'Držanje ljutnje je poput hvatanja vrućeg ugljena s namjerom da ga bacimo na nekoga drugoga; ti si taj koji se opeče. ' - Buddha

Prije svega, potpisnik ovog teksta osjeća potrebu za isprikom svim košarkašicama koje svoje snove pokušavaju ostvariti u Hrvatskoj, kao i onim našim djevojkama koje su svoju sreću potražile (neke i pronašle) u inozemstvu. Iako nominalno Basketball.hr jest nacionalni košarkaški portal, pažnja koju posvećujemo domaćoj ženskoj košarci nije na razini koju ove vrijedne i požrtvovne djevojke zaslužuju. Poput njih, i mi češće nego rjeđe moramo popunjavati kućne budžete "sa strane", krpajući se kako god znamo i umijemo. Uostalom, sve više je slučajeva igrača koji imaju "dnevni posao" i u najvišem razredu muškog nacionalnog prvenstva, čime je našu košarku u prokletoj igri karme zadesila sudbina dobrog dijela onih košarkaških liliputanaca kojima smo se s visoka rugali još donedavno. No, vratimo se na temu. Ženska premijer liga je u svom punom jeku i, nakon najgore omikron faze početkom i sredinom ovog mjeseca, polako došla u doba sezone u kojoj se kristalizira slika borbe za vrh ali i borbe za opstanak. Igrom slučaja prisustvovao sam gostovanju Broda na Savi u Šibeniku 8. siječnja. Trener Bensica Dražen Rimarčuk je na raspolaganju imao, vjerovali ili ne, svega šest iznimno mladih igračica. Stipe Bralić je objeručke uzeo ponuđeno i vodio svoje djevojke do uvjerljive pobjede.

U međuvremenu, Brođanke su dobile nekoliko pojačanja, konkretno Amerikanke Ashanti Aveti Thomas i Shanice Lauren Johnson Atkins, te su na taj način dobile potrebnu kvalitetu i iskustvo koje bi im moglo biti od velike koristi u pokušaju ostanka u najvišem rangu nacionalnog natjecanja. Jasno, ni konkurencija ne sjedi prekrštenih ruku, pa će svaka pobjeda u tom krugu biti zlata vrijedna. Nakon više od polovice regularnog dijela prvenstva tablica se podijelila na dva doma - u gornjem su s više od 70% ostvarenih pobjeda Plamen Požega, Ragusa, Trešnjevka, KAŽL i Medveščak. Donji dio je potpuno konfuzan i u svakom trenutku nova ekipa može upasti u nevolje zareda li s nekakvim negativnim nizom. 

Gostovanje jednog od glavnih pretendenata na naslov prvaka Medveščaka u dvorani Vijuš je trebala biti nova rutinska pobjeda talentiranijeg, šireg i iskusnijeg sastava. Međutim, sport nije egzaktna znanost i upravo to je njegova ljepota, koliko god nas Daryl Morey i njegova štreberska sljedba pokušavali uvjeriti u suprotno. Brođanke, za koje su, usput rečeno, cure s ranije spomenutog gostovanja na Baldekinu u ovoj utakmici upisale tek 45 minuta ukupno (od čega kapetanica Nika Kurdija 40, dok je Magdalena Kavka na terenu provela 5 minuta i 22 sekunde), nisu na teren izašle pognute glave pred nominalno snažnijim protivnikom - naprotiv! Nakon početnog minimalnog zaostatka su počele smanjivati prednost, da bi u posljednjih deset minuta izvojevale veliku pobjedu, možda čak najveću u povijesti kluba. Nismo bili na licu mjesta i nismo osjetili atmosferu, ali sudeći po slikama slavlje je bilo veliko. Bravo, Bensice!

