Na rođendan Dražena Petrovića pitamo se što bi bilo da se nije dogodila tragedija koja nam je otela Dražena

U svakodnevnom životu, dobar, druželjubiv, skroman, tih i pomalo stidljiv momak, koji bi u društvu više slušao nego pričao, uvijek pristojan i bez trunke umišljenosti.

Na terenu, samo odlike uličnog borca, ratnika. Tamo se gasila svaka sumnja, svaka nesigurnost. Izašao bi hrabro na parket i u njemu bi se probudio nepokolebljivi duh pobjednika, ne zato što je želio dominirati nad drugima, nego jer je sam sebi postavljao nemoguće granice koje je morao probiti.

Njegovi najbolji prijatelji iz djetinjstva te kolegice i kolege iz škole iz rane mladosti u Šibeniku, a i u Zagrebu, ističu kako nikada ne bi pomislili da taj miran momak može na parketu postati vulkan energije i prkosa, „najgore dite u selu“, kako bi se reklo u njegovoj Dalmaciji.

Ovo je možda najdublji paradoks Draženove osobnosti, koja zapravo savršeno pokazuje njegovu veličinu, miran, tih i povjerljiv u svakodnevnom životu, a na terenu eksplozivan, nepopustljiv i  gladan pobjede.

RAD, STRAST I POŠTENJE MOGU STVORITI ČUDO

Trenirao bi sam svako jutro prije početka nastave u školi, a kad bi njegovi prijatelji i košarkaške kolege u večernjim izlascima, ostajali duže vani, on bi, otišao kući prije svih, već u 10 navečer, jer “sutra ima trening”. Nije bilo izgovora, ni kompromisa. Za njega je košarka bila životna misija. Nije živio za pobjedu nad drugima, nego nad samim sobom.

Naš Mali, kako su ga zvali njegovi Šibenčani ili Amadeus po Europljanima i Petro po Amerikancima, fenomen, ikona i fanatik rada, hrabar, genijalac, neumorne radne etike, strasti i mentalne snage, vođa i perfekcionist, bio je oličenje strasti, discipline i vizije,  čovjek koji je pretvorio talent u besmrtnost.

Otvorio je vrata europskim igračima u NBA ligi, postao simbol posvećenosti, profesionalizma i ljubavi prema košarci, ostavio je trajni utjecaj na generacije sportaša koji su odrasli nadahnuti njegovim primjerom.

Dražen Petrović je još uvijek ogroman uzor djeci, ne samo kao sportaš, nego kao životna lekcija o trudu, upornosti i vjeri u sebe. Svakom djetetu može biti primjer da se snovi ostvaruju radom. Samo talent nije dovoljan, nego se do uspjeha dolazi iz svakodnevnog ulaganja i discipline.

SIMBOL OTPORNOSTI I UPORNOSTI 

Dražen je i simbol upornosti, jer nije odustajao ni kad je kao najbolji europski igrač, završio na klupi i s minimalnim vremenom provedenim u igri na svom početku u NBA ligi, u Portland Trail Blazerse (1989./1991.), kad su mu govorili da “nije dovoljno dobar” za NBA. Bila je to teška i nepravedna situacija za Dražena, ali i veliki test njegovog karaktera. Trener Rick Adelman jednostavno nije znao kako ga uklopiti uz tadašnje zvijezde poput Clyde Drexlera i Terryja Portera.

Za Dražena, koji je živio da igra, to je bilo mučenje. Ali upravo u tome se očituje njegova veličina. Apsolutno nije odustao. nije tražio izgovore, nego je radio još više, trenirao prije i poslije treninga, čekajući priliku. 

Bilo je strašno, ali to vrijeme u Portlandu je paradoksalno stvorila onog pravog Dražena koji je kasnije zadivio cijeli svijet. 

Kad je napokon otišao u New Jersey Nets-e (1991.-1993.), eksplodirao je, igrao je s tolikim žarom da je njegova energija postala zarazna, a brzo je postao i jedan od najboljih šutera NBA lige, član All-NBA Third Teama 1993., treće petorke lige ili skupine od 15 najboljih igrača NBA lige. Bio je to pravi dokaz da rad, strpljenje i vjera u sebe donose rezultat.

Pokazao je da jedan momak iz malog Šibenika može osvojiti svijet i iako slavan, ostati svoj, skroman i pristupačan.

