Dvorana, lopta i koš. I puno vremena.
Život šutera nije lagan. Tvoja uloga na terenu je da svojim dalekometnim šutevima raširiš teren ostatku momčadi, najviše pomažući kolegama pod samim košem koji onda mogu ići u ravnopravne dvoboje sa suparnicima. Kolika je uloga šutera u današnjoj košarci najbolje pokazuje moderna NBA liga, u kojoj je revoluciju razvoja trice kao najvažnijeg oružja prije desetak godina predstavio tadašnji GM Houston Rocketsa Daryl Morey. Jednostavna jednadžba 3>2 nam kazuje da je svaka treća pogođena trica jednako vrijedna kao svaka druga pogođena dvica, što je naravno istina - u oba slučaja dobijemo prosjek od jednog poena po šutu.
Nije ni Hrvatsku zaobišao novovalni trend šutiranja. Uostalom, davnih su dana braća Petrović prvi postali tricaški giganti, koje je slijedila cijela plejada izvrsnih strijelaca - Perasović, Cvjetićanin, Rimac, Sesar, Giriček, Popović...
Jedna od perjanica mlade generacije šutera je Antonio Jordano. Svoje kvalitete je pokazivao još u Cedeviti, potpuno eksplodirao u Osijeku, a sada u Zadru pokušava dokazati svoju vrijednost u novoj situaciji. Sinoć se dogodila jedna od onih večeri koje bi radije zaboravio. Protiv Gorice je promašio sva četiri pokušaja za tricu, sve redom kvalitetne izrađene šuteve nakon uigranih akcija. Nekad jednostavno ne ide. No, Jordano je svjestan da ga samo težak rad može odvesti na višu razinu. Netom nakon završetka utakmice, još uvijek u oznojenom dresu, odlučio je odraditi šuterski trening da povrati dio samopouzdanja. U pomoć je priskočio suigrač Duje Brala i asistirao mu u prekovremenim satima. Uistinu, rad može ispraviti sve probleme i nedostatke. To je pravi pristup, bravo Antonio!