Postoje stvari koje puke brojke ne otkrivaju.
Nešto više od 3000 gledatelja koliko se sinoć okupilo u Krešinom domu na koncu je slavilo pobjedu svojih ljubimaca koji su teže nego se očekivalo ispunili primarni cilj postavljen pred početak sezone i izborili ostanak u ABA ligi. Prvo ime domaćina u ključnom trijumfu bio je iskusni Luka Žorić koji je povukao kada je najviše trebalo i odveo svoju momčad do nove regionalne jeseni.
– Najbitnija utakmica i najbitnija pobjeda otkad sam ovdje. Osigurali smo ostanak. Taj nam je mač visio nad glavom otkad sam došao i to nam je bio glavni cilj koji smo sada i ispunili. Malo teže i s malo više gubljenja živaca, ali na kraju smo ostali u ligi i to je jedino bitno. Okrećemo se hrvatskom prvenstvu koje treba biti šlag na kraju ove sezone – kazao je jedan od junaka jučerašnjeg dvoboja.
FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)
Iskusni je Zadranin odigrao svoju statistički najbolju partiju u dresu kluba iz rodnog grada te je s 29 poena i deset skokova bio nerješiva enigma za obranu MZT-a. Zasigurno prvo ime susreta?
– Ja na to gledam malo drugačije. Ovo je vjerojatno moja statistički najbolja utakmica, ali kada momčad pobjedi mislim da sama statistika ne pokazuje sve. To zaista nije floskula. Postoje igrači koji su dali jednako velik doprinos kao ja, možda i veći, ali to se ne vidi u samim brojkama. Imao sam nekih problema s ozljedama, no svaku utakmicu nastojim dati sve od sebe. Statistika puno govori, ali postoji puno stvari koje brojke ne pokazuju – po(r)učio je 34-godišnji centar.
– Iskreno, meni je to pomalo i smiješno. Ekipa prije tjedan dana nije imala karakter, a sada ga ima... Karakter se ne dobiva i ne gubi tako lako. Živimo od pobjeda i na kraju često jedna lopta odlučuje jesmo li heroji ili ekipa bez karaktera i one stvari – iskreno je analizirao situaciju iskusni Žorić i otkrio gdje vidi najveće probleme ovosezonske momčadi Zadra – mislim da smo imali i dobrih i loših utakmica ove godine. Imamo određenih problema koji ponekad isplivaju. O tome možemo pričati na kraju sezone. To nisu stvari karaktera. Ostali smo bez prvog 'playmakera', a bez 'playa' je u današnjoj košarci najteže igrati. Tu vidim uzroke nekog našeg mučenja. Na kraju na površinu isplivaju stvari koje bi u drugim momčadima i u drugim uvjetima možda i ranije isplivale...