Intervjui
Robert Andrijić: „Nitko nam ne daje pravo da se igramo s budućnošću kluba“

Robert Andrijić: „Nitko nam ne daje pravo da se igramo s budućnošću kluba“

Autor: Paulo Sarić Photo: KK Split facebook

Razgovor s direktorom jedne od najljepših priča u hrvatskoj košarci prošle sezone Robertom Andrijićem.

Totalno žutilo. U te bi se dvije riječi, skrojene do strane ljudi zaduženih za PR, najkraće mogla sažeti prošla sezona neuspješnijeg europskog košarkaškog kluba 20. stoljeća. Nakon nekoliko godina praznih tribina i borbe ni za što, košarka se vratila na Gripe. Drugo mjesto u osnovnom dijelu sezone, ispadanje u polufinalu doigravanja od kasnijeg prvaka Cedevite i na koncu treće mjesto. Bronca. Više nego dobar rezultat poznavajući prilike oko splitskog kluba. O tome, ali i još mnoštvu stvari o kojima ćete radi opsežnosti teme moći čitati u dva dijela, razgovarali smo sa direktorom KK Split Robertom Andrijićem. U prvom dijelu razgovora dotaknuli smo se prošle sezone i aktualnosti vezanih za klub iz srca Dalmacije, poput neigranja europskih natjecanja i financijskih apekata istoga, igračke slagalice i obveza iz predstečajne nagodbe, a u drugome (ne)igranja regionalne lige, stanja u hrvatskoj, regionalnoj i europskoj košarci i načinima kako ga poboljšati.

- Sezona je u svakom slučaju bila uspješna. Definirali smo postavljeni cilj, a postavljeni cilj je bio napuniti dvoranu. Normalan slijed bi uvijek trebao biti: interes publike, puna dvorana, na punu dvoranu dolazi adekvatna pažnja medija, a na adekvatnu pažnju medija bi trebali doći sponzori. U prošlu smo sezonu krenuli s ciljem da taj koncept realiziramo i u tome smo uspjeli. Ugodno smo iznenađeni s kontaktom koji je uspostavljen s publikom i razinom emocija koje nam je ona poklonila. Ostaje nam da na tom valu interesa vidimo kakva je valorizacija na tržištu od strane sponzora i kako oni taj novostvoreni kanal komunikacija vrednuju – započeto je direktor Andrijić.

A to je na konkretnom primjeru splitskog kluba rezultiralo većim polugama moći i drugačijem načinu postavljanja prema financijerima i sponzorima.

- Imali smo dobru popunjenost kroz čitavu sezonu, i kako smo rasli kroz sezoni te kako je publika pokazivala sve veći interes tako smo postajali zanimljiviji u gradu. A time smo postajali i zanimljiviji sponzorima koji svoje proizvode i usluge mogu približiti tržištu kroz nas. Od sredine sezone smo i mi u upravi kluba dobili jedan alat u ruke da možemo nešto i nuditi, a ne samo moliti za pomoć, za donaciju. Neki konkretni pregovori su u tijeku, neke smo već potpisali. S nekim razgovaramo. Svi oni će biti prezentirani pred ulazak u sljedeću sezonu.

Sezona je završila prije mjesec i pol dana, a od tada su vijesti iz Splita dolazile u puno manjem obujmu nego što smo navikli tijekom sezone. Razumljivo. Ljeto je period u kojemu je teško očekivati ikakve konkretne i nacionalnim medijima zanimljive poteze. Zna se hranidbeni lanac u europskoj košarci i tko kada povlači koje poteze. No, u Splitu zasigurno nisu odmarali ili pretvorili dvoranu i prostorije za trening u apartmane s kojima će dočekati turiste.

- Završavamo s prioritetom koji smo si postavili nakon kraja sezone, a to je bila kvalitetna i dopunska selekcija u mlađim uzrastima. Tu smo napravili dobar posao, Možemo biti zadovoljni jer smo napravili dobru dopunsku selekciju za 2002. i 2003. godište. Dovest ćemo šest-sedam igrača iz našeg bazena između Trogira, Drniša, Makarske, poneke i malo od dalje. Te ćemo generacije dobro strukturirati. Omladinski pogon radi, juniori i kadeti rade. Seniori također individualno rade na dopuni i izgradnji – otkriva čime se bave u Splitu ovih vrućih ljetnih dana.

