Basketball Camp Croatia Basketball.hr
1. Luka Bičić KK Zadar 13 bodova
2. Andro Mirčeta  KK Zadar
11 bodova
2.  Dino Subašić  KK Virtus 11 bodova
4. Toni Torbarina KK Zabok  8 bodova

Intervjui
Boris Tišma: Sezona u Zadru bila mi je najljepša do sada. Nikad nisam toliko uživao igrajući košarku

Boris Tišma: Sezona u Zadru bila mi je najljepša do sada. Nikad nisam toliko uživao igrajući košarku

Autor: Vlado Radičević Photo: Andrej Jančijev/KK Zadar

Veliki intervju za Basketball.hr

Umjesto na američkom sveučilištu Washington, Boris Tišma ponovno se našao u Madridu, gradu u kojem je kao dječak započeo međunarodnu košarkašku karijeru. Nakon četiri godine provedene u Splitu i Zadru, danas nosi dres Estudiantesa, s kojim želi izboriti povratak u elitnu španjolsku ACB ligu.

Ljevoruki hrvatski košarkaš, kojem je jedan od najvećih igračkih uzora Toni Kukoč, još je kao 13-godišnjak iz zagrebačke Dubrave otišao u akademiju Real Madrida. Ondje je proveo gotovo šest godina, a u prilagodbi na život u španjolskoj prijestolnici pomagao mu je i Slovenac Luka Dončić, koji je tada već gradio seniorsku karijeru u Realu. No, već tada se vidjelo da je Dončić predodređen da postane NBA zvijezda i mnogima je postao uzor…

Nakon povratka u Hrvatsku Tišma je igrao za Split, s kojim je osvojio jedan trofej, a potom i za Zadar, gdje je, kako sam kaže, proveo najljepšu sezonu u dosadašnjoj karijeri.

Ovog ljeta trebao je krenuti novim putem, prema američkoj sveučilišnoj košarci, no početkom rujna planovi su se izjalovili zbog komplikacija povezanih s pravilima NCAA lige.

Priliku je pronašao u Estudiantesu, poznatom madridskom klubu koji se natječe u drugoj španjolskoj ligi. Nakon promjene vlasništva i klupske strukture ambicije su dodatno porasle, a povratak u ACB ligu postavljen je kao glavni cilj. U razgovoru za Basketball.hr  24-godišnji Tišma govorio je o neočekivanom povratku u Madrid, iskustvima iz Splita i Zadra, suradnji s Danijelom Jusupom te želji da jednog dana postane standardni hrvatski reprezentativac.

Vratio si se u Madrid, grad u koji si prvi put stigao kao 13-godišnjak iz Dubrave. Ovog ljeta trebao si otići na američko sveučilište Washington. Kako je na kraju došlo do povratka u Španjolsku?

– Sve se pomalo čudno odvilo. Nakon završetka sezone sa Zadrom, početkom ljeta potpisao sam za sveučilište Washington. Bio sam ondje otprilike mjesec i pol dana, a sredinom kolovoza dobili smo dva tjedna slobodno pa sam se vratio u Hrvatsku i malo odmorio. Početkom rujna, kada sam se vratio u Ameriku, stvari su se zakomplicirale zbog novih pravila NCAA lige. Tada sam saznao da od igranja za sveučilište ipak neće biti ništa. Vratio sam se u Hrvatsku i tijekom tih desetak, petnaest dana koje sam proveo u Zagrebu javio se Estudiantes. Vrlo brzo smo se oko svega dogovorili.

Koliko ti je pomoglo što si već gotovo šest godina živio u Madridu? Kako danas izgleda život u gradu u koji si prvi put došao kao dječak, a sada si samostalan?

– Puno mi znači taj prvi boravak u Madridu. Nisam zaboravio jezik, ovdje sam živio gotovo šest godina i stekao dosta prijateljstava. Madrid je stvarno jedan od najljepših gradova u kojima sam bio, ako ne i najljepši. Sviđa mi se grad, način života, praktički sve. Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da ću se ponovno vratiti u Madrid, ne bih mu vjerovao, ali na kraju je tako ispalo.

Stvarno mi je lijepo živjeti ovdje. Imam neki svoj svakodnevni ritam. Uglavnom treniram ujutro, a dok završim sa svim obvezama, već bude tri ili četiri poslijepodne. Nakon toga obavim još neke stvari koje imam i tako mi praktički prođe cijeli dan.

Iskreno, u Madridu se osjećam kao kod kuće. To mi je stvarno drugi dom jer sam ovdje proveo velik dio djetinjstva tako da je prilagodba bila jako brza, s obzirom na to da sam već živio u gradu i poznavao klub.

Kada je postalo jasno da od odlaska u sveučilišnu NCAA ligu neće biti ništa, jesi li razmatrao i druge opcije? Zašto si odabrao baš Estudiantes, koji trenutačno igra u drugoj španjolskoj ligi?

– Španjolska nije bila jedina opcija, ali za sve sam doznao dosta kasno. Već je bio početak rujna i situacija nije bila jednostavna. Tih desetak, petnaest dana u Zagrebu čekao sam da vidim kako će se stvari razvijati, a onda je krenula priča s Estudiantesom.

Mislim da je to stvarno zanimljiv projekt. U klubu je došlo do promjene vlasništva i promjena u samoj strukturi kluba, pa su ambicije još veće nego prethodnih godina. Cilj je vratiti Estudiantes u ACB ligu. Zbog svih tih promjena sada postoji još veća želja, ali i veći pritisak da se klub vrati ondje gdje je bio.

