Hrvatska je imala potencijal da odgovori na razne sisteme protiv svih ekipa, međutim moje mišljenje je da su bili apsolutno fizički, a samim tim i psihički nespremni

Ivan Velić, povratnik na klupu Širokog, u intervjuu za MeridianSportBH je između ostalog govorio o planovima za narednu sezonu, stanju u domaćoj košarci i ostatku svoje karijere.

Ivan Velić se ljetos vratio u Široki, koji se trenutno priprema za nove izazove u Ligi BiH i Drugoj ABA ligi. Ekipa je u odnosu na prošlu sezonu dosta izmijenjena, pošto su je napustili igrači poput Josipa Bilinovca, Mate Vucića, Luke Božića, Matea Čolaka...

“Odgovaral mi je pauza od godinu dana, nisam ju imao nikako u proteklih 14 sezona. Ponovo sam došao u svoj klub i svoj grad, te se nadam da ćemo vratiti Široki na staze stare slave. Ušli smo u novu priču, ostali smo bez praktično pet startera u odnosu na prošlu sezonu. Otišao nam je kapeten Josip Bilinovac, koji je bio stub svlačionice i primjer svima kakav treba biti čovjek i profesionalac.

S druge strane, drago mi je da je postigao jako dobar sporazum sa novim klubom, što je pokazatelj da se sa strpljivim i predanim radom može napraviti veliki ugovor i u 31. godini. Želim mu sve najbolje i da odigra što bolje u Rumunjskoj, pa da nam se što prije vrati u Široki (smijeh)” – počeo je 49-godišnji stručnjak.

Između ostalog, plan je da mladi košarkaši dobiju veću minutažu nego što je to bio slučaj u prethodnim sezonama.

“Mislim da je sada vrijeme da počnemo razmišljati o vraćanju igrača koji su oko 2010. stasali u Širokom, to je moja vizija, da ponovo napravimo spoj mladosti i iskustva, te da rezultatski odemo stepenicu više. Napravili smo jednu novu priču, od mladih imamo Vujanovića, Ćavara, Lebu, dva Čovića, Galića i Miletića.

Niko od njih u proteklom periodu nije dobio adekvatnu priliku, ali mislim da će ju svojim radom ove sezone zaslužiti i pokušat ćemo ih gurnuti u vatru. Cilj je da oformimo novu priču, koja bi kroz sezonu-dvije dovela do rezultatskog iskoraka.

Radimo dobro i mislim da će ovaj tim rasti kroz sezonu, nadamo se najboljem” – rekao je Velić.

U nastavku, dotakli smo se stanja klupske košarke u Bosni i Hercegovini. Kao što je već više puta napomenuto, još uvijek se ne zna kada starta Liga BiH, kao ni koliko klubova će u njoj sudjelovati.

“Kada govorimo o klupskoj košarci u BiH, to ne može nitko objasniti. Da krenemo od početka, nema dovoljno ozbiljnih klubova. Osim Širokog, Igokee i Slobode, eventualno Leotara, ne znam da li još neko ima dugoročne ciljeve i jasnu viziju kako klub treba izgledati. Vidite i sami da nema Bosne, nema Čelika, Kakanj se pojavi pa se praktično ugasi, to se dešava kad nema strategije, što znači da nema dovoljno ozbiljnih ljudi koji rade u tim klubovima. Oni ne žele da rade dugoročan posao, već gledaju samo svoj interes, tako ja gledam na klubove u BiH.

Ne bih ulazio u rad KS BiH, ali dao bih primjer. Znate kako je u školi kad se djeci pravi raspored, svi gledaju da ta djeca budu zadovoljna, da mogu stići i u školu i na izvannastavne aktivnosti, a ne znam da li se u bh. košarci gledaju interesi igrača i klubova. U BiH su igrači, a pogotovo navijači, apsolutno nebitni. Mislim da treba raditi na tom segmentu, sve bi se trebalo podrediti igračima i klubovima, a i potrebno je pronaći način da se privuku navijači. Broj gledatelja na tribinama dovoljno govori o tome gdje je bosanskohercegovačka košarka u ovom trenutku.

Stvari bi trebalo poslođiti tako da imate financijsku garanciju da klub može izdržati u Ligi BiH, to je jedini način, pa makar imali i tri ekipe u Ligi 3, možda bi ih onda naredne sezone bilo šest. Kada molite klubove da igraju Ligu BiH, od toga nema ništa. Sa igračima se potpisuju ugovori na sedam-osam mjeseci, to je totalna neozbiljnost. Kada imate dobre klubove, onda ćete iz njih dobiti dobre igrače i trenere. Primjer je Široki, tko zna dokle bih ja stigao da nije bilo njega, ili npr. kolega Dragan Bajić, koji je uz Igokeu rastao i postao ozbiljan trener” – objasnio je Ivan.