MIT O DRAŽENU JE ISTINA

Zapravo mit o Draženu je započeo u njegovoj Šibenki, kada je kao tinejdžer, pokazao ono što će ga pratiti cijelu karijeru: nevjerojatnu volju za pobjedom, hrabrost, samopouzdanje, otpornost i odgovornost koju rijetko ima netko u tim najmlađim godinama.

Godine 1983., on ima tek 18 i vodi Šibenku, mali klub iz njegovog rodnog grada  Šibenika do naslova prvaka Jugoslavije, tada možda najjače lige u Europi. U finalu protiv Bosne iz Sarajeva, Dražen je u zadnjoj sekundi fauliran i nakon toga, iako ga je njegov trener nagovarao da drugo slobodno bacanje promaši, kao da je znao da će biti problema ako Šibenka pobijedi, hladnokrvno pogodio oba dva slobodna bacanja za pobjedu pred prepunim Baldekinom i to u trenucima kad bi i mnogi iskusniji igrači izgubili živce.

Nažalost, trenerova slutnja se ostvarila. Naslov je sutradan oduzet Šibenki administrativnom odlukom, što je i dan danas jedna od najvećih nepravdi u povijesti europske i svjetske košarke, ali u srcima navijača Šibenke, Šibenka je bila i ostala državni prvak, a Dražen, postao „čudo od diteta“.

DRAŽEN JE FENOMEN – ČUDO, SAVRŠEN SPOJ HRABROSTI I GENIJA

Taj trenutak je bio simbol da mali grad i mladi igrač mogu srušiti velikane,  da talent bez straha i s beskrajnim radom može sve i da Dražen već tada nije igrao samo košarku, nego je živio misiju.  Već tada je bilo jasno da je Naš Mali fenomen, jer danas kada su svi legende, onda taj pojam zapravo nema nikakvo značenje. 

Stoga, Dražen Petrović nije legenda, on je fenomen, jer je bio pojava, a ne samo igrač, kombinacija talenta, rada i strasti koja se rijetko dogodi.

PROJEKCIJA O VRLO MOGUĆOJ STVARNOSTI EUROPSKE I HRVATSKE KOŠARKE S DRAŽENOM PETROVIĆEM (1993.–2035.)

Kako bi izgledala Hrvatska i Europska košarka na temelju osobnosti Dražena Petrovića iz svakodnevnog života i njegove osobnosti s košarkaških terena, da je put Dražena Petrovića trajao dalje, od 07.06.1993. do 2025. i dalje?

PERSPEKTIVA - DA JE ŽIV „NAŠ MALI“

Vrlo je vjerojatno da bi Dražen Petrović imao ogroman utjecaj na razvoj i popularizaciju košarke u Hrvatskoj i u Europi da je danas živ. 

Srž problema Hrvatske i Europske košarke danas, je u tome da je sustav koncentriran na privilegiranu manjinu, dok velika većina klubova koji ulažu u razvoj igrača nemaju realnu šansu niti financijski interes da prežive ili napreduju. To nije samo nepravda, nego ugrožava budućnost ovog predivnog sporta.

1993.–2003.: NASTAVAK VRHUNSKE KOŠARKAŠKE KARIJERE 

Nakon što je izbjegao tragediju, Dražen se vraća u NBA i potpisuje novi unosniji ugovor s New Jersey Nets. Uspjeh iz prethodne sezone i s europskog prvenstva ga je dodatno ojačao za novu sezonu fizički zahtjevne lige, a njegov fantastičan šut, radna etika i inteligencija na parketu učinilo ga je starterom. Konačno postaje najbolji šuter u NBA-u, ali još uvijek ga „naravno“ ne biraju u jednu od momčadi All Star-a. No, on ne odustaje. Zahvaljujući impresivnim brojkama i utjecaju na tim u narednim sezonama, postaje i ostaje lider Netsa, te je po prvi puta izabran u momčad All stara tek u sezoni 1995/1996. 

Između 1998. i 2002. godine Dražen ulazi u zrele igračke godine (34–38), ostvaruje vrhunac karijere u NBA i još 3 do 5 nastupa u All star momčadi, s vrhunskom statistikom, u prosjeku oko 25 poena po utakmici, visoki šut iz igre i trojke. Njegova prisutnost u svlačionici oblikuje mentalni sklop generacije europskih i NBA igrača: discipliniran, fokusiran, pošten.