Poznato je kako je Estudiantes povijesno poznat klub, ne samo u Španjolskoj nego i u Europi. Mislim da je to jako zanimljiv projekt i vjerujem da bi se iz svega mogla razviti dobra, pozitivna priča.

Dakle, povratak u ACB ligu glavni je cilj ove sezone. Kako si zadovoljan početkom i koliko si se uspio uklopiti u momčad?

– Ambicija kluba je pod svaku cijenu vratiti se u ACB ligu. Mislim da imamo stvarno dobar roster i dobru kemiju u momčadi. Nadam se da ćemo ostati zdravi, nastaviti ovim pobjedničkim putem i na kraju sezone ostvariti glavni cilj, a to je povratak u prvu ligu.

Što se mene tiče, došao sam malo kasnije i znao sam da će mi trebati vremena za prilagodbu. Treba ući u sustav, upoznati način igre i pronaći svoje mjesto u momčadi. Mislim da je zasad sve u redu. Pobjeđujemo, imamo samo jedan poraz u sezoni i nadam se da ćemo tako nastaviti.

Moj plan vezan je i uz sadašnjost i uz budućnost. Vjerujem da će se s vremenom moja uloga u momčadi sve više iskristalizirati i da će sve ići nabolje. Naravno, uvijek možeš bolje od onoga što trenutačno pružaš. Mislim da bi ovo mogla biti stvarno dobra priča.

U Hrvatskoj smo te bolje upoznali kroz nastupe za Split i Zadar. Kako danas gledaš na te dvije etape karijere?

– U Splitu i Zadru imao sam dosta različita iskustva. U Splitu je bilo puno promjena trenera. Radio sam sa Slavenom Rimcem, Srđanom Subotićem i Veljkom Mršićem. Nažalost, moj učinak u finalima nije baš najbolji, ali što je tu je. Drago mi je što sam u dresu Splita podigao prvi klupski trofej nakon 21 godine i što smo svi zajedno uspjeli ostvariti nešto što se u klubu dugo čekalo. Naravno, moja očekivanja i želje bile su veće jer sam silno želio osvojiti i prvenstvo, ali to se nije ostvarilo.

Ipak, mislim da je Split za mene bio pozitivno iskustvo. Upoznao sam puno dobrih ljudi i prijatelja, a na kraju sam ondje upoznao i svoju buduću suprugu. Tako da je iz cijele te priče na kraju ispalo puno pozitivnih stvari.

A Zadar? Čini se da ti je prošla sezona ostala u posebno lijepom sjećanju, iako je izostao trofej jer ste u finalu poraženi od Cibone?

– Mislim da je to bila godina u kojoj sam najviše uživao u košarci do sada. Zadar je stvarno grad koji diše košarku i u kojem mi je bilo iznimno lijepo igrati. Publika, Tornado, atmosfera u dvorani… sve je bilo odlično. Stvarno sam uživao prošle sezone.

Najviše mi je žao što smo ostali kratki u Kupu, a na kraju i u prvenstvu, u toj posljednjoj utakmici protiv Cibone. To su dvije stvari za kojima mi je ostao veliki žal. Imali smo jako dobru kemiju u momčadi i stvarno je sve bilo odlično.

Žao mi je što nismo podigli ta dva trofeja, ali to je sastavni dio sporta. Bez obzira na to, prošla sezona u Zadru bila mi je košarkaški najljepša do sada. Nikad nisam toliko uživao igrajući košarku.

Foto: KK Zadar 

Tijekom karijere radio si s brojnim trenerima. Tko je na tebe ostavio najveći dojam?

– Radio sam s dosta trenera i od svakoga sam nešto naučio, ali najviše bih izdvojio trenera Danijela Jusupa. Mislim da smo imali stvarno jako dobru suradnju. Naučio me nekim stvarima i pokazao mi kako drukčije gledati na život i na košarku.

Zbog toga bih njega posebno istaknuo. Stvarno smo odlično surađivali i žao mi je što nam se nije poklopilo da osvojimo neki trofej. Naravno, poslije je lako govoriti što bi bilo kad bi bilo, ali meni je bilo jako lijepo raditi s trenerom Jusupom.

Foto: Ednan Turalic/Bosna BH Telecom

– Stvarno ne znam što bih posebno izdvojio. Nekako sam više fokusiran na sadašnjost. Želim iz dana u dan što bolje odrađivati treninge, ostajati raditi prije i poslije treninga, maksimalno raditi na sebi i pokušati iskoristiti što više prilika koje mi se ponude.

To mi je trenutačno najvažnije, a poslije ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati. Jednostavno, dan po dan, trenirati i dati maksimum. Nemam tu neku preveliku filozofiju. Znam da možda zvuči malo glupo ili otrcano, ali stvarno je tako.

Bio si i na širem popisu hrvatske reprezentacije. Nadaš li se novom pozivu i koliko ti znači mogućnost da jednog dana postaneš standardni reprezentativac?

– Bio sam na širem popisu, mislim da je to bilo u ljeto 2024. godine. Naravno da se, kao i svi, nadam pozivu u reprezentaciju. Mislim da je to stvarno jedan od vrhunaca karijere.

Foto: Zvonko Kucelin/KK Zadar 

Vidjet ćemo što će biti u budućnosti. Na meni je da radim i maksimalno iskoristim svaku priliku koja mi se otvori. Naravno da imam ambiciju jednog dana postati standardni reprezentativac, ali za to se mora poklopiti dosta stvari.

Nadam se da ću pružati što bolje igre i tako skrenuti pozornost izbornika Mijatovića. Na meni je da nastavim raditi, dajem maksimum od sebe i nadam se da će se jednog dana i to ostvariti.