Intervjui
'Novo' lice na treninzima Cibone - Sven Smajlagić

'Novo' lice na treninzima Cibone - Sven Smajlagić

Autor: Krešimir Galić Photo: KK Zabok

Volio bih opet obući Cibonin dres.

Zagrepčanin Sven Smajlagić uskoro će navršiti 30 godina, a iza njega je već deset godina bogate i više inozemne karijere koju su obilježile tri sezone u Slovačkoj, gotovo tri u Bosni i Hercegovini, te nešto kraći izleti u Sloveniju, Grčku i Francusku. Od većih rezultatskih uspjeha iza sebe broncu sa juniorskog EP i seniorski naslov prvaka BiH sa Zrinjskim od prije dvije godine.

Prošlu sezonu je igrao za Zabok, a nakon završetka karantene priljučio se treninzima Cibone.

- Zvao me trener Velić i pozvao da treniram s Cibonom što mi je naravno velika čast i želja, a to je i moj klub. Imao sam i prethodnih sezona nekoliko puta opciju da dođem u Cibonu, ali svaki puta se to izjalovilo. Naravno da bih nakon deset godina opet volio obući najdraži dres, ali vidjet ćemo što donosi ljeto, kaže Sven koji je kadetski i juniorski staž odradio upravo u Ciboni, a male seniorske minute dohvatio je 2010.godine.

- Sjećam se kadetskog i juniorskog staža u Ciboni gdje su me trenirali Danko Miholić i Pino Grdović. Radilo se zaista odlično i puno više nego što danas rade mladi igrači. Mi smo kao kadeti igrali na posudbi u Rudešu i to nam je bilo veliko iskustvo.

Sven je sin istaknutog bivšeg rukometaša Irfana Smajlagića, ali se ipak nije odlučio za rukomet.

- Tata me nikada nije tjerao na rukomet. Trenirao sam nogomet, rukomet i atletiku kroz trčanje, ali sam se odlučio na košarku koju sam kao dijete volio gledati. Moji prvi košarkaški koraci napravljeni su u HKA (Hrvatska košarkaška Akademija) gdje me je trenirao Krešimir Žganec i tu sam praktički ostao do odlaska u kadete Cibone. Nakon nekog vremena u HKA svi smo prešli u KK Fenix, prisjeća se svojih prvih košarkaških dana

U Ciboni je 2008.godine stigao do juniorskog naslova prvaka Hrvatske, a sastav Cibone su činili: Marko Petrović, Toni Brnas, Ante Mioč, Sven Smajlagić, Marko Terešak, Mario Čavala, Dino Hodžić, Tomislav Zubčić, Vedran Brozović, Hrvoje Vučić, Leon Radošević i Dragan Šekelja.

Nastupao je za mlade reprezentativne selekcije, a prilikom jednog kampa HKS-a u Poreču čuo je i ovo.

- Godinu dana prije našeg nastupa na EP za kadete u Španjolskoj nitko nas nije stavljao u ozbiljnu poziciju da se možemo boriti za neku od medalja. Čak su govorili da smo izgubljena generacija, a tada je trener Robert Bobo Jurković kazao zapamtite ova selekcija će osvojiti medalju. I stvarno nakon četvrtog mjesta na kadetskom EP dvije godine poslije u Grčkoj smo stigli do bronce gdje smo u polufinalu igrali protiv pobjednika Grčke, a za broncu dobili Francusku. Tada nas je vodio Vlado Vanjak. Imao sam značajnu ulogu u svim tim nastupima, a jedino mi je žao što sam zbog ozljede skakačkog koljena godinu dana poslije izgubio mogućnost da nastupim na U19 SP na Novom Zelandu. Isto tako godinu poslije Hrvatska je bila domaćin U20 prvenstva gdje također nisam igrao zbog problema s koljenom.

U 18 Brončana Hrvatska 2008: Nikola Došen, Toni Prostran, Josip Bilinovac, Sven Smajlagić, Goran Fodor, Ivan Ramljak, Ivan Batur, Darko Planinić, Tomislav Zubčić, Leon Radošević, Mario Delaš, Robert Rikić. Izbornik: Vlado Vanjak.

Za sve igrače prelazak iz juniorske u seniorsku košarku stvara veliki problem pa tako i njemu.

- Kroz taj rad u omladinskom pogonu stekao sam radne navike, ali jednostavno način igre i fizička inferiornost su bili veliki problem. Cibonu je tada vodio Zadravko Radulović koji je nama mladima čak i dao malu prigodu koju je naravno bilo teško dobiti. Ali ono što smo dobili kroz taj period je činjenica da smo uvidjeli na koji se način treba raditi i vidjeli sav taj glamour Eurolige što ti puno znači u nastavku karijere. Drugi dio te ulazne seniorske sezone sam bio u Zaboku kod trenera Črnjevića gdje sam dobio prve ozbiljnije seniroske minute‘.

Ipak već s 20 godina kao mladi igrač napustio je Hrvatsku.

- Otišao sam u Bosnu iz Sarajeva gdje je trener bio Vlada Vukoičić. Sve je bilo ok osim papira koji nisu stigli na vrijeme pa sam sezonu odradio u njihovoj drugoj momčadi gdje sam imao velike ovlasti. Ta sezona mi je bila uvertira za odlazak u Slovačku.

U Slovačkoj je igrao tri sezone, a zanimljivo svake godine u drugom klubu. I dok je prve sezone u Banskoj Bistrici bio u prosjeku na 12 poena iduće dvije je bio na 17 poena po utakmici.