Posao nije jednostavan kao što se na prvi pogled može činiti neupućenima. Nije to „samo“ dovesti mladog igrača u veći klub u kojemu će imati priliku raditi s kvalitetnijim ili makar renomiranijim trenerima i razvijati se u jačoj konkurenciji. Stvar je kompleksna i uključuje puno više stvari izvan terena, nego na njemu.

- Uhvatili smo se prioritetno dopunske selekcije. Ona podrazumijeva i kreiranje logistike pošto se tu radi o djeci koja upisuju srednju školu pa treba misliti na puno stvari, od škole do smještaja. To je zahtjevan postao koji traži omogućavanje optimalnih uvjeta za njihov razvoj i na tome smo dosta radili. Idemo na to da nakon osnovne škole dođu ovdje kod nas, upišu srednju školu i dalje nastave razvoj. I u košarkaškom smislu i u segmentu razvoja ljudskog, a ne samo košarkaškog potencijala.

Ipak, svaki klub posluje prvenstveno kroz seniorsku momčad. Ona stvara najveće rashode, ali svakako generira i najveći prihod. Split ne bi bio tolika priča kao što je bio prošle sezone da nije do zadnjega kola bio u prvi za prvo mjesto i da nije rušio Cedevitu, Cibonu i Zadar. Hoće li se zadržati okosnica momčadi i naredne sezone? Širko je već potvrdio da ostaje.

- Pokušavali smo detektirati koje ćemo takmičenje igrati naredne sezone. Igrački roster uvijek ovisi o tome koje ćeš natjecanje igrati, koliko ćeš utakmica igrati i koju razinu takmičenja ćeš igrati. Kedžo, Rančić, Filipović i Kalajžić ostaju tu. Trener Skelin isto ostaje u klubu – uvjerava direktor Žutih.

Pojavila se priča da bi jedan igrač mogao napustiti redove Splita. Nije riječ o prošlosezonskom prvotimcu, već o jednom od, kažu, najtalentiranijih mladih igrača i ponajboljih juniora u Hrvatskoj Ivanu Omrčenu koji još uvijek nije potpisao profesionalni ugovor s dalmatinskim klubom. Glasne su priče da ga želi Cedevita.

- Za sada mi nismo zaprimili interes od strane ijednog kluba za našeg Ivana Omrčena. U postojećoj proceduri struka analizira svakoga igrača i njegove potencijale prilikom punjenja punoljetnosti te ga se definira kroz pripadajuću kategoriju. Kroz četverogodišnji ugovor nastojimo projicirati njegov razvojni put. Mislim da je to dobro-realno odrađeno, da su mu ponuđeni realni uvjet koje klub može u ovom trenutku servisirati.

Mi uvijek nastojimo igračima razviti svijest da ovdje neće zarađivati novac, nego da će se ovdje razvijati. Novac će zaraditi negdje drugdje. Mi smo u skladu s tim Omrčenu ponudili ugovor. Ljudi koji ga vode nisu smatrali to dostojnim njega i njegove postavljene razine. Uputili smo ga na tržište. Čekamo da se neko javi i da se dogovorimo oko obeštećenja – objašnjava situaciju s jednim od ponajboljih igrača U-18 reprezentacije šef splitskog kluba.

Kakva je točno procedura oko obeštećenja prilikom odlaska mladog igrača. HKS nalaže da se potpiše ugovor s matičnim klubom, a u protivnom se ide na arbitražu Saveza. Je li možda postojala kakva fiksna klauzula koja bi odredila granicu ispod koje klub neće ići?

- Te fiksne klauzule znače i ne znače. Uvijek je pitanje ponude i potražnje na tržištu i dogovora između ponuditelja i ponuđača. Danas malo tko plaća odštetu za razine ispod fuori clase, danas nema novaca na tržištu. Stvar je dogovora da ocijeniš krajnju granicu koju možeš izvući.

Sada idemo na onaj malo osjetljiviji dio. Dosta ljudi je zamjerilo, jer nije moglo shvatiti, zašto je Split odustao od europskih natjecanja. Na prvu su kritike logične. No, kada se malo dublje uđe u priču shvati se da nije baš sve toliko jednostavno kao što laicima može izgledati. Za početak, zašto KK Split neće igrati košarkašku Ligu prvaka naredne sezone?

