Intervjui
Od reprezentativca čiju su karijeru uništile ozljede do trenera koji stvara reprezentativce

Od reprezentativca čiju su karijeru uništile ozljede do trenera koji stvara reprezentativce

Autor: Branko Tabak

Roko Jurlina - tek mu je 27 godina.

Negdašnji hrvatski reprezentativac u svim mlađim kategorijama Roko Jurlina danas kao 27-godišnjak stvara nove reprezentativce i to u ulozi trenera kadeta iznimno nadarene kadetske selekcije KK Sonik Puntamika. Bio je jedan od talentiranijih igrača Zadra i Hrvatske u svojoj generaciji, no ozljede su mu potpuno uništile igračku karijeru. Nakon šest operativnih zahvata morao je odustati od daljnjih pokušaja povratka na parket.

- Imao sam tada samo 22 godine. I prije definitivnog odustajanja od igračke karijere znao sam da ću ostati u košarci kao trener. Dvije godine sam volontirao, učio zanat i upoznavao trenerski svijet uz Stipu Kuliša, danas pomoćnog trenera u Sonik Puntamici. U trećoj sezoni u klubu sam se osamostalio i postao voditelj Škole košarke te paralelno nastavio sudjelovati u radu juniorske selekcije. Prošle sezone sam preuzeo kadetsku generaciju koja je imala debitantski nastup u Jedinstvenoj kadetskoj ligi, kazuje Jurlina.

Odluka o igranju u ovoj ligi jedan je od značajnijih dugoročnih poteza kluba povučenih prošle sezone.

- Inzistirao sam na igranju u Jedinstvenoj kadetskoj ligi. Iako su dečki bili godinu, godinu i pol mlađi od konkurencije trebao im je izlazak na nacionalnu scenu. Svaka utakmica im je bila velika škola. Bio je to njihov ulazak u realni svijet i mislim da su u ovom trenutku znatno spremniji i da imaju posloženu priču u svojim glavama, a ta priča je uistinu dobra.

Za generaciju kadeta Sonik Puntamike koju trenira kažu da je jedna od najboljih u klupskoj povijesti.

- Dečki cijelo ljeto rade, neki i dva puta dnevno. Ujutro momčadski rad, popodne individualni. Počeli smo 18. svibnja i napravili svega pet dana pauze. Odlična su klapa. Ne smetaju im vrućine niti činjenica da se ne mogu potpuno opustiti preko ljetnih praznika. Doslovno rade kao psi, krvav i težak posao. Istina je da je riječ o talentiranoj generaciji koja puno ulaže u sebe. Nadam se da će im se vratiti kroz rezultat. Prvi korak na putu dokazivanja vrijednosti su regionalne kvalifikacije za Jedinstvenu kadetsku ligu u listopadu kroz koje im valja izboriti mjesto u eliti. A onda je sve moguće. Samo da se situacija s pandemijom koronavirusa stavi pod kontrolu i da nam bude omogućeno da koliko-toliko imamo uredan trenažni i natjecateljski ritam.

Prije toga kadeti Sonik Puntamike imaju dogovoren nastup na turniru u Kaštelima.

- Riječ je o juniorskom turniru, no mi idemo s kadetskom selekcijom koju ćemo pojačati s tri, četiri juniora. Turnir je zakazan za 31. kolovoza, a uz Ribolu i nas trebali bi još nastupiti Šibenka i Alkar. Tradicionalni međunarodni memorijalni turnir Denis Špika u organizaciji našeg kluba je otkazan zbog pogoršane situacije s koronavirusom  tako da pokušavamo iskombinirati još neke utakmice. Vidjet ćemo, sve skupa je teško i neizvjesno. 

Rezultat je važan, ove sezone on bi mogao biti nagrada za višegodišnji mukotrpan rad kadetima Sonika, no mjerilo vrijednosti uz rezultat je i 'proizvodnja igrača'. Jurlina oprezno i mudro zbori o ovoj temi.

- Imamo par pojedinaca za koje vjerujem da mogu napraviti nešto u košarci. Od mene kao trenera sigurno nećete čuti njihova imena. Oni su dio kolektiva kojeg treniram i dio sustava u kojem funkcioniramo. Svako iskakanje iz tih okvira može ih usporiti i omesti u njihovoj čistoj ljubavi prema košarcA tu čistu ljubav Roko prima i pruža 24 sata dnevno. Od svoje četvrte godine kada je kao dječačić došao na trening zadarske škole košarke Prvi koš. Kako tada, tako i danas upija nova znanja i nesebično ih širi dalje.

- Veliku pomoć korisnim savjetima pruža mi Josip Pino Grdović. Njegovo ogromno iskustvo puno mi pomaže u radu, pogotovo u ispravljanju individualnih nedostataka kod igrača koje, mogu reći, rijetko tko tako uočava poput njega. Na tomu sam mu neizmjerno zahvalan.

Nema sumnje, Roko Jurlina je mladi stručnjak koji ima sve pretpostavke da u ovom poslu ostavi dubok trag. Kao igrač nije imao sreće, poželimo mu da se kroz košarku u potpunosti ostvari kao trener.