Cibona je trenutno vrhunska platforma za razvoj mladih igrača.

Prošli je tjedan, za vrijeme reprezentativne stanke, održan juniorski turnir ABA lige. Hrvatska je imala dvoje predstavnika Cedevitu i Cibonu. Obje su momčadi ostvarile učinak od dvije pobjede i dva poraza. Cibona je u Beogradu ostavila vrlo dobar dojam, pogotovo imajući u vidu da je u glavni grad Srbije došla s igračima i nekoliko godina mlađim od konkurencije.

- Organizacija je bila na nivou, sam je turnir bio organiziran na razini seniorske ABA lige. Od samog smještaja, do praćenja i organizacije utakmice. Jedino je šteta što publike nije bilo više, medijski PR je mogao biti nešto bolji – započeo je s rezimeom dojmova trener juniora Cibone Ante Samac.

Protivnici su bili respektabilne momčadi, pobjednik juniorske Eurolige Mega Bemax i gigant regionalne košarke Crvena zvezda, dok su preostala dva mjesta zauzeli makedonski i crnogorski sastavi.

- MZT je solidna i dobra ekipa koja nam je pružila određeni otpor, no mi smo ipak osjetno kvalitetniji pa smo riješili stvari u svoju korist. Mornar je ipak lošiji. Većina kvalitetnih mladih crnogorskih igrača koji nisu otišli vani su u Budućnosti. Oni imaju određenu kvalitetu, ali pak nisu na razini nas, Zvezde ili Mege.

Cibona je u Beograd otputovala s ulaznom juniorskom generacijom u kojoj udarnu snagu čine de facto kadeti, no unatoč tome je pružila i više nego solidan otpor iskusnijim protivnicima.

- Mi smo i prije odlaska na turnir znali da će nam biti vrlo teško. Gledajući samu konfiguraciju momčadi mi smo mlađi i od Zvezde i od Mege. Iako se pomaklo godište juniora do 19 godina mi smo odlučili da nam pola juniorskog sastava budu kadeti. Dva najbolja igrača, Prkačin i Rudan, su mlađi od konkurencije  te u samome startu nismo imali preveliku šansu da ostvarimo rezultat protiv starijih protivnika –kazao je Ante Samac i nastavio - Cedevita se popunila sa sedam igrača 99. godišta, kao i većina momčadi iz naše zagrebačke lige. Ako gledamo malo šire, na razini Hrvatske, ista je stvar i u Splitu. Mi smo se okrenuli talentu i ekstra kvaliteti koju moramo čekati. U sastavu imamo Danka Brankovića koji sa svojih 215 centimetara biološki kasni s razvojem, no i dalje dobiva minutažu i priliku nauštrb rezultata. Konfiguracija momčadi je namjerno napravljena ta se olakša razvoj mladih i najtalentiranijih igrača. Već nekoliko godina u cijelom omladinskom pogonu stavljamo naglasak upravo na to. Možemo se mi popuniti s nekoliko godina starijim igračima i ići na rezultat, no čemu?

FOTO: ABA liga/Ivica Veselinov

Vukovi su u Beogradu ostvarili dvije pobjede i dva poraza. Nakon uvjerljivog trijumfa nad MZT-om i poraza od moćne Crvene zvezde, praktički s rezervama su slavili protiv Mornara i izborili odlučujući susret s pobjednikom juniorske Eurolige Mega Bemaxom. Ipak, srbijanski se sastav pokazao prejakim.

- Razlozi poraza su kronološka i biološka dob. Nositelji naše igre su većinom2001., neki od njih i 2002. godište poput Prkačina, dok jezgru Zvezdine momčadi čine igrači 99. i 2000. godišta. Tu do izražaja dolaze fizikalije i radni dio igre. Tu padamo, tj. su smo padali na ovom turniru. Da ne spominjem Megu koja je došla s Marjanovićem koji igra u prvoj ekipi i s Gogom Bitadzeom koji je NBA prospekt i koji igra 25-30 minuta u prvoj ekipi. Takve se igrače na ovoj razini ne može braniti. Na klupi se osjeti da oni igraju seniorsku košarku. Ipak, dobro smo se držali. Protiv Mege smo bili u igri do 26.-27. minute, a slično je bilo i protiv Zvezde. Kasnije nas je malo sustigao i umor. No, to su stvari vezane za fizikalije – naglašava trener juniora Cibone.