Povijesnoj komponenti iz pozicije Bensica i njihovog trenera Dražena Rimarčuka unatoč, a sve zahvaljujući i našoj odgovornosti među ostalima, o ovom velikom iznenađenju bi hrvatska košarkaška i sportska javnost generalno pričala "pet minuta" (ako i toliko) i nastavila dalje. Da tome ne bude tako pobrinuli su se iz ŽKK Medveščak, odnosno osoba zadužena za vođenje njihovih društvenih mreža. Danas u ranim popodnevnim satima, dakle ne sinoć netom nakon neugodnog poraza (kada bi reakcija bila donekle razumljivija zbog efekta vruće glave), na službenoj Facebook stranici ŽKK Medveščak je osvanula objava u kojoj se netko nepotpisan u ime kluba obračunava s onima koje smatra najodgovornijim za takav rezultat - igračicama.

Tekst, za slučaj da u međuvremenu nestane, ćemo citirati.

"Najveća pobjeda u povijesti kluba iz Slavonskog Broda, ali za ŽKK MEDVEŠČAK, najgori i najružniji poraz ikada doživljen.Svaka čast svakome...ali...sinoćnji seniorski poraz, malo tko je mogao očekivati...u klubu nemamo drugih komentara, osim da je ovo najgori moment od postojanja kluba (davne 1997.god.) Ništa nas na ovo nije moglo pripremiti, niti će išta nakon ove utakmice ostati isto!Sramotna predstava, nikad dosada viđena, ako govorimo o svim igračicama koje su igrale za naš klub, a najviše od svega sramotan odnos igračica prema dresu koji nose, prema bojama kluba, a pogotovo prema svima koji se trude da bi ove cure imale sve moguće uvjete koje nemaju ni neki PROFESIONALNIJI klubovi. I to se moralo vratiti i to sada sve dolazi na naplatu, na terenu sve izađe na vidjelo kad-tad.Čestitamo curama iz Slavonskog Broda na pobjedi i možemo se samo nadati, da će lekcija koju su očitale seniorkama našeg kluba sjesti na plodno tlo.Cure, koju god ispriku našle za sebe ,i svoju ekipu (a nema je), molimo Vas da nikad više ne ponovite onakvu sinoćnju predstavu, jer se tako ne igra ni za jedan klub, a kamoli za ŽKK MEDVEŠČAK."

Ovo je najgori dio pisanja ovakvih tekstova. Kako pristupiti bez otvaranja bojnih polja i stvaranja neprijatelja u ovakvoj priči, jer to uopće nije namjera i želja? 

Objava ŽKK Medveščak, očito je, nije izašla iz radionice neke PR agencije. Da je neka stručna osoba u toj životnoj sferi makar kontaktirana uoči klika na tipku Objavi, taj tekst ne bi izašao u javnost. Problemi poput ovih, ako se jedan jedini (istinabog, neočekivan) poraz mora označiti tako dramatičnom etiketom, ne rješavaju se na Facebooku već u svlačionici, klupskim prostorijama, dvorani, kvragu, mogu i na nekakvoj zajedničkoj večeri ili u konobi uz litru i litru. Sok za maloljetne, jasno. Čak i da su igračice imale loš pristup, kakva im se poruka šalje ovim putem? Hoće li nakon ovakve javne prozivke, koju čitaju njihove obitelji, bivši i budući treneri i suigračice, navijači i simpatizeri i, ne najmanje važno, predstavnici klupskih sponzora, te iste igračice biti motiviranije za branjenje boja Medveščaka ili će im doći da sve stjeraju u... oprostite, skoro sam opsovao kao kolega Slavko Cvitković devedesetsedme. Kako će danas-sutra neke nove igračice odlučiti doći u klub u kojem neće imati pravo na NITI JEDAN IKAD loš dan, kako će se putnik namjernik natjerati da dođe u tu dvoranu pogledati te djevojke? Kako će sponzor odlučiti uplatiti tih par kuna da se u kombi (jer autobusi su skupi) ulije dovoljno benzina za gostovanje u Dubrovniku ili Požegi?

