Basketball Camp Croatia Basketball.hr
1. Luka Bičić KK Zadar 16 bodova
2.  Dino Subašić  KK Virtus 16 bodova
3. Andro Mirčeta  KK Zadar 11 bodova

Hrvatska
Cibonini Amerikanci i američki Purger koji je odabrao juniore Cibone umjesto SAD-a

Cibonini Amerikanci i američki Purger koji je odabrao juniore Cibone umjesto SAD-a

Autor: Vlado Radičević Photo: KK Cibona

U Ciboni su se ove sezone našli američki košarkaši koji su igračko iskustvo skupljali po klubovima širom Europe, ali i na prestižnim sveučilištima.

Iako je nova sezona nedavno počela većina analitičara slaže se kako im u Draženovu domu zasad sasvim dobro ide s naglaskom na nedavno preoblikovanja kluba i nove vlasnike. Vukovi nižu pobjede i kao branitelji naslova prvaka u hrvatskoj Premijer ligi trenutačno imaju savršen niz (8-0), a dobru formu testiraju u Fibinoj Ligi prvaka te u regionalnoj ABA ligi. Ukratko, nova Cibona igra atraktivno, brzo i napadački, a u toj se momčadi nikad ne zna tko će sljedeći preuzeti glavnu ulogu.

Kamaka Hepa, simpatični krilni košarkaš koji je odrastao surovim uvjetima sjevera SAD-a na Aljasci, prošle je sezone s Cibonom osvojio naslov prvaka Hrvatske i odlučio ostati u Zagrebu. Naizgled ništa neobično, osim što je Amerikancu, koji je dotad svake godine mijenjao klub, to bila prva takva odluka u karijeri. Zagreb je u međuvremenu počeo zvati svojim drugim domom, a nakon osvojenog naslova imao je i dobar razlog vjerovati da vrijedi nastaviti ondje gdje je stao.

„Prije Zagreba svake sam sezone mijenjao klub. Cibona je prvi klub u kojem sam odlučio ostati, nakon što smo osvojili prvenstvo, a Zagreb mi je postao drugi dom. Sad znam kako izgleda svlačionica koja pobjeđuje i to pokušavam prenijeti novim suigračima”, govori Hepa, koji je sveučilišnu košarku igrao u Teksasu i na Havajima.

A njegovi novi suigrači stigli su s popriličnom 'kilometražom'. Playmaker Rickey McGill prije dolaska pod Toranj igrao je u čak sedam zemalja, bek šuter Khalif Battle promijenio je četiri američka sveučilišta (Butler, Temple, Arkansas i Gonzagu), a Tre Mitchell također je dobro upoznao američki kontinent tijekom godina provedenih na UMassu, Texasu, West Virginiji i Kentuckyju. Sada su se svi našli u Zagrebu, gdje su brzo pronašli zajednički jezik na parketu.

Zagrepčani su nastavili nizati pobjede u hrvatskom prvenstvu, uključujući i gostovanje u Dubrovniku, a primjerice protiv Galatasaraya, Širokog ili nedavno FMP-a pokazali su da se mogu nositi i s ozbiljnim izazovima izvan domaćeg natjecanja. Pritom nisu uvijek pobjeđivali na isti način. Galatasaray su – kad je još na klupi bio Ivan Rudež - razbili šuterski, protiv srpskog FMP-a izvukli se iz velikog minusa od 19 koševa, a u Širokom nevjerojatnom lakoćom i brzom igrom probili granicu od stotinu poena. A kad se Cibona rastrči, Khalif Battle obično je među prvima koji traže put do koša.

Napad u kojem svatko može iskočiti

Battle je, primjerice, nakon prve profesionalne sezone u talijanskom Trentu tražio momčad u kojoj će imati prostora za svoju igru. U Zagrebu je pronašao upravo takvu košarku, a protiv Galatasaraya pokazao je zašto mu odgovara. Galatasarayu je ubacio 32 poena, ali Turcima ni ostatak večeri nije bio osobito ugodan jer je Cibona ukupno ubacila 14 trica uz visok postotak. Roko Badžim dodao je 19, Lovro Mazalin 18, pa se obrana gostiju našla pred problemom koji se ne rješava samo zaustavljanjem jednog raspoloženog Amerikanca.