Velić je vodio Široki do najvećih uspjeha u klupskog povijesti, a ranijeg perioda svoje klupske karijere se prisjetio na sljedeći način:

“Ja sam rođeni Livnjak, čak sam nakon igračke karijere kratko radio u Troglavu iz Livna, ali sve ozbiljnije stvari u mom trenerskom i košarkaškom putu su vezane za Široki Brijeg. Tu sam sa par prekida kao igrač bio od 1995. do 1999, a kao trener, što pomoćni, što glavni i trener juniora, od 2002. pa do danas. Svoj prvi trenerski trofej sa Širokim sam osvojio 2007. u Sarajevu, gdje smo u finalu Kupa BiH savladali Bosnu, koju je sa klupe predvodio Jure Zdovc, imali su ozbiljan budžet za razliku od nas.

Foto: KK Cedevita Olimpija - Tine Ružić

Zatim je došao taj čuveni period od 2009/2010, pa do 2012/2013, kada smo došli do tri naslova prvaka BiH zaredom, kao i dva kupa, ali još važnije je bilo to što smo u to vrijeme iznjedrili brdo mladih igrača. U sezoni 2011/2012 smo bili najmlađi tim u ABA ligi sa prosjekom godina od oko 21,5, a završili smo peti na kraju, što je do danas ostao najveći uspjeh Širokog u regionalnom natjecanju. Kada gledam iz ove perspektive, to je nevjerojatno. Tada je u ABA ligi igrao i Maccabi...

Budućnost i Zvezda su takođe imali sjajne timove, kao i ostali, npr. Radnički, Cedevita i Cibona. Košarka je u regiji tada bila na mnogo višem nivou nego što je danas, mislim da je kvaliteta malo opala, bar kada je riječ o domaćim igračima. Mi smo dobili Zagreb u Zagrebu rezultatom 72:48, a za njih su igrali Krunoslav Simon, Mario Kasun, Ante Mašić, Dario Šarić itd. Naša mlada ekipa je bez ikakvog respekta otišla tamo i ‘našamarala’ jednu takvu ekipu. Tek sada vidimo u kakvoj ligi smo igrali i kakve smo rezultate pravili. Tada je bilo normalno da pobjeđujemo velike protivnike, a tek sada vidimo koliki je to zapravo uspjeh”.

"U sezoni 2012/2013, otišao sam iz Širokog. Mislim da je poslije četiri sezone u kontinuitetu došlo do zasićenja, a i pojavila se mala financijska kriza, pa nismo mogli igrati Eurokup, koga smo izborili spomenutim plasmanom u ABA ligi. Ušli smo u sezonu sa manjim ambicijama, pa smo se oko Nove godine rastali.

Prvo sam otišao u Jolly, tada ozbiljan klub u Hrvatskoj, koji danas nažalost više i ne postoji. Ostvarili smo zapažene rezultate, npr. prvi put je jedan šibenski tim savladao Cibonu u Zagrebu, dobio sam informacije da to nitko ranije nije uspio, čak ni Šibenka sa Draženom. Igrali smo i finale Kupa Hrvatske protiv Cedevite.

Foro: Mornar MEDIA Pro

Potom sam prešao u Krku, sa kojom sam isto igrao ABA ligu. Iz tog perioda također postoji jedna zanimljivost, a to je podatak da smo prvi put pobijedili Partizan u Beogradu, poslije poznate dalekometne trice Mirka Mulalića. Imali smo dobru polusezonu, međutim pod čudnim okolnostima je došlo do prekida saradnje” – ispričao je strateg Širokog.

Nakon Slobode, glavni akter ove priče je sa dosta uspjeha trenirao Cibonu, sa kojom se rastao 2021.

“Kratko sam bio u Slobodi, a potom je stigao poziv Cibone, o čemu opet mogu napisati roman. Budžet je u sezoni 2018/2019 bio možda i najmanji ikad, a Cedevita je sa Alonsom imala ozbiljne ambicije. Sjećam se dobro, oni su nas na turniru u Dubravi sa drugim timom dobili tridesetak razlike. Ipak, mi smo kroz tu sezonu maksimalno rasli kao tim, došli smo do finala Kupa gdje smo opet poraženi od njih, ali osjetio se veliki napredak u igri.

