Nebeski koš na drugi obruč (3)

U Drugomu svjetskom ratu „teška saveznička zračna razaranja donijela su golem broj ljudskih stradanja, ali i većim dijelom potpuno uništenje stare povijesne jezgre grada (poluotoka), na kojoj je razoreno preko 85% svih građevina … a Grad je u takvom stanju bio idealno odredište prvenstveno za mnoge civile, pojedince i skupine (došli s otoka ili iz zaleđa) koji su, koristeći priliku, pljačkali iz napuštenih i porušenih kuća sve preostale materijalne vrijednosti.“

U porušenom gradu

Zbog niza „nasilnih radnji nad domicilnim stanovništvom“, ponekad iznimno strašnih, mnogi i poslije rata žive u strahu. U nekad raskošnoj prijestolnici Dalmacije već „odavno ne funkcioniraju civilizacijski dosezi“, no „možda je najveća šteta što je Zadar u ratu i nakon njega napustio gotovo sav školovan kadar“ te drugi, nerijetko i po kazni, zauzimaju mjesta onih koji su otjerani i otišli. 

Porušena Kalelarga

Skupina entuzijasta krajem 1944. na Relji pravi koš i nakon ratne stanke košarka se počinje ponovno igrati. Tullio Rothlitzer, Gojko Mirković, Enzo Sovitti, Pave i Stanko Relja nisu za tri na tri imali šestoga pa je „uskakala“ Madera Kalmeta, koju je tisak i prije rata isticao kao iznimno nadarenu te je s muškarcima znala zaigrati i na pravim utakmicama. Na Prvom fizkulturnom sletu Hrvatske u Zagrebu održanom od 15. do 19. kolovoza 1945. košarkaši i košarkašice Zadra su drugi a u rujnu 1945. Arbanasi su bolji od Grada, Voštarnice i Valdeghisa (Jazine) pa postaju prvi poslijeratni prvaci Zadra.

Berto Nadoveza, Ermano Vazzoler, Enzo Sovitti, Nade Domini, Tullio Rochlitzer, Ratko Alunni i Ante Zerauschek— prvi poslijeratni sastav Zadra