Zašto je Zadar usamljen na stupu srama?
Ako je portal Basketball.hr od svog pokretanja sredinom svibnja ove godine u ičemu uspio, onda je to korektnost i nepristranost. S podjednakim oduševljenjem pišemo o uspjesima svih hrvatskih klubova i igrača, ali i reprezentativnim i osobnim dostignućima igrača iz susjednih zemalja. Jednak tretman kod nas imaju Bojan i Bogdan Bogdanović, s jednakim ushićenjem piše se od Šarićevoj i Teodosićevoj asistenciji ili Musinom i Hezonjinom talentu.
Pored toliko dobrih stvari koje smo vidjeli na tribinama i parketu dvorane Krešimir Ćosić na utakmici 2. kola ABA lige između Zadra i Cedevite pojedini mediji su najveću pozornost posvetili šačici navijača koja je 20 sekundi, ničim izazvana, povicima "Musa Turčine, napuši se k......!" vrijeđala reprezentativca Bosne i Hercegovine i igrača Cedevite Džanana Musu.
No, Tornado očito ne prašta Musino posezanje za imaginarnim revolverima s kojima je simulirao pucanje po tribinama Krešinog doma prošle sezone.
Nezrelost i nedoraslost s obje strane svaki puta iznova, u lovu na klikove, pojedini mediji uzdižu na razinu Todorićevog bloga i Kerumovih feta pršuta.
Potpisnik ovih redaka stotine je puta dizao glas protiv rasističkih, nacionalističkih i svih drugih uvredljivih povika. Ali prezentirati tih 20 sekundi povika potpuno beznačajnih mladića kao najveći problem ove države uistinu je neprimjereno.
Zadar je opet na stupu srama, opet mu se lijepi etiketa nacionalističkog i ustašoidnog središta samo zato što netko iz fotelje za vrijeme TV prijenosa nije vidio izraze lica i reakcije većine u dvorani.
Nisu se iz dnevnog boravka vidjeli ni izrazi divljenja prema igri novih Amerikanaca u dresu Cedevite.
S tribine se bolje mogla doživjeti emocija grada košarke tijekom minute šutnje za nedavno preminulog zadarskog košarkaškog učitelja Uču Pulanića. Da se malo bolje prati život u Donatovom gradu znali bi kako je 10 000 Zadrana predvođenih počesnim predsjednikom Tornada Borisom Marinom u istoj toj dvorani dočekalo Đorđa Balaševića ili kako je Musin sunarodnjak Jusuf Nurkić ljubimac zadarskog Tornada.
Nije korektno osuđivati samo skandiranje „Musa Turčine...“. Bilo bi poželjno i poučno povući paralelu sa skandiranja „Ubij tovara!“. Jasno je da je to poziv na ubijanje Dalmatinaca koje posprdno nazivaju tovarima jer su njihovi preci za kruh zarađivali uz pomoć magaraca. "Ubij tovara" ili "Ubij purgera" očito nije politički profitabilno. S druge strane i sam je HKS u pravilniku postrožio disciplinske mjere za pozive na ubojstvo. No, neki mediji u čijim je rukama i javno mišljenje, nikako prihvatiti činjenicu da je riječ o jednako teškom verbalnom deliktu.
Možda bi zbog lakšeg razumijevanja događanja bilo uputno napisati kako je Musa već imao ispade na košarkaškim parketima pa se tako sukobio i s legendom BiH košarke Mirzom Teletovićem.
Ne! Najlakše je zbog verbalnih uvreda upućenih Musi od strane neodgovornih pojedinaca još jednom staviti Zadar na stup srama. Zadar je zanimljiv samo kada se sudi Kalmeti, kada je poplava ili požar i kada Tornado radi incidente. I kada jednom u 20 godina napravi nešto u košarci.
Zadar je turističko središte, otvoreni grad u kojem i danas mirno šetaju ljudi svih rasa, vjeroispovijesti i nacija. Na nedavno održanom Zadar Basketball Tournamentu je bilo na desetke trenera i igrača, menadžera i novinara iz Srbije i BiH. Nazovite ih i pitajte kakav je Zadar grad i jesu li imali iti jednu neugodnost.
Zbog čega je nacionalni detektor vijesti propustio detektirati da je na Kids' Dayu ZBDT-a reprezentativac Srbije Stefan Jović oduševio Zadrane i da je bio osoba koja je dala najviše autograma i od koje je traženo najviše zajedničkih fotografija.
Musa i Tornado imaju svoje neriješene probleme, obje strane imaju grijehe i uzavrelu krv. Odrastaju, jedna strana na parketu, druga na tribinama. Treba im prići i ukazati na gluposti koje čine, ali molim vas ne pravite od vulgarnih povika pripadnika Tornada najveći problem ove države. Za svoje grijehe pojednici navijači su privođeni, ali je li itko ikada priveo redu Džanana Musu? Itko? Ikada?
Zadar zaslužuje korektniji i obuhvatniji pristup ovoj temi od onog kojemu je cilj nabijanje klikova na negativnostima koje se uporno naglašavaju. Osuda je potrebna. I reakcija. Ali baš kao što takvo skandiranje više nema smisla, nemaju smisla ni tekstovi koji ne dolaze do srži problema već šačici pripadnika jedne navijačke grupacije daju legitimitet predstavnika grada, grada koji se uporno bori s demonima medijske nekorektnosti koja mu je dodijelila etiketu grada slučaja.
Ugasite televiziju, upalite svoje automobile i dođite do Zadra. Dočekat će vas raširenih ruku.