Klubovi koji su razvijali igrača između otprilike 8. i 23. godine dobivali bi naknadu kada igrač potpiše prvi profesionalni ugovor ili ostvari međunarodni transfer prije određene dobi.

POMAMA ZA NCAA

Nova pravila NCAA-a vezana uz NIL (Name, Image, Likeness – ime, slika i sličnost) dovela su do prave pomame mladih talentiranih košarkaša za odlaskom u NCAA košarku. Čak i već afirmirani mladi igrači iz europskih i NBA klubova žele nastaviti razvoj kroz sveučilišnu košarku, što dugoročno može dovesti do toga da gotovo svi igrači prijavljeni na NBA draft budu birani već u prvoj rundi.

PREDNOSTI NCAA NIL MODELA

NCAA NIL omogućuje sveučilišnim sportašima ostvarivanje značajnog prihoda kroz aktivnosti koje su do sada bile rezervirane uglavnom za profesionalce. To uključuje zaradu od vlastitog imena, slike i sličnosti (NIL), ali i prihode od društvenih mreža, blogova, kampova, promotivnih aktivnosti i autograma.

Nedavni primjeri europskih talenata jasno pokazuju rastući trend odlaska u NCAA sustav: Zvonimir i Tomislav Ivišić (Illinois), Rok Prkačin (Penn State), Aday Mara (UCLA), Kasparas Jakucionis (Illinois), Egor Demin (BYU), Dame Sarr (Duke), Vangelis Zougris (Louisville), Luka Bogavac (North Carolina) i drugi.

Iako su ti primjeri još uvijek više indikativni nego sustavno dokazani, jasno pokazuju kako se tržište razvoja mladih igrača brzo mijenja. NCAA danas kombinira financijsku korist, obrazovanje i sportski razvoj na način koji snažno utječe na odluke mladih igrača i njihovih obitelji.

Podaci dodatno potvrđuju trend: od uvođenja NIL pravila 2021. godine broj europskih igrača u NCAA Division I muškoj košarci značajno je porastao.

“ISKOČIO KROKODIL IZ DUBOKE RIJEKE NIL”

NIL je otvorio potpuno novu razvojnu i ekonomsku dimenziju u svjetskoj košarci. Mladi igrači više nisu isključivo vezani uz europske razvojne modele, nego dobivaju alternativni put koji kombinira sport, obrazovanje i ozbiljan prihod već u ranoj fazi karijere.

“PLAČE MAMA KUKUNKA, PLAČE TATA TARANTA”

ZABRINUTOST EUROPSKIH KLUBOVA

Europski klubovi, posebno veliki razvojni sustavi i akademije, sve su zabrinutiji zbog gubitka pregovaračke moći i sve češćih odlazaka najvećih talenata.

Pojedini klubovi već nude veće honorare i ranije profesionalne ugovore kako bi zadržali igrače. Osim financijskog aspekta, naglašavaju i problem prekida kontinuiteta razvoja mladih igrača kroz europski sustav.

Prema njihovom mišljenju, NCAA programi često ne mogu u potpunosti nadomjestiti taktički i profesionalni razvoj koji nude europske akademije i seniorski sustavi.

“VRATITE NAM NAŠEGA JU-JU!”

VAŽNA PERSPEKTIVA

Ipak, NCAA NIL ne mora se promatrati isključivo kao prijetnja europskoj košarci. Za mnoge igrače između 18 i 23 godine NCAA može predstavljati idealan razvojni most.

U hrvatskoj i dijelu europske košarke mladi igrači često prerano ulaze u profesionalne rostere bez stvarne minutaže i odgovornosti. Ključne razvojne godine nerijetko provode na klupi.

NCAA u tom kontekstu može ponuditi ono što Europa često ne daje:

• intenzivan svakodnevni trening
• velik broj utakmica
• fizički razvoj
• kontinuitet natjecanja
• individualnu odgovornost
• obrazovanje i diplomu kao sigurnost nakon karijere

PREVLADAVANJE JAZA IZMEĐU JUNIORSKE I SENIORSKE KOŠARKE

NCAA može omogućiti da se igrači s 22 ili 23 godine vrate u Europu kao fizički i mentalno zreliji igrači, spremni za ozbiljne profesionalne uloge, dok najbolji mogu nastaviti prema NBA ligi.

U tom smislu NCAA postaje svojevrsni razvojni most između juniorske i vrhunske seniorske košarke.

KLJUČNI PROBLEM HRVATSKE I EUROPSKE KOŠARKE

Glavni problem ostaje isti: klubovi koji godinama ulažu u razvoj igrača vrlo često ne dobivaju nikakvu financijsku naknadu kada ti igrači odu.

Zato se pitanje održivosti europske košarke ne može rješavati zabranama odlazaka u NCAA, nego stvaranjem sustava u kojem razvojni klubovi sudjeluju u vrijednosti koju su pomogli stvoriti.

“IGRAČI NE BI TREBALI BITI BESPLATNI RAZVOJNI PROJEKTI, VEĆ EKONOMSKI AKTIVNI SUBJEKTI!”

ODRŽIVI MODEL KOŠARKE

NCAA NIL predstavlja izazov za male razvojne klubove, velike europske klubove i FIBA-u da konačno uspostave održiv model košarke, sličan FIFA sustavu naknada za razvoj igrača.

FIBA bi mogla uspostaviti sustav kojim bi razvojni klubovi dobivali financijsku naknadu kada igrač ostvari međunarodni transfer ili potpiše prvi profesionalni ugovor.

Takav model trebao bi se temeljiti na dva mehanizma:

NAKNADA ZA RAZVOJ

Klubovi koji su razvijali igrača između otprilike 8. i 23. godine dobivali bi naknadu kada igrač potpiše prvi profesionalni ugovor ili ostvari međunarodni transfer prije određene dobi.

Cilj je kompenzirati ulaganja u razvoj igrača.

SOLIDARNA ISPLATA – UDIO U BUDUĆEM TRANSFERU

Kod svakog međunarodnog transfera ili prvog profesionalnog ugovora dio iznosa automatski bi se raspodijelio klubovima koji su sudjelovali u razvoju igrača tijekom mladih godina.

Cilj je omogućiti klubovima sudjelovanje u budućoj tržišnoj vrijednosti igrača.

“EVO VAMA VAŠEGA JU-JU!”

NIL već mijenja motivaciju mladih igrača, a uz sustav kompenzacije za razvoj košarka bi prvi put mogla dobiti globalno uravnotežen model u kojem interes imaju:

• igrači
• sveučilišta
• razvojni klubovi
• profesionalni klubovi

Ulaganje u razvoj igrača moralo bi konačno postati održivo i ekonomski priznato.