U svijetu košarke ozljede su nešto što je nemoguće kontrolirati i nešto što je na žalost krivim putem usmjerilo mnoge velike karijere.

Jedno od obilježja nove NBA sezone brojne su ozljede. Počelo je već u petoj minuti strašnim lomom noge all-star krila Celticsa Gordona Haywarda. Već idućidan za sezonu je izgubljen Jeremy Lin, a na listi ozlijeđenih su Kawhi Leonard, Chris Paul, Isaiah Thomas, Tristan Thompson, JaMychall Green...da nabrojimo samo neke od najpoznatijih. Upravo to nas je nagnalo da razmislimo o sjajnim igračima kojima su ozljede bitno usporile, skratile ili u nekim slučajevima i prekinule karijere.

Na toj listi svakako se moraju naći imena poput Maurice Stokesa, Petea Maravicha, Bernarda Kinga, Arvidasa Sabonisa, Sama Bowiea, Ralpha Sampsona, Granta Hilla, Pennya Hardawaya, Yao Minga, Brandona Roya, Grega Odena... Riječ je odreda o velikim igračima, no najveći igrač kojeg su gotovo uništile ozljede svakako je legendarni centar Bill Walton.

Waltona i danas mnogi smatraju najboljim sveučilišnim igračem svih vremena. Sa svojim UCLA sveučilištem osvojio je dva NCAA naslova te je triput bio sveučilišni igrač godine. U finalu 1972. imao je 24 koša i 20 skokova, da bi godinu dana kasnije u novom finalu i novom trijumfu  odigrao utakmicu života i uništio Memphis State sa 44 koša (21/22 šut iz igre). Na NBA draftu 1974. kao prvi izbor uzeli su ga Portland Trailblazersi. I onda počinju problemi s ozljedama. Već u prvoj sezoni zbog njih je propustio 47 utakmica. U svojoj prvoj pravoj NBA sezoni bez ozljeda doveo je Portland do prvog i jedinog NBA naslova. U finalu su svladali favorizirane Sixerse predvođene Juliusom Ervingom. Blazersi su sa 0-2 stigli do 4-2, a MVP Finala Walton bio je briljantan u posljednjoj utakmici sa 20 koševa, 23 skoka, 7 asistencija i 8 blokada. Iduće sezone bio je još bolji. Igrao je sjajno, bio MVP sezone, Blazersi su imali skor 50-10, no ozlijedio je stopalo. Pokušao se vratiti u doigravanju, no bitno je pogoršao stanje slomivši kost blizu gležnja. Bio je ljut na Blazerse jer je smatrao da su ga prisiljavali igrati iako nije bio spreman. Nikad više nije obukao njihov dres, te je kao slobodni igrač potpisao za Clipperse. I tamo su se ozljede gomilale i frustrirani Walton iz dana u dan bivao je sve depresivniji. Tad je uslijedio spas. Veliki mag Bostona Red Auerbach doveo ga je u Celticse i te sezone 1985/86 Celticsi su pokorili ligu. Walton se priključio Larryu Birdu, Kevinu McHaleu, Robertu Parishu, Dennisu Johnsonu i Dannyu Aingeu i mnogi stručnjaci smatraju da je ta momčad Celticsa najveća u NBA povijesti. Walton je odigrao 80 utakmica, bio izabran za najboljeg šestog igrača NBA te se u finalu sjajno nosio sa centrima Rocketsa Hakeemom Olajuwonom i Ralphom Sampsonom. Ta sezona mu je vratila osmijeh na lice, no sreća nije dugo trajala. Već iduće sezone se ponovo ozlijedio i uskoro umirovio.

