Jučer je Željko Pavličević proslavio 68. rođendan. Daleko od kuće, ali blizu košarkaške lopte.

Željko Pavličević ja kao trener osvojio klupske naslove prvaka Europe s s Cibonom i Jugoplastikom. 

Košarku je počeo je igrati  košarku 1969.g. u juniorima Lokomotive iz Zagreba. Već tijekom igračke karijere i studiranja na Kemijsko-tehnološkom fakultetu radi u školi košarke. Prošavši sve kategorije u klubu, kadete, juniore, 1975. postaje u Ciboni (do tada Lokomotivi) pomoćni trener  Mirku Novoselu.  

U sezoni 1984./85. promaknut je na mjesto glavnog trenera, ali samo u domaćim natjecanjima (Euroligu je vodio M.Novosel). Već u prvoj sezoni sa Cibonom osvaja Kup Jugoslavije i prvenstvo Jugoslavije (protiv Crvene zvezde), te kao pomoćni trener sudjeluje u osvajanju prvog naslova Kupa europskih prvaka (prethodnika današnje Eurolige) sa Cibonom u Ateni protiv Reala iz Madrida. 

Sljedeće sezone, 1985./86., kao glavni trener Cibone oslabljene neigranjem Andra Knege (otišao u Caju Madrid) i Aleksandra Petrovića, no sa s novom zvijezdom Draženom Petrovićem, osvaja Kup Jugoslavije i postaje prvak Europe u Budimpešti protiv Žalgirisa iz Kaunasa. Utakmica je bila u znaku tadašnja dva najbolja europska igrača Dražena Petrovića i legendarnog centra Arvydasa Sabonisa. Nakon sezone sa Cibonom, 1986./87. prihvaća prvu inozemnu ponudu i odlazi za trenera španjolskog kluba Clese Ferrol te kasnije športskog direktora kluba.

1989./90. tijekom sezone postaje trener španjolskog prvoligaša Taugresa iz Vitorie. 1990./91. prihvaća ponudu KK Jugoplastike premda su ekipu napustili Dino Rađa, Duško Ivanović i Goran Sobin, ključni igrači u osvajanju dvaju naslova prvaka Europe. No to postaje sezona najvecih uspjeha. POP84 (novo ime) osvaja sva tri trofeja na dominantan način. Kup Jugoslavije (finale sa Cibonom), prvenstvo Jugoslavije (finale doigravanja protiv Partizana) i treći naslov prvaka Europe za klub i drugi osobni naslov prvaka protiv Barcelone u Parizu. Proglašen trenerom godine. Nositelji igre bili su Toni Kukoč, nova velika mlada zvijezda europske i svjetske košarke, Zoran Savić, Velimir Perasović, Zoran Sretenović, Aramis Naglić, Žan Tabak. Utakmica je bila i dodatno zanimljiva jer je Barcelonu vodio Božidar Maljković koji je sa Splitom osvojio prethodna dva naslova prvaka Europe.

1991./92. prihvaća ponudu grčkog Panathinaikosa i počinje stvarati okosnicu budućeg velikog kluba. Dolaskom legende grčke košarke Nikosa Galisa, Stojka Vrankovića, Aleksandra Volkova, Tiita Sokka 1993. godine osvaja Kup Grčke. Finale prvenstva protiv Olimpiacosa nije odigrano prvi put u povijesti grčke košarke zbog sumnje Panathinaikosa u neregularnost delegiranja sudaca te odluke kluba da se ne igra treća odlučujuća utakmica. 

Odlukom vodstva Košarkaškog saveza Hrvatske postaje od 1996. do 1998. športski direktor svih selekcija. Na poziv KK Splita 1996./97. dolazi tijekom sezone za trenera. Početkom 2003. Japanski košarkaški savez mu je ponudio mjesto trenera japanske košarkaške reprezentacije. Radilo se o ciklusu od 4 godine kao pripreme za Svjetsko prvenstvo u košarci u Japanu 2006. godine. Reprezentacija je tijekom njegovog rada bitno napredovala, a ostavio je veliki trag u promjeni shvaćanja u japanskoj  košarci kako u tehničkom, tako i u taktičkom smislu. Održao je najveći seminar za trenere u  povijesti Japana (Tokyo) s preko 900 sudionika. U sezoni 2007./08. postaje trenerom Zagreba i s njim je osvojio Kupa Krešimira Ćosića, prvi trofej u klupskoj povijesti.

Na poziv novosnovanog kluba Shimane Susanoo Magica, člana BJL (japanska profesionalna liga) u ljeto 2010 godine postaje trener te u klubu ostaje do 2012/13 (tri sezone) i svake sezone ekipa ulazi u doigravanje. Nastavio je svoj trenerski put u Japanu te vodio klubove Wakayama Trians u sezoni 2013/14, Chiba Jets u sezoni 2015/16 i Bambitious Nara u sezoni 2017/18.

Od kraja siječnja ove godine preuzeo je tripolitanski Al-Ittihad u kojemu mu je pomoćnik mladi hrvatski stručnjak Luka Bujas,