslov: Spusti se Slavko ! A ja kažem: Željko i Fener dobrodošli ponovno na zadarski turnir. Jesam li vam rekao?