- Da, ali svake godine sam imao opciju ostati u tom klubu i slijedeće sezone, ali jednostavno zbog njihovih dvojbi oko financiranja klubova uvijek sam prelazio u drugi klub. Mogu biti itekako zadovoljan kako sam igrao u tim klubovima i u ligi u kojoj je drugačiji stil igre.

Dvije od tri sezone u Slovačkoj ipak je završavao dolaskom u Hrvatsku. 

- Kako je liga tamo bez doigravanja završavala u ožujku dolazio sam u Hrvatsku odigrati barem još mjesec dana da imam duži kontinuitet igara, pa sam jedne godine kvalifikacije za Prvu ligu igrao za Ribolu Kaštela gdje su između ostalih bili Bender i Žižić,a  vodio nas Stipe Bralić. Ušli smo u Prvu ligu, a drugu godinu nisam uspio s Hermes Analiticom kada smo igrali sa Splitom koji je tada ipak imao nešto dužu klupu. Ali bili smo vrlo blizu.
http://ksz-zagreb.hr/wp-content/uploads/2020/05/smajl-svif-385x265.jpg 385w, http://ksz-zagreb.hr/wp-content/uploads/2020/05/smajl-svif-768x528.jpg 768w, http://ksz-zagreb.hr/wp-content/uploads/2020/05/smajl-svif-900x619.jpg 900w" sizes="(max-width: 960px) 100vw, 960px">

U jesen 2015.godine zaigrao je i za Zapruđe ”Nisam imao klub pa sam u dogovoru s gospodinom Draženom Joksimovićem i trenerom Sinišom Mesićem došao u Zapruđe gdje su još stigli Pero Babić i Alen Trepalovac. Bile su znatne ambicije koje su ipak za Novu godinu nestale, pa sam odlučio otići u Šenčur (Slovenija). Tamo sam bio kraće vrijeme i kada se nije ušlo u doigravanje na poziv Danijela Jusupa došao sam u Zagreb gdje sam završio tu sezonu.

Drugi odlazak u Zabok bio je u jesen 2016.godine gdje je u prvih 12 utakmica imao 21 poen u prosjeku.

- Imao sam dogovor da igram do pronalska inozemnog angažmana i on se dogodio za Novu godinu kada sam dobio ponudu grčkog drugoligaša Psychika iz Atene. Bio sam prilično skeptik glede odlaska u tu ligu jer sam čuo svakakve priče, ali sam se ipak odlučio s obzirom da je glavni sponzor tog kluba bio predsjednik Olympiakosa. Išla mi je na ruku činjenica da samo jedan stranac može igrati u toj ligi. Fizički zahtjevna liga u kojoj sam završio tu sezonu iako je bilo opcija i da dođem na početku slijedeće sezone.

I drugu godinu zaredom sezonu je počeo u Zaboku gdje je bio dva mjeseca (17 poena po utakmici) kada ga ja put odveo u Francusku.

- Išao sam u drugoligašku momčad Evreux Basket. Tamo sam došao na mjesec dana kao zamjena za jednog ozlijeđenog igrača, a kako se on nije vratio na parket u tom vremenu ostao sam nešto duže, ali ne i do kraja sezone jer su mi oni nudili ugovor do 1.ožujka, a tamo liga traje do 1.lipnja. Nisam se tim složio jer bi onda izgubio mogućnost da sezonu završim kasnije nego sam se vratio u Hrvatsku. Druga liga u Francuskoj je odlično organizirana, prava profesionalna i to je bilo jedno novo iskustvo za mene.

Po dolasku u Zagreb nije dugo čekao na novi izazov. Stigao je poziv iz Mostara.

- Zvao me trener Zrinjskog Hrvoje Vlašić i kazao mi što mogu očekivati u Hercegovini. Nisam dvojio kada sam vidio ambicije koje je klub imao i moram reći da su utakmice u dresu Zrinjskog bile moje najbolje utakmice u karijeri. Osvojili smo naslov prvaka BiH i igrali drugu ABA ligu gdje smo praktički do kraja bili u utrci na doigravanjem. Veliko iskustvo za mene, a ono što me posebno oduševilo je činjenica da sam bio uspješan u više smjerova pa sam proglašen za najboljeg beka i obrambenog igrača, te stranca. Kada bih Prvu ligu BiH uspoređivao s Hrvatskom mogao bi reći da se dolje igra fizički jača košarka gdje vam se u gostima svira puno manje faulova kada idete na koš, dok u Hrvatskoj ima više talentiranih igrača.

I proteklu nedovršenu sezonu počeo je u Zaboku gdje je i ostao do kraja. Pitali smo ga kako to da ljubav njega i Zaboka traje tako dugo.

- Jednostavno tako je ispalo. Od mog prvog dolaska i dogovora s gospodinom Dragutinom Črnjevićem uvijek je naš odnos bio transparentan i to je ono što meni kao profesionalnom košarkašu je jako važno. Naš dogovor je uvijek bio ispoštivan i kada se radi o financijama i kada se radi o mogućnosti odlaska kada dobijem neku bolju ponudu. U Zaboku su me uz Črnjevića vodili još Ivan Perinčić kojem sam bio i suigrač kada je igrao u dresu Zaboka i evo prošle sezone Ivan Tomas kojeg nisam osobno poznavao ali se po radu vidi da je bio playmaker i igrač koji sve jako dobro vidi. Imali smo mladu momčad i uz možda jednog ili dva iskusna igrača mogli smo i bolji rezutat ostvariti’, zaključio je razgovor Smajlagić.