Blitz intervju s braćom Žižić

Andrija Žižić, sportski direktor Cibone, stariji brat

Kakav je osjaćaj biti brat "onog Ante Tonija Žižića", kojeg svi poznaju?

Stvarno se mogu pohvaliti da je super osjećaj biti Antin brat. Ne samo zato što je sada poznat. Bio sam ponosan na njega od njegovog rođenja s obzirom da smo 17 godina razlike. Tako će uvijek i ostati jer sam uvjeren da će Ante biti još poznatiji kad se otisne u NBA ligu. Bez obzira na sve on će uvijek ostati moj mali brat Ante jer bratsku ljubav ne može zamijeniti bilo koji uspjeh u životu.

Kako je gledati "svog malog brata" u svijetu ozbiljne košarke?

Antu uživam gledati kako raste i razvija se u pravom smjeru, kao osoba i kao košarkaš. Način na koji on proživljava poraze i pobjede za mene je stvarno nešto posebno jer ja to prolazim na poseban emotivan način, kao da i ja igram s njim u istom paru tenisica, stoga je za mene najvažnije da sam uvijek uz njega, kad se gubi i kad se pobjeđuje jer meni to predstavlja nešto posebno.

Koje bi elemente igre voljeli da je imao dvadesetogodišnji Andrija, a koji danas krase igru dvadesetogodišnjeg Tonija?

Realno rečeno, volio bi imati sve košarkaške elemente koje on sada ima jer iskreno, ja nisam imao ni približno takvih elemenata kao što ih on ima već sad. Što je najvažnije, on ima rezerve da to sve podigne na jedan ozbiljniji nivo, da od sadašnje kvalitete postane ekstra klasa košarkaša.

Igrali ste u košarkaškim institucijama poput Barcelone, Panathinaikosa, Olympiacosa, Galatasaraya...Postoji li neostvarene želja, klub čiji ste dres željeli nositi, a niste?

Pošto sam nosio dosta dresova europskih klubova mogu reći, a i nemam nekih neostvarenih želja. Samo mogu reći da me u jednom trenutku moje karijere zaškakljalo dobiti poziv Real Madrida. Realno, da sam još i tamo igrao to bi bilo stvarno malo previše tako da mogu samo reći da mi je to bila tiha želja.

Gdje vam je u karijeri bilo najljepše i zašto?

Definitivno u Grčkoj gdje sam imao najljepše trenutke u svojoj karijeri. Da sada krenemo pričati o tome ima bih materijala za napisati jednu malu knjigu. Tamo sam shvatio kako se živi i umire za košarku, koja je to ogromna ljubav i fanatizam kao i način na koji se sve to doživljava igrajući velike derbije. Tako i dan danas gledam te derbije na televiziji prisjećajući se trenutaka kako je to bilo proživljavati na terenu uz sve te navijače i sav taj adrenalin koji bi krenuo već par dana prije tih derbija. To je nešto neopisivo.

Gdje ste se najmanje ugodno osjećali i zašto?

U cijeloj mojoj karijeri nije bilo mjesta gdje sam se loše osjećao. Proputovao sam gotovo cijelu Europu, igrao u gotovo svim velikim europskim klubovima i nigdje ne mogu smjestiti nikakvu mrlju. Stvarno mogu reći da sam imao karijeru iz snova.

Mogu li Ante i društvo ovog ljeta na Eurobasketu do odličja?

S medaljama se ne bih požurivao jer je stvarno prerano o tome govoriti. Naučeni prošlošću, uvijek smo obećavali, a na kraju se nismo okitili nikakvim medaljama. Ajmo se boriti pa ćemo vidjeti gdje će nas to sve skupa odvesti. Dobar početak je bio prošlo ljeto gdje smo napravili ogroman posao, stoga neka sve to krene pa ćemo vidjeti. Uvjeren sam da će momci biti pravi i da će nas odvesti na pravi put.

Jeste li uspjeli ostati s ove strane granice ili ste se ponekad iz bratske pretjerano stavljali u trenersku (savjetodavnu) ulogu?

Normalno da sam prelazio, ne malo nego čak podosta tu granicu. Anti je bila potrebna pomoć, pogotovo igrajući Euroligu kao jedan dvadesetogodišnjak, što je danas stvarno rijetkost da tako mladi momci igraju i dominiraju Euroligom. Obzirom da imam dosta godina iskustva igranja i gledanja Eurolige normalno je da sam mu pomagao prije svake utakmice, pogotovo savjetujući način i sistem koji je tražio David Blatt s obzirom da je on bio i moj trener. Ante je super prolazio sve te prepreke, kako taktičke tako i fizičke, tako da mogu reći da je zaključio Euroligu na vrhunskokm nivou za jednog dvadesetogodišnjaka.

Zna li Ante primati savjete?

