Legendarna školska dvorana u Sinju će tako, bar što se profesionalnog sporta tiče, otići u zasluženu mirovinu.

Nekoliko je dvorana u Hrvatskoj koje izazivaju strahopoštovanje kada čovjek kroči kroz njihova vrata. Neke ostavljaju takav osjećaj svojom veličinom i opremljenošću, druge pak bogatom poviješću koja izbija iz svake pukotine na parketu. 

Sinjska školska dvorana je jedna od ovih drugih. Stara i derutna, s paučinom u kutovima koja se mjeri u kubičnim metrima, ova dvorana po malo kojem kriteriju zadovoljava minimalne uvjete održavanja bilo kakvih sportskih natjecanja. Ali, ono najbitnije, energiju i strast navijača koji nose svoju momčad pjesmom i podrškom u svakom trenutku, ovo zdanje razdvaja od nekih većih i blještavijih. 

Ipak, svemu lijepom dođe kraj. Ili pak otvori priliku za novi početak. 

Projekt suvremene sportske dvorane u Sinju je bio jedan od onih hrvatskih™ projekata kojima je lokalna vlast periodično (čitaj: pred svake lokalne izbore) golicala maštu svom biračkom tijelu. Do realizacije u tom slučaju dolazi gotovo isključivo na inicijativu pojedinca koji ima bilo financijsku, bilo političku moć u pravom trenutku. Pokojni Ivica Ićo Glavan je bio dugogodišnji sportski fanatik i djelatnik koji je kao gradonačelnik Sinja pokrenuo inicijativu za izgradnjom nove dvorane. Nije je dočekao za života, ali će po svemu sudeći nositi njegovo ime. 

Nova sportska dvorana bi svoje otvaranje trebala imati 16. lipnja ove godine, a čast da nastupe na toj svečanosti su dobile rukometašice ŽRK Sinj i Podravke iz Koprivnice. Nisu tu priliku, kako bi se očekivalo, dobili košarkaši Alkara koji su nebrojeno puta napunili staru školsku dvoranu. Postoje neki glasovi otpora prema novoj dvorani, ponajprije uz zabrinutost zbog možebitno premalog kapaciteta, ali sasvim sigurno je tu i malo nostalgije za mjestom koje je pružilo puno sreće mnogim generacijama Sinjana. Nadamo se da će u novoj dvorani stvoriti nove uspomene. Sinj to svakako zaslužuje.