Željko Šakić, junak Cibonine pobjede u trećoj utakmici finalne serije protiv Cedevite 72-65 prije deset godina klub je napustio ljut i frustriran.

Željko Šakić, junak Cibonine pobjede u trećoj utakmici finalne serije protiv Cedevite 72-65 prije deset godina je napustio Cibonu, klub u kojem je počeo trenirati košarku kao sedmogodišnji dječak.  

- Otišao sam pomalo razočaran i nastavio karijeru u Dubravi u kojoj sam igrao tri godine. Godinu i pol proveo sam u Zrinskom, a dvije i pol u Širokom. Slijede Italija, Španjolska i Bugarska i konačno ovog ljeta povratak u Cibonu.

Trnovit je Vaš put do ovih visina u kojima se trenutno nalazite s ostakom momčadi. 

- Bilo je lijepih i jako teških trenutaka. Otišao sam iz Cibone ljut jer nakon juniorskih dana za mene nije bilo mjesta. Sada je sve na svom mjestu. Cibona je pokazala želju da se vratim, a za mene je to bio veliki izazov da, eto, konačno zaigram debitantsku seniorsku sezonu u dresu kluba u kojem sam počeo. Pobjeda nas dijeli od naslova prvaka i dat ćemo sve od sebe da privedemo posao kraju na najbolji način. Moramo pronaći još malo energje nakon ovih osamdesetak utakmicama u kojima smo uvijek davali sve od sebe i do finala domaćeg prvenstva stigli težim putem, preko Zadra i Šibenika.  

Jučer ste bili motor momčadi, vukli ste, zabijali kada je protivnik prijetio. Postigli ste 25 poena, od 72 koliko je ubacila cijela momčad, i imali 10 skokova. Jeste li snagu i motivaciju crpili upravo iz spomenara Vaše karijere? 

- Sigurno ima i toga, no svi dečki na terenu su djelovali jednako motivirano i borbeno: Žorić, Joksimović, Rozić, Raynolds koji se nije ni oporavio od bolesti...Da ne nabrajam. Prava smo klapa i možemo do kraja, rekao je u kratkom razgovoru za Basketball.hr Željko Šakić, igrač kojeg je upornost dovela do seniorske reprezentacije u 27. godini života što ga čini najstarijim debitantom hrvatske košarkaške reprezentacije ikada.