Tri utakmice, jedna priča.

Šibenka je sinoć na domaćem parketu svladala Furnir s visokih 90-69, skinuvši tako "prokletstvo" u srazovima s Dubravašima u ovoj sezoni. Osim nedvojbenog truda i borbe momaka u narančastim dresovima, dobar dio svog udjela u pobjedi imala je i publika, koja je zbog ukidanja pandemijskih mjera popunila dvoranu po prvi put nakon više od dvije godine. Među okupljenima najglasniji su bili Funcuti, koji su utakmicu s Furnirom iskoristili za proslavu 39. rođendana. Za one koji slabije prate sportove koji se ne zovu košarka, nedjelja je kompletirala trodnevno slavlje koje je započelo u petak. Tada se, naime, odigrao jedini gradski derbi najvišeg ranga hrvatske futsal lige, u kojem je MNK Šibenik 1983 (samo ime sugerira da su Funcuti imali svoje prste u osnivanju ovog kluba) tražio pobjedu protiv gradskog rivala Crnice. Na njihovu veliku žalost, nisu mogli računati na dobrosusjedske odnose jer je i Crnici pobjeda bila od velike važnosti zbog mogućnosti hvatanja prvog mjesta u regularnom dijelu prvenstva uoči doigravanja. Lagana pobjeda Crničana (6-2) rastužila je brojne navijače, ali pjesma nije slabila niti po isteku četrdesete minute. MNK Šibenik 1983 će kao pretposljednja momčad prvenstva svoj opstanak u prvoj HMNK tražiti kroz razigravanje s nekim od drugoligaša. Drugi dio rođendanskog slavlja Funcuti su obilježili subotnjim gostovanjem na Poljudu. Vremenski uvjeti su bili gotovo pa monsunski, osobito na povratnom putovanju. Snažna kiša koja je u nekim trenucima prelazila u tuču je na pojedinim dionicama autoputa Dugopolje-Šibenik ograničavala brzinu na 60-ak kilometara na sat, čisto da vam predočim koliko loše je to izgledalo. Druga utakmica u dva dana, drugi poraz. Hajduk je slavio 2-1, a pobjednički pogodak Splićana zabio je Josip Elez tri minute prije kraja. Funcutsku tugu nakon poraza ubrzo je zamijenio bijes uzrokovan nekim izjavama trenera Deana Računice. Kako će se to rasplesti, ne znamo, ali svakako ne izgleda dobro.

Foto: Milan Balaban (GKK Šibenka)

Napokon, treći dan i treća slavljenička utakmica. Inače, po prvotnom planu Šibenka i Furnir su trebali svoj susret odigrati u subotu u 18:00. No, kako su Funcuti upriličili slavljenički program, zamolili su da se utakmica (ako je ikako moguće) pomakne na nedjelju, tako da mogu prisustvovati svim dvobojima klubova za koje izdvajaju svoje dragocjeno vrijeme, novce i emocije.

Da je bilo koji drugi klub bio na drugoj strani, pitanje je bi li do ikakvog pomicanja termina došlo. No, kako je trener Furnira čovjek koji je i sam dao puno za narančastu boju, ne čudi da je pomicanje dogovoreno bez većih problema. Jeronimo Šarin je profesionalno i bez trunke kompromisa jučer do maksimuma pokušao zagorčati život svom bivšem klubu, što mu je i polazilo za rukom dobrih tridesetak minuta. Iako maksimalno fokusiran na uspjeh svog Furnira, sigurni smo kako je duboko u sebi bar malo zaplesao na rođendansku pjesmu šibenskih navijača. Funcuti su u trećoj slavljeničkoj utakmici konačno proslavili jednu pobjedu , ali njima to nije bilo bitno. Oni bi bili tu i jednako snažno navijali i da je Furnir odnio bodove s mitskog Baldekina. Upravo u toj činjenici možemo sumirati svu esenciju šibenskog navijačkog korpusa, navijačke skupine koja je rođena u jeku slavlja najveće otete titule svih vremena, koja je češće gledala sezone u kojima se grcalo u dugovima, neimaštini i rasprodaji najvećih klupskih talenata, nego one u kojima je ovaj klub bio u borbi za bilo kakav trofej. Navijače Šibenke i ostalih sportskih kolektiva u gradu ne pale reflektori najvećih sportskih pozornica, oni su već 39 godina tu, bilo da se gostuje na Poljudu ili Višnjiku, ili pak kod benkovačkog Velebita ili triljske Cetine (uz dužno poštovanje svima). I zato je Šibenka i Šibenik jedan od temelja i hramova hrvatske košarke, koliko zbog talenta, toliko i zbog emocije. Kao Split, kao Sinj, kao Zadar. Ne dajmo da se ugase.