'U trenerskoj sam karijeri imao grešaka, ali je najvažnija upornost i kontinuiran rad kojim dolazi do rasta i napretka'

Nakon šest godina iz KK Cedevita Junior odlazi trener juniorske selekcije Anđelko Matov. Na Velesajam u Dom košarke Cedevita stigao je 2017. godine u Cedevitu Zagreb. Prve tri sezone (dvije u Cedeviti Zagreb i jednu u Cedeviti Junior ) vodio je brigu o kadetskoj selekciji te je posljednje tri sezone bio šef juniorske selekcije Cedevite Junior.

Veliki broj naših igrača je prošao kroz ruke Matova koji iza sebe ima četrdeset i jednu godinu trenerskog staža. U razgovoru s njim željeli smo se osvrnuti na njegov šestogodišnji rad u Domu košarke Cedevita  i prisjetiti se najznačajnijih trenutaka.

Ovo je prva sezona da je Mladost uspjela ući u Prvu mušku ligu, odnosno ovo je prva sezona da se uopće došlo do tog ranga. Koliko znači za mlade igrače igrati taj rang seniorske košarke već u juniorskim godinama?

“Prije tri godine, kad sam preuzeo juniore, imali smo dobru selekciju s kojom smo započeli Drugu ligu A2 Centar nakon što smo u prvih pet kola imali četiri pobjede i samo jedan poraz. Već se tada mogla vidjeti dobra baza i kvalitetan potencijal igrača, međutim, korona je prekinula takmičenje tako da su juniori kroz Mladost odigrali samo 5 utakmica. Već drugu sezonu, nakon što smo vidjeli da smo u samom vrhu takmičenja sa Sesvetama, u klubu je donesena odluka da pokušamo osvojiti prvo mjesto I plasirati se u Prvu ligu. Planirano smo se pojačali sa naša dva igrača iz omladinskog pogona koji su već bili članovi seniorske ekipe kojima je u tom trenutku trebala dodatna minutaža. U pitanju su bili Kučić i Serdarušić, što je bio pun pogodak kako za nas kao ekipu tako I za njih same. Osigurali smo prvo mjesto u regiji Centar i ostvarili plasman na kvalifikacije koje smo uspješno osvojili te se na taj način kvalificirali za Prvu mušku ligu.  Veća kvaliteta utakmica u Prvoj ligi u odnosu na drugu ligu uz treninge i metode koje sam primjenjivao, neizmjerno su pomogli igračima da poboljšaju i svoju kvalitetu. Kada govorimo o igračima po meni najviše su se istaknuli ove sezone Bilić I Bogdanović. Takve stvari Cedevita Junior mora nastaviti na isti način kako bi odgojila nove generacije koje dolaze. To i jest bio cilj ove godine, promocija igrača na način da im damo kvalitetne utakmice, a istovremeno osiguravamo i opstanak u Ligi kako bi i generacije koje dolaze iza imale iste prilike. Osim toga, kod juniora je bitan sportski i natjecateljski izazov rezultata jer su oni na korak do seniora, kod kojih ne postoji stav nije nas briga za rezultat, tako da i oni moraju osjetiti taj pritisak utakmice. Ipak, on nikad nije u tolikoj mjeri da bi im stvarao opterećenje i na takav način se niti jedna utakmica nije pripremala. Mi smo imali sve pripreme, od skautinga, videoanaliza utakmica koje smo igrali ali i priprema utakmica kroz treninge i sve to je pridonijelo kvaliteti utakmica.

Šest godina u Zagrebu nije malo, tri godine kadetske i tri juniorske selekcije. Puno je igrača prošlo kroz Vašu školu košarke, neki su od njih u Cedeviti Olimpiji, neki u Cedeviti Junior, a neki su i u dresu Reprezentacije. Rezultati se vide i uspjesi su brojni, postoji li neki ključ Vašeg rada i uspjeha?