Vodio bi svoj tim do playoffa, možda čak i konferencijskog finala, postajući poštovana legenda lige. Njegov uspjeh potpuno otvara vrata novim europskim igračima da lakše pređu u NBA.

Kao član Hrvatske reprezentacije, Dražen biva lider i osvajač medalja na EuroBasketu 1993., 1995., 1997., 1999. i 2001., kao i na Svjetskim prvenstvima 1994., 1998. i 2002. godine, kao i na  Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti i u Sydneyju 2000.

Igračku karijeru završava kasnim 30.-ima, 2003. godine u velikom Europskom klubu zajedno sa svoja dva najbolja prijatelja iz reprezentacije Hrvatske, Stojkom i Dinom.

Njegovo ime i reputacija postaju globalni simbol discipline, radne etike i šuterske preciznosti.

2003.–2010.: ZLATNO DOBA MODERNIZACIJE I PROFESIONALIZACIJE

• Dražen pokreće europsku inicijativu: savezi i klubovi zajedno pregovaraju s FIBA i ULEB da se uvedu mehanizmi solidarnosti i naknade za treniranje.

• Male lige i klubovi sada prihodima od mehanizma solidarnosti i naknade za treniranje mogu ulagati dalje, čime se stvara održiv sustav i stabilna konkurencija.

• Hrvatska postaje uzor ostatku Europe: liga profesionalna, klubovi dobro organizirani, a sustav razvoja igrača motivirajući i transparentan.

• Reprezentacija i klubovi kontinuirano postižu vrhunske rezultate.

2010.–2025.: STABILNA, GLOBALNO PREPOZNATLJIVA KOŠARKA

• Hrvatska i druge zemlje koje su prihvatile Draženov model po uzoru na FIFA model, te sada imaju stalan protok vrhunskih talenata, ali sustav više nije eksploatacijski.

• Europska košarka je održiva, profesionalna i transparentna, s jasnim pravilima za redistribuciju prihoda i nagrađivanje stvarnog razvoja igrača.

• Dražen je sada simbol kontinuiteta i lider u edukaciji, mentorstvu te promociji košarke i promicanju etike i profesionalizma.

• Europski klubovi postaju kompetitivni i financijski stabilni, a NBA, NCAA, transferi više nisu “krađa talenata” nego pošteni i pravedni proces koji koristi svima.

2025.–2035.: PROJEKCIJE BUDUĆNOSTI

• Sustav je potpuno održiv: svaki klub koji ulaže u razvoj igrača ima ekonomsku i profesionalnu korist.

• Hrvatska košarka je globalni model: talenti iz manjih mjesta i gradova imaju iste šanse kao iz velikih centara.

• Hrvatski košarkaški klubovi redovito uspješno sudjeluju u europskim natjecanjima a reprezentacija redovito osvaja medalje na europskim, svjetskim i olimpijskim prvenstvima.

• Europska košarka je stabilan održivi sustav, gdje su pravila poštena i pravedna, a svi dionici, od  klubova, trenera, igrača i saveza, uključeni i nagrađeni za svoj rad.

• Draženov utjecaj se pamti ne samo kroz vrhunske igrače, nego i kroz sustav koji je stvorio pravedan i održiv sport.

ŽIVJETI ZA KOŠARKU

Da je Dražen Petrović živ, ne bi samo bio vrhunski igrač ili hrvatski simbol, on bi bio vizionar i reformator Hrvatske i europske košarke, koji bi:

• demokratizirao sustav – svi koji rade i ulažu u igrače bi imali priliku i nagradu;

• učinio košarku održivom – razvoj igrača bio bi profitabilan za sve dionike, ne samo za saveze, velike klubove i agencije;

• podigao profesionalni i etički standard – igranje, treniranje i vođenje klubova postalo bi uzor i model za generacije.

Dražen bi stvorio košarku koja nije samo igra, nego održiv, pravedan i inspirativan sustav za cijelu Europu.

Da je Dražen ostao, sigurno bismo imali više medalja, više pobjeda, više uzora, ali iznad svega, imali bismo više poštenja i pravednosti te trajni podsjetnik što znači živjeti za košarku.

Tekst: Šime Kumanović

Ilustracija: Dinko Kumanović, 1997.