Da smo tada mogli zadržati ekipu na okupu, imali bismo najjaču stražnju liniju napada u Europi (Bodiroga, Komazec, Kelečević).

Košarkaška promišljanja prof. Slavka Trninića uskoro ćete moži čitati na portalu Basketball.hr. I dok s profesorom svakodnevno komuniciramo i slažemo plan tema i objava prostor do objave prvog teksta popunit ćemo člancima kojima ćemo vas bolje upoznati s Trninićevim radom.

Umjesto da vam se predstavi sam ili da vam ga predstavimo mi, predstavit će ga ljudi iz svijet košarke s kojima je surađivao i igrači koje je učio...

Jedan od njih je Arijan Komazec, proslavljeni hrvatski reprezentativac, član reprezentacije koja je 1992. na Olimpijskim igrama u Barceloni osvojila srebrno odličje. Vlasnik je svjetskog zlata (1990. s reprezentacijom Jugoslavije) i svjetske bronce (1994.  s reprezentacijom Hrvatske). Europski prvak bio je 1991. (ex Jugoslavija), dok je s hrvatkom reprezentacijom dva puta osvajao broncu i to 1993. i 1995. Bio je predvodnik generacije bivše države koja je osvojila europsko kadetsko (1987.) i juniorsko (1988.) zlato.  

- Košarkašku karijeru započeo sam kod profesora Slavka Trninića, koji je kod mene otkrio talent za taj sport. Poučavao me dvostruko više od ostalih vršnjaka te mi omogućio da treniram sa starijima od sebe. S tim velikim znalcem učio sam i vježbao sedam godina, od 1980. do 1984. pa od 1989. do 1992. g. 

U prvom razdoblju razvio sam ljubav prema košarci te stekao samodisciplinu i individualnu odgovornost. Usvojio sam osnove košarkaške igre i već sa 12 godina zaigrao u kadetskoj selekciji KK Zadar. Tada sam doživio prvi natjecateljski uspjeh u igračkoj karijeri (1. mjesto na prvenstvu bivše države). U razdoblju od 1989. do 1992. bio sam apsolutni nositelj igre seniorske selekcije KK Zadar, koja je dospjela do dva polufinala na tadašnjim prvenstvima. U trećoj smo sezoni igrali u finalu prvog prvenstva Hrvatske. Postigli smo to trenirajući u najtežim uvjetima za rad, u vrijeme rata. U to smo doba postigli i europski vrijedne rezultate. Pobijedili smo u Trevisu  Benetton, u kojem je tada igrao Kukoč, pa Forum filatelico, gdje je igrao Sabonis. , Projekt nije ostvaren dokraja jer je najprije 1989. Stojko Vranković otišao iz kluba, a zatim i Dejan Bodiroga 1991. g. Da smo tada mogli zadržati ekipu na okupu, imali bismo najjaču stražnju liniju napada u Europi (Bodiroga, Komazec, Kelečević, uz kontrolora reketa Stojka Vrankovića).

Profesor Trninić uvijek me poučavao da jednakim intenzitetom i žarom igram i u obrani i napadu, da na svakom treningu i utakmici preuzimam odgovornost i inicijativu te me poticao da se razvijam kao vođa momčadi. Kao učitelj i trener bio je profesionalno neumoljiv i nepopustljiv ne samo prema mlađim već i prema natjecateljski najiskusnijim i najkvalitetnijim igračima. Takav rad utjecao je na moju cjelokupnu sportsku karijeru i učinio je uspješnom.