Košarka ljudima daje sve manje razloga da joj pripadaju

POBJEDA NIJE JEDINA VRIJEDNOST U SPORTU

Rezultat je važan i bez natjecanja nema sporta, ali sport nije samo tablica.

Ako je rezultat jedino mjerilo, onda je najracionalnije uložiti u najbolje igrače koje možeš platiti a ne trošiti novac kojeg nemaš na igrače koji oduzimaju mjesto našim mladim igračima.

Ako je razvoj igrača važan, onda mladom igraču moraš dati priliku.

Ako je publika važna, moraš stvarati događaj.

Ako je lokalna zajednica važna, moraš imati lokalne igrače.

Ako je budućnost kluba važna, moraš ulagati u djecu.

A ako je sve to važno, onda pobjeda više nije jedina vrijednost koju klub proizvodi.

KOŠARKA SE NE IGRA SAMO ZA KOŠARKAŠE

Košarkaš igra utakmicu a klub postoji zbog puno šire zajednice. Zbog djece koja treniraju, zbog roditelja, zbog učitelja i trenera, bivših igrača, navijača, zbog lokalnih poduzetnika, zbog grada i zbog ljudi koji možda nikada neće postati košarkaši, ali će odigrati neki basket ili jednom tjedno doći pogledati utakmicu.

Zato klub nije samo momčad od dvanaest igrača, klub je društveni organizam.

Ako od njega ostane samo dvanaest igrača i trener, možda još imamo momčad, ali više nemamo ono što zovemo klubom.

I ZATO SE MORA POSTAVITI NEUGODNO PITANJE

I zato se mora postaviti neugodno pitanje: „Za koga se igra košarka?“

Za publiku?

Za djecu?

Za selo, grad?

Za razvoj igrača?

Za reprezentaciju?

Za sponzore?

Za televiziju?

Ili samo za tablicu?

Ako je odgovor samo: „Da bismo pobijedili”, onda smo košarku pretvorili u zatvoreni sustav u kojem je rezultat početak i kraj svega.

A sport bez ljudi nije više društveni događaj već postaje samo natjecanje.

I možda je upravo tu jedan od razloga zbog kojih hrvatska košarka ima sve manje publike.

Ne zato što ljudi nužno više ne vole košarku, nego zato što im košarka sve manje daje razlog da joj pripadaju.

KOŠARKA SE MORA VRATITI LJUDIMA

Možda je zato najvažnija reforma hrvatske košarke puno jednostavnija nego što izgleda.

Prije pitanja: „Kako osvojiti prvenstvo?” ili „Kako ostati u ligi?“, treba postaviti pitanje: „Za koga igramo?”

Ako je odgovor: „Za ljude”, onda sve ostalo mora biti podređeno tome da ti ljudi imaju razlog doći, gledati, navijati, uključiti svoju djecu, podržati klub i osjećati da je klub njihov.

Tek tada pobjeda ponovno dobiva puni smisao, jer pobjeda pred praznim tribinama postoji u zapisniku, a pobjeda pred punom dvoranom postaje uspomena. A upravo od uspomena nastaje publika, od publike nastaje klub, od kluba nastaje zajednica a iz zajednice nastaje budućnost košarke.

Nastavit će se...