Dame i(li) gospodo, tko već stoji iza ovoga. Nije način. Te djevojke se odriču skoro svega u vrlo mladoj dobi da bi se poluprofesionalno bavile sportom koji vole jer (normalno) živjeti od košarke u današnjoj Hrvatskoj ne mogu. Praviti javnu tragediju od jednog iznenađujućeg poraza zbilja nije potrebno, niti je to način da se riješe problemi koje klupska uprava očito ima isključivo (!) s igračicama.

Uostalom, komentari na tu objavu su rekli sve. Mladi zadarski stručnjak Luka Bujas, koji je trenutno u Slovačkoj, prokomentirao je ovaj tekst sljedećim riječima: "Evo, sjedim ispred kompjutera već sat vremena i mislim se da li ostaviti komentar na ovu objavu ili ne. Čovjek sam iz struke te sam sličnu situaciju ovoj doživio i na svojoj koži. Prvo, što je poraz u sportu? Da li je nakon tog poraza netko umro, ili se nekome nešto loše dogodilo? Da li se iz poraza nešto može naučiti, ili je se srušio cijeli svijet? Volio bih samo da mi se objasni što to "nakon ove utakmice neće ostati isto"? Ne ulazim u to tko stavlja ove objave, ali vidim da ih je sve više u sportskim klubovima. Sve više veliki direktori, "ljudi iz struke" bacaju upljuvke po sportašima i trenerima nakon "bože sačuvaj" poraza, jer to je nešto što se nikako nije smjelo dogoditi. Zašto se tako razmišlja, nikako mi nije jasno. Shvaćam razočaranje, shvaćam da možda te cure nisu dale "sve od sebe", shvaćam da ljudi u klubu mogu biti bijesni radi toga, ali te se stvari riješavaju unutar kluba, a ne na ovakav način. Osobno znam trenericu kluba, znam koliko je posvećena poslu i koliko poznaje košarku, i znam da će napraviti sve da izvuče pouke iz ovoga poraza, kako za sebe, tako i za cure. Ne želim biti bezobrazan pa ću reći na fin način - bez obzira na poraz ili pobjedu, netko brani i nosi te boje Vašega kluba, odvaja za to svoje vrijeme, ljubav... Ljubav! Kad kažem ljubav, znam zašto to kažem... Znači, to treba cijeniti. I ja sam kao trener sto puta bio "bijesan" na svoje igrače, i biti ću opet, ali postoji granica u svemu. Vi ste tu granicu dobrog ukusa prešli... Sportski pozdrav iz Slovačke i puno sreće u novim izazovima..."

Najsnažniji odjek imao je komentar reprezentativke Matee Tadić, bivše igračice Medekica koja poput Bujasa svoj kruh zarađuje u Slovačkoj: "Poštovani, Kao bivša igračica Medveščaka ne želim ostavljati loše komentare ili biti dio nečega što ne bi trebala, ali nažalost želim stat u obranu svojih bivših suigračica.Ne znam kako je izgledala utakmica, koji su razlozi poraza i u daljne detalje ne želim ulazit osim da je to sport.Curama treba reći što ih ide u svlačionici, busu ali uglavnom unutar vašeg kluba a ne javno blatiti. One su prije svega još uvijek u vašem klubu i BAŠ TE CURE ĆE SE BORIT ZA PRVAKA HRVATSKE.Ako želite osvojit prvenstvo ne možete se raspisivat na ovaj način u javnosti! Još malo ide najvažniji period prvenstva morate biti snažniji i snažniji a ne se raspadati!!!!Ono što vas ne ubije, ojača vas! Trenerica Borović će napraviti što je u njezinim rukama da cure dovede u red a cure će sigurno dati sve od sebe kao uvijek! Ja sam cure uz vas i Medo uz vas sam, samo budite pametniji s ponašanjem da ne bi došlo do još gorih poraza koje nitko ne želi.Možete vi to!"

Upravo Medveščaka, nek vam ovo bude škola. Nemojte više ovako griješiti, koliko god bijesni u tom trenutku bili.