Prepoznajete li čovjeka s fotografije?

Današnja doza Dina Rađe je, kako je sam istaknuo u uvodu, nešto drugačije koncipirana od ostalih. U njoj se osvrnuo na razdoblje provedeno u rimskom Messageru, u kojem je proveo tri sezone. Objava je nešto duža od dosadašnjih, ali je riječ o iznimno zanimljivoj crtici koja malo detaljnije opisuje odnose u tom klubu, ali i većini klubova slične strukture - s puno financijske moći, ali malo košarkaškog znanja. Poznato? Naravno. Uživajte.

Pozdrav svima koji ovo citate, a vidin da vas je sve vise pa da nastavimo. Danasnja prica se razlikuje malo od prijasnjih, a svako ko se iti malo razumi u sport shvatit će puno toga vezano za famoznu generaciju, ali i generalne zakone sporta koji vaze i dan danas.
Valerio Bianchini.
Za one koji ne poznaju dobro Valeria, on je Talijanski Duda Ivkovic, na primjer ( bez uvrede Duda, cisto da ljudi znaju neke parametre). Dolazin ja u Messaggero i pocinju treninzi. Prvog se sican ko danas. Kondicija. 12 minuta u krug na stadionu i to ovaj stalno vice- polako, polako. Nakon toga 4 puta dijagonale terena s ubrzanjima. Taman se zagrijali, mislin se ja. A ovaj kaze- trbusnjaci i ledja. Gotovo. Jedan tjedan inace je izgleda ovako. Utakmica nediljom. Slobodno do utorka popodne. Srijeda dva. Cetvrtak jedan. Petak dva. Subota jedan trening. Ujutro samo sut i malo teretane, vrlo smijesne, sat vremena cca, a popodne sat i po sa svim zagrijavanjima i istezanjima. Uz to volija je puno pricat tako da pravi trening nije traja vise od 45 minuta. Meni super. Nakon Boze, Slavka i ekipe doc na cjelogodisnji odmor. Sve je bilo ok dok nisan poceo igrat ko govno, da izvinete na izrazu. E, tu su se popalile sve crvene lampice u mojoj glavi i umjesto da mi udre u glavu najveci ugovor u povijesti kosarke u Europi i da kazen- jebiga meni dobro, ja napravin kljucan potez u karijeri. Doveden iz Splita Mirka Krolu. O tome sutra, a danas da zavrsimo s jednim od najtrofejnijih talijanskih trenera. Ustvari da vidite kako je zavrsila nasa prica. Nakon prve usrane godine, krene druga jos gora, a dovedeni najbolji moguci igraci u klub. Ja s Krolon podiga nivo, ali nemos sam. Kosarka je timski sport. Jedan dan, tamo negdi prije Nove godine, upadne gazda kluba na trening i skupi nas svih na sastanak. Krene pitat jednog po jednog koji nan je k. Ljut ka pas. Krenu Talijani u neke glupe price, ka bice bolje, ovo-ono i dodje on do mene i pita sta ja iman rec. Meni prodje kroz glavu il ziv il mrtav i ja po svoju kazen da ne radimo nista i da ne mozemo ni igrat drugacije. Valerio se digne ljut ka pas i kaze da nece njemu neku balavac govorit kako se radi. Gazda mu kaze da sedne i muci, a ja da nastavin. Ovaj ne pristaje na to i gazda ga potira iz kluba. Mrtav ladan i za trenera postavi pomocnika koji mu je bija odana desna ruka cili zivot. E, tu san mislija da san najeba. Tako je i krenilo. Ovaj me odma iza sastanka napa kako san moga i bla bla bla. Medjutim, valjda se doma pogleda u ogledalo i od sutra smo poceli puno ozbiljnije radit i do kraja sezone osvojili Kup Koraca i dosli do polufinala play off-a.
Eto dragi moji, to van je glavna razlika od igraca do igraca, od kluba do kluba i tako dalje. ARBEIT. Talenata je uvik bilo i bit ce ih opet. Jedino je pitanje koliko je ko spreman radit. Ja san ima sricu da san naletija na par ludih glava koje su funkcionirale ka i moja i zato je ispala generacija kakva je ispala. Samo zato jer smo se na svakom treningu natjecali ko ce bolje radit. Ja volin rec jednu recenicu pa je eto i svima- majka uspjeha je broj ponavljanja. Automatiziranje stvari da o njima ni ne mislis. Dopizdija san sam sebi vec. Pozdrav i arivederci Valerio. I od tebe san naucija nesto jako bitno, a i potaka si me na najbolji potez karijere tako da “grazie per questo”.