Treba se pogledati u ogledalce.

Lani nakon još jednog debakla na europskoj smotri nakon što su nas ponizili Rusi odlučio sam više ne prenositi utakmice naše reprezentacije.

Tijekom pet desetljeća u kojima sam imao čast biti na osvajanju sve četiri Olimpijske,europske i svjetske medalje pa potom svi debakli 25 godina potom potpuno su mi potrošili živce, odnijeli strpljenje. Vi bar kod kuće možete promijeniti program, otići ili bar opsovati ! A ja ni to nego plakati u nemoći.

Nakon prve četvrtine ovog zadnjeg poniranja protiv Litve kada smo za samo 10 minuta potonuli na -15 odlučio sam ne samo da neću prenositi već i da nisam u stanju taj jad i čemer ni gledati.

Koga? Reprezentaciju koja gađa tricu 10 % i zabija 60 koševa. Smatram se herojem koji je sve to izdržao i izbjegao infarkt od živciranja.Nadam se da nam nitko više neće još do 25. veljače sljedeće godine prodavati zimsku maglu kako trebamo pobijediti Mađare vani i Poljsku sa šest razlike jer će eto Poljaci kod kuće posrnuti od nizozemskih tulipana. Takav pak tulipan nisam !

Nemojmo se vaditi na suludi sistem kvalifikacija u kome su u ponor s Triglav pali i prvaci Europe Slovenci. Pa i viceprvaci svijeta i Europe Srbi su izgubili četiri utakmice, veliki Španjolci dvije. Oni ipak imaju puno više i znanja i pameti i kvalitete čega mi nemamo. Situaciju u kojoj ne mogu igrati najbolji mnogi su riješili posezanjem u bunar iskustva pa je Grčku spašavao Ioannis Bouroussis (35), Brazilce Andreson Varejao (36), a Španjolce Fran Vasquez (35). A ima ih još koliko vam srce želi.

Jesu Srbi izgubili ovih dana od Izraela, Španjolci od Turaka ili je pak Argentina nakantala SAD sa 17 razlike. Ali svi će se oni izvući ili već jesu i priključiti Litvi, Francuskoj, Češkoj, Njemačkoj koji su osigurali Kinu.

Mi smo naše iskustvo otkantali na početku kvalifikacija odrezavši  granu na kojoj sjedimo i izgubljenom izborniku nacrtali da će igrati „naša dica“. Nakon što smo pobrali tulipane i startali sa 0:3, nakon što se u Krešinom gradu i dvorani dogodio pogrom protiv Rumunjske,  što bi trebalo biti zakonom zabranjeno tvrdoglavo smo se odricali i onog malo što smo imamo. Je li netko Roku Ukiću rekao neku riječ za preko 200 utakmica u hrvatskom dresu. Mi smo zemlja u kojoj, premda fali i osrednjih igrača, MVP ABA lige Luka Žorić nikom ne treba. Iskusni bi nas preveli preko ove velike kaljuže i imali bi barem nekoliko pobjeda više.

Lutajući  šumom isprobali samo 12 razigravača, a da nismo afirmirali ni jednog. I kada već ne možeš ili ne znaš pronaći izlaz za to ključno mjesto dovoljno si tvrdoglav da ne posegneš za rješenjem koje ti se nudi. Već sam elaborirao koliko su koristi mnogi imali od naturalizacije Amerikanaca, a dostatno je ponoviti da je Rusiji naslov najboljeg u Europi donio Amerikanac Jon Robert Holden, a Sloveniji pomogao Anthony Randolph. Čitam i Tunis ima  Amerikanca. No, mi smo veće pape od pape.

Da stvar bude gora da nemamo znanja i kvalitete potvrdili smo ovoga rujna kada i s četvoricom NBA igrača nismo uspjeli dobiti ni Litvu ni Poljsku.

Dakle proći će tri godine bez natjecanja, a i za eventualno sljedeće trebat će ići u najniži razred – kvalifikacije. Tada će nam i Bogdanović biti prestar (31 god.) za loptati se s Austrijom, Slovačkom, Kosovom...

Svjetska smotra u Kini proći će bez nas, a neki bi se cinik mogao dosjetiti da nam Kina ni ne treba. Pa bili smo već tamo, ljetos! U crnom mraku našeg košarkaškog svemira svijetle tek dvije zvjezdice – dvije ovoljetne medalje mlađih uzrasta i euroligaški turnir u Zadru. Treba se pogledati  u ogledalce ...