Na kraju smo bili najbolji, te smo pomeli Cedevitu sa 4:0 u finalnoj seriji Lige Hrvatske. Saznanje da mogu osvajati trofeje van BiH protiv mnogo jačih timova je predstavljalo veliki uspjeh za mene. Naredne sezone smo bili u prilici da branimo taj trofej, međutim omeo nas je virus korona, pa smo se odlučili da podmladimo tim. Doveli smo sve najbolje mlade igrače iz Hrvatske, a praktično pola njih sam doveo ja na svoju ruku. Tu su bili Radovčić, Nakić, Drežnjak, Prkačin, Branković, Gnjidić, ekipa koja je imala budućnost, slično kao što smo radili nekada u Širokom.

Znate kako se završila ta priča, ja sam jedini trener u Hrvatskoj koji je dobio raskid suradnje nakon što je vezao tri pobjede, dvije u ABA ligi i jednu u Ligi Hrvatske. Neko je tu odradio posao van terena, ljudi iz kluba su vjerojatno bili uvjetovani nekim stvarima, zna se već šta je tu bilo, ali ne bih sada ulazio u detalje. To je bilo blago što se tiče mladih košarkaša, a Cibona ih je potom sve pustila za džabe i vidite gdje se nalazi sada. 

Foto: Zvonko Kucelin  - KK Zadar

U međuvremenu sam radio sa mlađim selekcijama Hrvatske i BiH, a bio sam i pomoćnik Ivici Skelinu u reprezentaciji Hrvatske, to je u suštini moj trenerski put” – pojasnio je Livnjak. 

Velić se potom prisjetio dvije zanimljive anegdote iz perioda kada je radio u Širokom i Ciboni.

“Čini mi se da smo igrali protiv Partizana u gostima, tada smo iz Sarajeva avionom putovali za Beograd i vraćali se navečer. Utakmica je bila u 17h ili 18h, a avion za nazad u 20h, nije ni važno. Uglavnom, da stignemo na let bez problema, pošto te sezone nismo imali šanse protiv Partizana kao ni većina lige, kolega Vujošević i ja smo odradili utakmicu bez tajm-auta, ili je možda bio samo jedan. Završili smo meč za sat i po, što je u današnje vrijeme nemoguće, ali smo uspjeli komforno stići na aerodrom” – kazao je Ivan, pa dodao:

“Bariša Krasić mi je bio pomoćnik u Ciboni, a Cedevita je tada bila toliko jaka da smo se mi šalili da ćemo se ostaviti trenerskog posla ako uzmemo titulu protiv njih. Htjeli smo reći da je to nemoguće zbog financijske i igračke razlike, ali eto, uspjeli smo ih pobijediti, pa smo prekršili obećanje”.

Za kraj, dotakli smo se nedavno završenog Evrobasketa i učinka Hrvatske, BiH i Srbije na ovom natjecanju.

“Pokazalo se da je regionalna košarka pomalo ostala u povijesti. Okej, treba imati teške centre, ali mislim da oni ne donose prevagu i rezultat u modernoj košarci. Ti profili igrača više ne prave prednost i na tom segmentu se treba raditi. Košarka je puno brža, sa ‘undersized’ centrima koji mogu širiti igru, pogađati za tri poena i igrati iznad obruča, kao što je Karlo Matković. Hrvatska je imala potencijal da odgovori na razne sisteme protiv svih ekipa, međutim moje mišljenje je da su bili apsolutno fizički, a samim tim i psihički nespremni.

Vidimo i po izjavama da su već nakon grupne faze počeli kukati da im je teško i da su umorni, ali pazite, imali ste pripreme, a ne pripremate se za Ligu Hrvatske nego za Eurobasket. Šarić i Simon su se vratili izozljeda, možda ih se trebalo sačuvati za bitne utakmice, ali ne bih ulazio u dublju analizu. Bosna i Hercegovina je odigrala jako dobar turnir, bili su povezani i spremni, izgarali su jedan za drugoga i to ih je dovelo do dobrog rezultata, napravili su odličan tim.

Srbija je podbacila, u grupi su bili bez poraza, ali potom su ispali u ključnoj utakmici, vidjelo se da su se prepali. Kada su Talijani počeli pogađati, čak i kod takvih igrača se osjetio strah. Sama selekcija njihove ekipe je bila malo čudna, premalo vanjskih igrača koji mogu igrati sa loptom, sve je bilo bazirano na Jokiću, a ispostavilo se da nijedna ekipa koja se fokusirala samo na jednog igrača nije uspjela. Koliko god mi tražili zvijezde i velika imena u reprezentacijama, pokazalo se da je košarka kolektivni sport” – završio je trener Širokog.