- Da bi se ušlo u sezonu, po meni treba imati definirano minimalno 75-80 posto budžeta. Za dvadesetak posto možeš računati da ćeš se naći po putu, što vjerojatno i hoćeš, no sve ispod toga je preveliki rizik. Mi smo na dobrom putu oporavka kluba. Postavljeni su kvalitetni i dobri temelji. Bilo bi preriskantno ulaziti u nešto za što imaš, rekao bih, pola minimalnog budžeta. Ugrozili bi sve što smo u zadnje tri godine izgradili. Nitko mi ne daje pravo da se igram s budućnošću kluba. Pogotovo nakon ove epizode koju je klub prošao u zadnjih pet, šest ili deset godina.

foto: KK Split Facebook

Jako odgovorno ponašanje. Onakvo kakvo i nije najučestalije u hrvatskim, a i ne samo hrvatskim klubovima. Makar ne onima koji su postigli uspjeh kakav je Split polučio ove sezone. A da bi se shvatilo zašto je tome tamo, treba ući u detalje. Brojke. Nekima suhoparne, većini ključne za razumijevanje problematike.

- FIBA daje u prvom krugu 50 000 eura po klubu. To dobivaju oni koji nakon kvalifikacija uđu u prvi krug natjecanja gdje igraš u grupi s osam momčadi. Tu ima sedam gostovanja za koja su ti pokriveni troškovi. No, može te baciti u grupu [s klubovima] na različitim stranama Europe. Može se dogoditi da potrošiš te novce u dva putovanja. Ne moraš završiti u grupi s momčadima iz regije kojoj geografski gravitiraš. Čini mi se da je Cibona lani debelo premašila te novce koja im je FIBA dala za putovanja, što je lani iznosilo 100 000 eura. Oni su ove godine smanjili tih 100 000 na 50 000, ali su riješili troškove sudaca, te administrativne i tehničke detalje oko vođenja utakmica. Može ti se dogoditi da dobro prođeš, ali može ti se dogoditi i da… [Dobiješ] 50 000 eura, a to su sve zahtjevna putovanja. Avioni. Moramo u Zagreba, pa iz Zagreba dalje. Može i to biti problem – skicira uvod direktor kluba, inače ekonomist po struci koji je svakako pozvan govoriti o ovakvim stvarima. Ipak su iz njegove domene.

Brojke su velike. Direktor Šibenika je nedavno iznio podatak da je Cibona lani potrošila gotovo 300 000 eura na putovanja. Ogroman novac koji je mogao činiti razliku u isplati ili neisplati plaća. Pokrivanju pojedinih dugova ili, poznavajući politiku Cibone, dovođenje još jednog igrača s kojim bi, na dobar dan, imali realnije šanse suprotstaviti se Cedeviti. Pogotovo nakon što odigraju izvrsno doigravanje kao što je bio slučaj protekle sezone. Je li hrvatskim klubovima uopće isplativo igrati europska natjecanja sa takvim troškovima?

- Što se tiče isplativosti, teško je to govoriti općenito. Najskuplja stavka je struktura momčadi. Koliko ti igrača moraš dovesti sa strane da bi bio konkurentan. To može biti izuzetno isplativo ako imaš jednu generaciju, ako imaš dobru bazu svojih igrača koji te ne koštaju toliko puno, koje ne kupuješ na tržištu. Uzet ćeš dva pojačanja pa ćeš njih kao takve staviti na europsku scenu, pa ćeš kroz njihovu eventualnu afirmaciju na europskoj sceni napraviti kakav transfer koji će ti omogućiti prihod koji će ti ne samo pokriti troškove nego ćeš možda i nešto zaraditi. To ovisi i varira o strukturi momčadi.

A Splitu konkretno?

- Osobno poštujem onu : „Ili putuj ka gospodin ili stoj doma“. Mi bismo, da bi bili konkurentni u tom takmičenju morali dovesti jedno pet igrača, a cijene tih igrača na tržištu nisu male. A opet, tih pet igrača ti ne nudi ništa posebno. Željeli bismo se držati koncepta da imamo domaće igrače iz našega podneblja, da imamo svoj identitet i specifičnost. [Da smo išli dovoditi nove igrače] u konačnici bi to sve bili angažmani na godinu dana, bez neke dugoročnosti. A pitanje je što dobivaš u tom smislu. Možeš očekivati prihod od pune dvorane, no onda imaš i povećane troškove osiguranja koji pojedu prihode koje imamo od 2000 i nešto ljudi koliko nas gleda. Imaš prihod od sponzora koje moraš tražiti na tržištu i prihod koji možeš ostvariti od prodaje igrača koji će se afirmirati na toj razini. Mi trenutno nemamo taj profil igrača koji možemo ponuditi da možemo očekivati profit od transfera. Sve su to okolnosti koje su utjecale na donošenje odluke.