Walton je bio igrač koji je mogao sve. Sjajan obrambeni igrač i bloker. Imao je leđnu tehniku i mogao je pogoditi sa poludistance. Po mnogima najbolji dodavač među centrima ikada. Uz to maksimalno nesebičan i ultimativni timski igrač. Iako je osvojio 2 NCAA i 2 NBA naslova, iako je bio MVP sezone, MVP finala, iako je izabran u TOP 50 igrača i u Košarkašku kuću slavnih...teško je ne pomisliti kako bi mu karijera izgledala da je nisu uništile ozljede. Da nije imao 30-tak operacija. Da ga je Bog podario izdržljivošću Kareema Abdul-Jabbara ili njegovog kasnijeg suigrača Parisha koji su odigrali preko 1000 utakmica više od njega. Jer Bill Walton na svom vrhuncu i kad je bio zdrav bio je najkompletniji centar koji je ikad hodao NBA parketima.

 Kako je jedan od najvećih NBA centara zaigrao u dresu Zadra

Kad bi hrvatske, a pogotovo zadarske ljubitelje košarke upitali tko je najveći igrač koji je ikada nosio dres košarkaškog kluba Zadar, velikih dvojbi ne bi bilo. Možda bi se koji postariji navijač sjetio Pina Giergie. Možda bi neki mlađi spomenuli Stojka Vrankovića i Arijana Komazeca. No sigurni smo da bi velikoj većini prvo na pamet pao legendarni Krešimir Ćosić.

Ali, jeste li znali da je dres Zadra, barem nakratko, nosio još jedan član Kuće slavnih (Hall of fame)? Čovjek kojeg još uvijek većina stručnjaka smatra za najboljeg sveučilišnog igrača svih vremena. Čovjek koji u karijeri ima MVP naslov i dva naslova NBA prvaka. Čovjek kojeg su ozljede, i samo ozljede, spriječile u tome da njegovo ime danas ne spominjemo u rangu najboljih centara NBA povijesti zajedno sa Billom Russellom, Wiltom Chamberlainom, Jabbarom, Olajuwonom i Shaquille  O'Nealom.

Riječ je, pogađate, o junaku naše priče Billu Waltonu, a evo i kratkog opisa ove zanimljive priče. Bilo je to davne 1970. godine. Svjetsko košarkaško prvenstvo igralo se u Ljubljani, a reprezentacija SAD-a igrala je pripremnu utakmicu u Zadru. Na proširenom rosteru Amerikanaca bio je i tada 17-godišnji Walton koji na pripremnim utakmicama uopće nije ulazio u igru.

Prije utakmice protiv Zadra, koji je bio oslabljen jer su glavni igrači bili u reprezentaciji Jugoslavije, Pino Giergia je došao na ideju da im gosti posude mladog dugajliju kojeg ionako drže na kraju klupe. Amerikanci su pristali i Walton je odjenuo dres Zadra s brojem 6 koji je želio jer mu je igrački uzor bio veliki Bill Russell, tada zvijezda Boston Celticsa. Bilo je to veliko iznenađenje za navijače.

„Dok momčadi nisu istrčale, nitko nije znao za to. Igralo se na otvorenom igralištu. Kad se mršavi i kao sir bijeli Walton, u premalom dresu, pojavio na terenu, prva reakcija je bila čuđenje. No od prve minute publika ga je fenomenalno prihvatila. Preko pet tisuća gledatelja nosilo ga je cijelu utakmicu i Walton je zabio 28 koševa i bio uvjerljivo najbolji igrač“, sjeća se tih dana legenda Zadra Pino Giergia.

Ova utakmica nije ostala u lijepom sjećanju samo zadarskim ljubiteljima košarke, nego i samom Waltonu. Iako je u karijeri osvojio sve što se osvojiti moglo, iako je igrao za legendarne trenere poput Johna Woodena i s legendarnim igračima poput Larryja Birda ova je utakmica ostavila veliki utisak na Waltona.

'Tu utakmicu sam bio vruć. Pružili smo sjajan otpor odličnoj reprezentaciji SAD-a. Sjećam se kad je utakmica završila, navijači su nas opkolili. Grlili su nas, skinuli su mi majicu i na ramenima nosili ulicama grada. To je nezaboravno iskustvo', riječi su Billa Waltona koji od te 1970. godine svojoj trofejnoj sobi čuva uokviren dres Zadra.

Da ovo nije samo urbana legenda možete vidjeti i u video isječku gdje sam Walton govori o tom doživljaju.