Kako je bilo igrati protiv ekipe koja u svojim redovima ima dvojicu seniorskih igrača od kojih se jednome od njih predviđa i svijetla budućnost u NBA ligi?

- Iako naši igrači nastupaju na brojnim turnirima i igraju neke jače utakmice bio je osjetan respekt kod njih. Jedan dan gledaju te igrače na televiziji u redovima Mege, a onda odjednom igraju protiv njih na terenu. Normalno je da se u prvim trenucima javlja respekt. Nakon što vide da mogu igrati protiv njih onda se situacija izravna, no na prvu svakako nije lako.

Postignuti rezultati i prvenstveno prikazana igra tijekom tri beogradska dana ulili su nadu u svijetlu budućnost zagrebačkog kluba. Cibona je i proteklih godina imala mnoštvo mladih i talentiranih igrača u svojim redovima, a tradicija, odnosno dobar rad, se izgleda nastavlja.

- Ne bih htio spominjati sve momke poimenice, ali mogu kazati da će od 12 igrača u mom rosteru njih desetero sigurno imati potrebnu razinu za A1 ligu. Njih nekoliko bi trebalo doći do ABA lige, a trojica imaju talent i za veće stvari. Tu se prvenstveno radi o Prkačinu, Rudanu i Brankoviću. Jasno, nikad nema garancija i pred njima je još puno rada. Uz njih imamo i Gnjidića koji je razigravač od dva metra, a ako govorimo o kadetima moram spomenuti i Rašića koji će sigurno jednoga dana igrati ABA ligu. Teško je prognozirati, no mislim da ova ekipa ima potencijala – smatra Samac i dodaje - moram naglasiti da je naša kadetska momčad, generacija 01/02, najjača u Ciboni. E, tek tu imamo talenta! Vodio sam ih lani, osvojili smo europsku ligu. Kada momčad ima 40-ak asistencija u finalu možete misliti o čemu se radi. Držali smo se protiv Real Madrida do zadnjeg trenutka, Reala koji ima šest-sedam stranih igrača.

FOTO: ABA liga/Ivica Veselinov

Cibona je i ranije imala dosta mladih i talentiranih igrača, a veliku ulogu o tome igra i poznati stacionar koji Cibosima daje osjetnu komparativnu prednost nad konkurencijom.

- Stacionar i dalje funkcionira. Posložen je na vrhunski način. Imamo video nadzor, bavimo se školom i točno znamo kada tko što radi. Ja sam bio junior Cibone i znam kako je to nekad funkcioniralo. Tada je bilo katastrofalno stanje što se tiče praćenja mladih igrača. Sada je normalna situacija, nema prevelikog prometa i ljudi iz prve ekipe. Stacionar je preuređen i ciljano dovodimo igrače. Nekoć, još za vrijeme Bože, se znalo dogoditi da je četiri-pet igrača na probi što je za sobom povlačilo veliku gužvu. Ove smo sezone već na početku natjecanja znali da imamo sedam igrača koji su tu s nama i da nema mjesta ni za koga više. Radimo ciljano i radimo dugoročno – kazuje stručnjak na klupi juniora Cibone.

Kao trener koji je ostvario zapažene rezultate u omladinskim kategorijama i koji je trenirao brojne talentirane igrače Samac je svakako pozvan komentirati željeni razvojni put od talenta do ravnopravnog seniorskog igrača.

- Za svakog igrača se mora pronaći određeni nivo na kojemu može igrati. Da se vratim na našu udarnu trojku, Rudan, Prkačin i Branković… Dvojica od njih imaju 17 godina, a Prkačin je i nešto mlađi. Oni bi svakako trebali biti u prvoj ekipi Cibone. Klub im mora dati vjetar u leđa i garantirati im da se na njih računa. Ne na način da odu u Bosco, pa nakon njega u Hermes Analiticu, već da se odmah priključe prvoj momčadi. Naravno, sve to u trenucima kada si klub to može priuštiti. Cibona je trenutno vrhunska platforma za razvoj mladih igrača, imajući u vidu da nema budžet kao nekoć. Cedevita si, recimo, to sada ne može priuštiti. Oni idu na rezultat te si mogu dopustiti razvijanje samo najvećih talenata poput Muse. Zašto Prkačin ili Rudan za dvije ili tri godine ne bi ili na razini Muse i nosili Cibonu? – zaključio je trener juniorske momčadi Cibone Ante Samac.