Tri razloga zašto će ova reprezentacija na Svjetsko prvenstvo
Hrvatska košarkaška reprezentacija pod vodstvom Tomislava Mijatovića i sportskog direktora Hrvatskog košarkaškog saveza Krunoslava Simona uspješno je odradila prvi krug kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. S pet pobjeda, koliko ima i Njemačka, Hrvatska je drugi krug dočekala na vrhu skupine E zahvaljujući boljoj koš-razlici u međusobnim susretima.
Slijede po dvije utakmice protiv Poljske, Latvije i Nizozemske. Poljska prenosi šest pobjeda, Hrvatska i Njemačka po pet, Latvija tri, a Nizozemska i Izrael po dvije. Tri reprezentacije izborit će plasman na Svjetsko prvenstvo. Hrvatska će biti među njima.
Ne zbog položaja na ljestvici. Takve smo prilike kroz povijest znali propuštati. Ovoga puta postoje tri razloga zbog kojih ova reprezentacija djeluje drukčije.
Prvi je autoritet znanja. Tomislav Mijatović i Krunoslav Simon povjerenje igrača stekli su iskustvom, radom i iskrenim odnosom. Njihove odluke ne prihvaćaju se zbog funkcija koje obnašaju, nego zbog onoga što su dokazali u europskoj košarci. Kada igrači vjeruju stožeru, lakše prihvaćaju svoju ulogu i podređuju se zajedničkom cilju.
Drugi razlog je odnos igrača prema reprezentaciji. NBA igrači i nositelji euroligaških klubova jedva čekaju reprezentativna okupljanja. Dolaze spremni uklopiti se u sustav, ostaviti ego po strani i staviti kvalitetu u službu momčadi. Individualna kvaliteta podređena je kolektivu, a upravo tako nastaju velike reprezentacije.
Treći razlog je atmosfera. U reprezentaciji vlada obiteljsko raspoloženje kakvo dugo nismo osjetili. Nitko ne traži izgovore nakon napornih sezona, mlađi se prirodno uklapaju među starije, a stvara se jezgra koja želi zajedno rasti, pobjeđivati i predstavljati Hrvatsku. Takvo zajedništvo ne može se odglumiti. Ono se vidi u svlačionici, na treninzima i na parketu.
A kada reprezentacija živi na taj način, to prepoznaju i navijači. Klinci ponovno nose majice s imenima hrvatskih reprezentativaca, žele biti poput njih i kroz ovu reprezentaciju vide Hrvatsku na tronu. Upravo je to godinama nedostajalo – da reprezentacija ponovno bude inspiracija.
Kroz povijest je ta jedna lopta prečesto završavala na drugoj strani. Ovoga puta neće. Momčadi koje dišu kao obitelj češće pronađu put do pobjede, a ova reprezentacija upravo tako djeluje.
Ozračje oko reprezentacije dugo nije bilo ovako zdravo, iskreno i obiteljsko. To osjećaju igrači, stožer i navijači.
Znate što? Vidimo se u Kataru!