Bilo je dosta nepoznanica, a jedna od njih je bila vezana i za poklapanje vremenskog perioda s izborima. De facto nisi imao još ni gradonačelnika ni formiranu gradsku vlast. Ipak smo u vlasništvu grada. Tako da možda nije ni realno formirati troškove bez odluke gradonačelnika i gradske vlasti na koje oni možda neće pristati. Načelno su bili za, no nismo toliko ni forsirali priču prema gradu.

Dodao bih još jedno. Imali smo problem neizvjesnosti oko infrastrukture i dvorane. Po svemu sudeći, po FIBA-i ne bismo mogli igrati u našoj dvorani na Gripama, već u Spaladium areni. A tamo je dosta toga upitno. Počevši od parketa, pa do pravnog statusa same dvorane. Nisi siguran što će se događati s njom. U cijeloj je priči bilo dosta nepoznanica, uz sami financijski aspekt te smo u konačnici procijenili da je bolje ostati strpljen.

Kakvo je stanje s financijama u klubu. Poznato je da je KK Split ušao u proces predstečajne nagodbe i da ima fiksirane obveze prema vjerovnicima koje mora ispuniti. U protivnom prijeti stečaj. Rata predstečajne nagodbe je prošle sezone bila osjetno niža nego ona koja će doći na naplatu u 2018. godini. Iznos je veći od četiri milijuna kuna, a ove godine je bila manje od milijun. Čemu takav nesrazmjer?

- Jest, nesrazmjer je u dinamici isplata. Rata je ove godine bila 1 011 000 kuna. Predstečajna nagodba se realizira u dogovoru s vjerovnicima. Iznos o kojemu se govori se odnosi na grupu 3B unutar same strukture predstečajnih vjerovnika, a to je grupa vjerovnika igrači i treneri. To je bila grupa s kojom se pregovaralo u sklopu predstečajne nagodbe i tu je bilo 7 ,1  milijuna kuna duga nakon otpisa 40% od utvrđenog duga uz uvjet otplate kroz dvije rate. To je bio uvjet pod kojim su vjerovnici iste grupe pristali da se realizira predstečajna nagodba i taj se iznos odnosi isključivo na njihovu namiru. Prve godine čim smo krenuli u predstečajna nagodbu smo isplatili nešto ispod četiri milijuna, a sve ostale godine iznos je bio oko milijun. Sada nas čeka ta druga rata od četiri milijuna u 2018. čime bi klub definitivno izašao iz dugova. Ostalo bi još u iduće tri godine, jedne godine 400 000, druge 400 000 i treće 100 000, znači ostalo bi oko 900 000 kuna u tri godine što bismo mi pokušali riješiti ranije po nekim konstrukcijama koje sada radimo. Na taj način izlazimo iz sive zone, iz sivog dijela prošlosti kluba i vraćamo kredibilitet. Nakon trećega mjeseca, kada uspijemo to vratiti, moći ćemo, nadam se, prodisati punim plućima. Sve što smo do sada radili radili smo pod pritiskom spašavanja kluba. Dok si dužan, nisi slobodan – kazuje direktor Splita i pojašnjava.

- Odluka o postizanju predstečajne nagodbe je ovršna. Svaki vjerovnik koji je unutar predstečajne nagodbe, ukoliko nema servisiran svoj predstečajna dug, može u svakom trenutku ovršiti dužnika. Nakon 120 dana blokade ispunjavaju se uvjeti za pokretanje stečaja.

Svaki vjerovnik u postupku je s odlukom Trgovačkog suda o postizanju predstečajne nagodbe u mogućnosti, ukoliko ne dobije svoj novac u određenoj dinamici, u mogućnosti ovršiti klub.

No, optimizma u podmirenje obveza i skori izlazak iz financijske katarze ne nedostaje.

- Da nisam optimističan, ne bih bio tu.

Pred ulazak u druge konkretne i goruće teme ne samo splitske, već i hrvatske košarke bacit ćemo pogled ka idućoj sezoni. Što nakon „totalnog žutila“?

- Ništa nije slučajno. Sve ide svojim tokom. Spontano. Bogu fala na „totalnom žutilu“. Očekujem da zadržimo sentiment i dobru emociju koju publika ima prema nama. Mislim da ćemo to svojom upornošću i daljnjim radom i zaslužiti.

U drugome dijelu donosimo priču o (ne)igranju ABA lige, te problemima koji tište hrvatsku košarku. I ono bitnije. Kako ih riješiti.