Kad ga kritiziram i kad ga hvalim, on sve to jako ozbiljno shvaća jer razumije da mu želim sve najbolje u životu i karijeri. S te strane imamo vrhunsku komunikaciju, kritike pokušavamo ispraviti, a dobre strane unaprijediti.

Mogu li braća Žižić ove godine osvojiti dva nacionalna prvenstva, Andrija kao sportski direktor Cibone, Ante Toni kao jedan od stožernih igrača Darussafake Dogus?

Zašto ne? Play off i borba za prvenstvo uvijek je otvorenog tipa i tu nema pretjeranih favorita. Mi smo ipak bliže osvajanju jer smo se već plasirali u finale dok Anti još nije ni krenulo doigravanje pa mogu reći da sam na dobrom putu da osvojim prvenstvo prije Ante (ha ha ha).

Koje pitanje biste kao novinar postavili Anti Toniju Žižiću?

Kao novinar postavio bi mu vrlo jednostavno pitanje iz svakodnevnog života: 'Ante, koju kavu voliš najviše piti?' 

Da niste bili košarkaš bili bi...?

Bio bih skiper na brodu ili turistički vodič po Splitu.

Daleka obala ili Severina?

Teško pitanje, ali kad već moram birati prednost dajem Severini.

Omiš (Duće) ili bilo koji dio ostatka svijeta?

Teško, teško pitanje, ali definitivno cijelo ljeto Duče i Omiš, a zimi ostatak svijeta, bez obzira gdje.

Kino ili kazalište?

Hm, kino ako idem s Antom, a kazalište sa suprugom.

Odijelo ili košarkaški dres?

Definitivno dres!

Hajduk ili Dinamo?

Hajduk u HNL-u, Dinamo u Ligi prvaka.

Cibona ili Cedevita?

Cibona.

Olympiacos ili Panathinaikos?

Najteže pitanje. Dvije moje velike ljubavi, to je 50:50. Teško da mogu reći da jedne volim više.

Final Four će osvojiti...?

Fenerbahce.

Ante Toni žižić - mlađi brat, košarkaš Darussafake Dogus

Kakav je osjaćaj bio odrastati kao brat  "onog Andrije Žižića" (kojeg svi poznaju)?

Mogu reći da sam bio jako sretan i ponosan što imam brata kojega svi poznaju i koji je uspješan u poslu kojega radi. Naravno, u njemu sam imao košarkaškog uzora i praktički njemu mogu zahvaliti ne samo što sam danas tu gdje jesam nego što se bavim košarkom uopće.

Kako je bilo gledati "svog velikog brata" u svijetu ozbiljne košarke?

Meni je bilo posve normalno da Andrija svake večeri igra pred 10-15 tisuća ljudi. Tek kasnije sam shvatio koja je to zapravo težina. 

Koje bi elemente igre voljeli imati, a koji su krasili Andrijinu igru?

Leđnu tehniku i šut s poludistance.

Kao dječak sanjali ste kako igrate u dresu...?

... bilo kojeg NBA kluba.

Kad smo kod te teme, jeste li nabavili plan grada Bostona?

Nisam još uvijek.

Tko vam je igrački uzor?

Osim brata, nemam igračkih uzora.

Može li Hrvatska na Eurobasketu do odličja?

Može, može!

Jeste li na početku karijere vjerovali da ćete jednog dana zaigrati s bratom u istoj ekipi?

Bio je to i moj i njegov san. To nam se i ostvarilo na početku moje karijere i na zalasku njegove i sigurno da smo bili sretni i on i ja.

Zna li Andrija davati savjete, ima li trenersku žicu u sebi ?

Andrija je 20 godina u košarci, sigurno da zna mnogo toga i najveća mi je potpora. Svakodnevno mi daje savjete i pomaže mi ne samo u košarkaškom smislu.

Mogu li braća Žižić ove godine osvojiti dva nacionalna prvenstva, Andrija kao sportski direktor Cibone, Ante Toni kao jedan od stožernih igrača Darussafake Dogus?

Sigurno da možemo. Darussafaka je pokazala da može pobijediti bilo koga, Andrija je sportski direktor u Ciboni koja ima svoje šanse protiv Cedvite u finalu Prvenstva Hrvatske.

Da niste košarkaš bili bi...?

Nisam razmišljao što bi radio da nisam košarkaš, ali sigurno bi radio neki posao vezan uz more.

Daleka obala ili Severina?

Daleka obala.

Omiš (Duće) ili bilo koji dio ostatka svijeta?

Duće, naravno.

Kino ili kazalište?

Kino. 

Odijelo ili košarkaški dres?

Košarkaški dres.

Pizza ili kebab?

Pizza.

Hajduk ili Dinamo?

Hajduk.

Cibona ili Cedevita?

Cibona.

Final Four će osvojiti...?

Fenerbahce.