Erjavec: Rad kod trenera Medvedeca i kasnije kod Jusupa me nekako odvojio od školskih ambicija.

Nakon Ivana Meheša naš slijedeći gost kao izdanak zagrebačke škole košarke je Mladen Erjavec koji je nedavno proslavio 50. rođendan. 

Trenutno je zaposlenik HKS-a na mjestu instruktora mlađih kategorija koji tijekom godine najviše radi kao trener na brojnim regionalnim okupljanjima kojih je bilo i tijekom ove sezone koju je koronavirus naprasno prekinuo.

- Pa tako je. I ove sezone smo imali nekoliko regionalnih kadetskih okupljanja za igrače od 2003 do 2005 godišta. Bilo je 96 igrača i 12 trenera. Nažalost ova situacija nas je zaustavila u nakanama da i ovu sezonu upoznamo što veći broj igrača kako bi imali lakšu pretpostavku u slaganju reprezentativnih selekcija. Kao što znamo otkazana su sva međunarodna natjecanja mlađih kategorija koja su bila predviđena ovog ljeta što otvara neke nove mogućnosti ukoliko epidemiološka situacija bude bolja - ističe Erjavec koji neće najavljivati ljetne aktivnosti saveza.

- Mogu samo reći da ljudi koji vode savez jako puno prostora posvećuju radu s mlađim kategorijama i u ovoj situaciji sigurno da imamo nekoliko planova na koji bi način ispunili ovo ljeto pod pretpostavkom da će nas situacija dovesti u tu mogućnost da možemo raditi. U ovom trenutku zaista je teško bilo što reći jer za organiziranje takvih okupljanja potrebna je velika tehnička organizacija što se tiče prijevoza, smještaja i samog trenažnog procesa. Zasigurno da nam je želja da veći broj igrača sudjeluje u tim aktivnostima s obzirom na činjenicu na koji je način prekinuta sezona.

Iza popularnog Erija je bogata igračka karijera, ali ni trenerska nije ostala nezapažena jer je kao trener Zagreba osvojio Kup Krešimira Ćosića 2011.godine, a bio asistent Željku Pavličeviću i Denisu Bajramoviću na putu do preostala dva Kupa koje su ”Mravi” osvojili.

Foto: Šime Zelić (Basketball.hr)

Igračku karijeru počeo je s 13 godina u Podsusedu, a najviše je vezana za trenere Danijela Jusupa i Ivicu Burića s kojima se domogao nekoliko trofeja. Najveći dio proveo je u Dubravi nakon čega je u dva navrata nosio dres Zadra, Polonije, Slupska (Poljska), Širokog (BiH), Saratova (Rusija), Šibenke, Orleansa (Francuska), Splita, Lievina (Francuska), Keravnosa (Cipar) i Zagreba gdje je 2007.godine završio karijeru nakon čega je startala trenerska koja ga je nakon četiri godine u Trnskom (tri sezone pomoćnik, jednu glavni trener) odvela u Slavonski Brod, Split, Jolly Šibenik i nakon toga kao asistenta u reprezentativnim selekcijama.

- Krenuo sam kod trenera Inoslava Tompaka u KK Podsused. Na jednom treningu gradske selekcije koju su vodili Srećko Medvedec i Boško Božić Pepsi zamjetio me Medvedec (ne znam zbog čega ha ha…) i doveo u Dubravu. Iskreno kada sam počeo trenirati košarku nisam nikada zamišljao da ću biti profesionalac i da će mi to biti moj životni odabir. Tada sam po prvi puta pogledao neke utakmice NBA lige koje su nam prikazivali kao isječke na tim okupljanjima. U Dubravi je bila odlična juniorska selekcija s kojom smo postali i tadašnji prvaci Hrvatske. Taj rad kod trenera Medvedeca i kasnije kod Jusupa me nekako odvojio od školskih ambicija. Iskreno nisam bio neki talentirali igrač, ali radom prije svega kod trenera Jusupa tri puta dnevno uz teretanu kod profesora Ivana Juga sve više sam napredovao. Nakon odlaska Jusupa u Zadar dvije sezone u Benstonu me trenirao Burić. Tada je bilo nekoliko mladih talentiranih igrača iz Cibone koji su upravo igrajući za Benston napravili velike iskorake prema bogatijim ugovorima kasnije - prisjeća se Erjavec vremena iz Dubrave (tadašnji Benston) gdje je proveo punih dvanaest godina.

- Sjajna generacija igrača gdje su svi dosegnuli svoje limite. U takvoj atmosferi bio je gušt trenirati i igrati. Karakter ekipe i lakoća s kojom smo igrali me jednostavno osvojila. Dosegnuli smo za klub kao što je Dubrava velike rezultate koji su i meni kasnije otvorili nove veće mogućnosti.

Prvi veliki iskorak Erjavec je napravio u ljeto 1998. godine kada je upravo na poziv Jusupa stigao u Zadar.

-To je za mene bio veliki šok. Doživjeti Jazine i sve košarkaške čari Zadra gdje su ikone Pino Gjergja i Krešo Ćosić, igrati Euroligu to je vrhunac za svakog igrača. To ljeto imao sam ponudu i Cibone, ali sam smatrao da bi igrački puno više napredovao u Zadru. Nakon dvije sezone u Poljskoj stigao sam u Široki Brijeg  gdje smo 2002. godine sve osvojili i bili peti u ABA ligi. U Širokom Brijegu sam doživio veliku ljubav ljudi koji vode klub i koji sve daju za rezultat. Bio je užitak igrati u ekipi trenera Burića u kojoj su između ostalih bili Šarlija, Zadravec i Maloča. To je bio jedan uvod da se vratim u Zadar u nezaboravnoj sezoni 2002/2003 kada smo osvojili današnju ABA ligu i Kup Kreše Ćosić.

Foto: kkzadar.net

S posebnim zadovoljstvom ističe dvije sezone u Francuskoj gdje je košarka na gospodskom nivou, a gdje je upisao i rekord karijere 8.svibnja 2004. igrajući za Orleans u II.ligi protiv Saint-Quntina gdje je upisao 32 poena i 14 asistencija.

Kada smo upitali Erija zna li broj osvojenih trofeja u šest zemalja gdje je igrao odmah nam je kazao da mu to nije bitno i na taj način pokazao da svoju karijeru gleda na jedan specifičan način.