“Jedino što bih mogao reći prilikom mog odlaska je da se osvrnem na svoj dolazak u Zagreb i kažem hvala tadašnjem sportskom direktoru Cedevite Zagreb Mateju Mamiću i Davoru Užbinecu koji je sada direktor u Cedeviti Olimpiji. Na njihov sam poziv došao u Cedevitu Zagreb. Kao i da  se želim zahvaliti i svima onima u klubu Cedevita Junior koji su mi dali prilike i mogućnosti za rad. Važni su osim toga i uvjeti rada, jer uvjeti koji postoje u Domu košarke Cedevita nema nigdje u Hrvatskoj. Upravo ti uvjeti i kontinuitet rada daju ovakve rezultate i po pitanju odgoja igrača, i njihovog obrazovanja kroz tehničke, taktičke i kondicijske aspekte, popunjenost sa svim ovim pratećim rekvizitima koji imaju u Klubu. Uz metodiku koju ja vjerojatno vučem iz davnih dana u kojima sam radio sa starijim kvalitetnim trenerima koji su prenosili znanje na mene, a istovremeno prateći sve ove nove trendove koji se događaju. Od naših najmanjih Liga, ili mlađih uzrasnih reprezentativnih kategorija, preko Eurolige i NCAA lige do NBA lige. Preko svega toga stvara se jedna individualna filozofija načina igranja. Moja se filozofija temelji na velikom i neprestanom radu, ali na kvalitetnom radu, i s druge strane naglasak mora biti na individualnom treningu. Svih sam ovih godina, osim večenjeg kolektivnog treninga radio jutarnje i popodnevne individualne treninge ovisno o školskim obavezama igrača. Ni mojim igračima nije bilo lako uskladiti i školu i kvalitetno ispuniti sve zahtjeve koje sam ja imao. Ja sam pristaša brze igre, i smatram da igrači moraju imati tehniku u punoj brzini, kao i taktička rješenja u obrani i napadu koja su povezana s kvalitetom obrane. To sve skupa je donijelo pozitivne rezultate u posljednjih šest godina.”

U ovih šest godina bilo je puno trofeja i uspjeha, postoje li možda neki koji su na Vas ostavili poseban trag, odnosno koji su Vam ostali u najljepšem sjećanju?

“Danas je već četrdeset i prva godina mojeg trenerskog staža, i u sjećanju će mi posebno ostati Cedevita Junior. Ja sam došao u uređen, organiziran klub koji zadovoljava moje radne navike, a to znači da imam dvoranu dvadeset i četiri sata dnevno. Nije bitno je li plaća u Klubu manja ili veća, bitno je da je meni klub omogućio odlične uvjete za rad. U mojoj prvoj godini dočekala me jedna talentirana generacija koja je bila predvođena igračima poput Karla Matkovića i Roka Radovića. Puno igrača koji su prošli kroz moje ruke danas igraju na mnogim razinama, od Prve, Premijer lige do Eurokupa gdje su Matković i Radović. Također, dva naslova, jedan s kadetima u i prošle sezone s juniorima će svakako ostati u dobrom sjećanju. U svim tim godinama nije bilo sporno hoćemo li se naći u finalu u kojemu smo nekad pobjeđivali, nekad smo gubili, ali to je velika radost. Jedna velika radost je također kad ti igrači spremni pokucaju na vrata seniorskog pogona. Kad vidiš njihove prve minute kao što u posljednje vrijeme gledam kod Zankija i Bilića. Trenirao sam igrače od 2001. do 2007. godišta, počevši od Karla Matkovića do Tonka Škugora, te su mnoge generacije prošle kroz moje ruke, a osim toga mi je drago da i igrači koji su otišli iz Kluba imaju uspješne karijere. U trenerskoj sam karijeri imao grešaka, ali je najvažnija upornost i kontinuiran rad kojim dolazi do rasta i napretka.”

- Coach Matov hvala za sve što si dao klubu i želimo ti sve najbolje u budućom radu, poručili su iz KK Cedevita Junior.