Na današnji dan 1964. godine rodio se Dražen Petrović.

Na današnji dan 1964. godine rodio se Dražen Petrović. Tisuće riječi je izgovoreno i napisano, tisuće priča ispričano, tisuću koševa pogledano.  

Dan uoči ulaska u Hall of Fame prisjetio se - baš njega. Riječi Dina Rađe udaraju snažno i jako. Do ruba suza. Prisjetimo se. 

- Dvi velike lekcije san od njega naučija. Prvo rad, rad i samo rad. Kad imas problem ajde ga riješi u dvorani. Nemoš pogodit- dvorana, ispada balun- dvorana, nemoš trčat- Marjan, nemoš skočit- teretana. Jednom dođemo u Poljsku igrat neki turnir i u dvorani nema teretane. Nema ni u hotelu. Šta sad. Nakon uru vrimena zove on mene i kaže. Naša san, ajmo. Odosmo taxijen Stojko, on i ja u neku ruzinavu teretanu lokalnih dizača utega. Tu smo mi napravili stanice za radit i odradili svoj trening.

Druga lekcija.

Igramo u Švedskoj neke kvalifikacije, a on i ja cimeri. Idemo na kavu prije utakmice i ja vadim lovu za platit. On meni na to reČe da spremin pare jer kad buden zarađiva ka on da mogu platit, a do tada nema šanse. On je već bija u Realu te godine, a ja u Splitu još.

Inače je bija poseban lik. Ništa ga nije zanimalo osim sporta. Zna bi me nazvat u svako doba dana i noći iz Amerike i pitat kako je igra Val iz Kaštela protiv Junaka iz Sinja. Četvrta liga Jug. Ko je da golove, ko je da koliko koševa u trećoj ligi u nekoj bezveznoj utakmici. Cile Sportske san mu mora pročitat svako par dana. Živija je za sport, bija vođa u svakoj prilici i kad je poginija ne mogu uopće opisat tih sedan dana. Izać na prvi trening nakon je bija jedan od težih momenata u mom životu. Siguran san da se sad veseli tamo negdi gori. Počivaj u miru i fala za sve.