„Na fakultetu sam promijenio četiri sredine i naučio se brzo prilagoditi novim ljudima i sustavima. Nakon prve sezone u Europi, znao sam što tražim: momčad koja igra brzo i u kojoj svatko može biti opasan. To sam pronašao u Ciboni”, kaže Battle.

Svoje minute i uloge u ovoj Ciboni imaju i Lovro Gnjidić, Antonio Sikirić te Renato Serdarušić, pa protivničke obrane nemaju mnogo predaha ni kada se promijeni petorka. Cibona voli podignuti tempo, brzo prenijeti loptu i napasti prije nego što se obrana stigne postaviti, a kada joj to polazi za rukom, nije je lako zaustaviti.

McGill drži konce Cibonine igre

Naravno, netko mora procijeniti kada taj ritam treba dodatno ubrzati, a kada malo 'stati na loptu'. Tu na scenu stupa Rickey McGill, nekadašnji razigravač sveučilišta Iona, koji je prije Zagreba upoznao niz različitih košarkaških sustava. U Ciboni je dobio momčad s nekoliko izraženih napadačkih karaktera, a njegov je posao pronaći način da svi dođu do izražaja. Tako je kod novog trenera Ivana Tomasa upravo McGill proigrao i zapravo je pravo otkriće sezone…

Primjerice protiv FMP-a bio je nadomak triple-double učinka s 22 poena, deset skokova i devet asistencija. Nije baš uobičajen učinak za razigravača, ali McGill u Ciboni ionako ne živi samo od asistencija. Kada treba, sam će završiti napad, a kada se otvori prilika za suigrača, lopta će brzo promijeniti vlasnika.

„Igramo brzo i puno u tranziciji, a svatko ima slobodu dok god dobro radi svoj posao u obrani. Takva košarka traži međusobno povjerenje, a to gradimo svaki dan. Kao razigravač moram osjetiti kad ubrzati, a kad smiriti posjed. Igrao sam u sedam zemalja, ali rijetko sam bio u klubu čija se povijest osjeti čim uđeš u dvoranu”, govori McGill.

Ciboninu povijest nije teško osjetiti kada se igra u dvorani koja nosi ime Dražena Petrovića, jednog od najvećih europskih košarkaša u povijesti. Ali od povijesti se ne živi, pogotovo u klubu koji je posljednjih godina imao dovoljno problema izvan parketa i dugo je čekao da se financijski stabilizira. No, ovoj novoj momčadi Cibone mnogo više koristi ono što njezini igrači mogu napraviti već sada. McGill, Battle, Hepa i Mitchell donijeli su svoje iskustvo i kvalitetu, a s reprezentativcima Mazalinom, Badžimom i ostalim domaćim igračima pronašli su zajednički ritam u kojem svatko može doći do izražaja.

Mitchell je, baš kao i Battle, tijekom sveučilišne karijere često mijenjao sredinu, a u Europi je već napravio velik rezultat – prošle je sezone s francuskim Bourgom osvojio Eurocup i u toj je momčadi imao zapaženu ulogu. Zanimljivo je, međutim, da se među svim tim iskustvima posebno sjeća onoga s početka karijere.

„Kao brucoš na UMassu najviše sam naučio gledajući starije igrače, pa znam koliko to mladima znači. S Bourgom sam prošle sezone osvojio Eurocup i shvatio da trofeje donose pametno odigrani posjedi, a ne samo talent. To pokušavam pokazati mlađima u Ciboni, ne samo savjetima nego i time kako treniram i reagiram kad stvari ne idu po planu”, kaže Mitchell.

Američki Purger odabrao juniore Cibone umjesto SAD-a

Američka košarka ove sezone u Cibonu nije stigla samo s četvoricom profesionalaca. U njezinoj juniorskoj momčadi igra i 17-godišnji Gabriel Barišić, rođeni Zagrepčanin koji je odrastao u SAD-u i koji je košarkaški stasao u Kaliforniji gdje je igrao Nike MadeHoops i Adidas 3SGB natjecanja. No, tinejdžer Gabriel nedavno se s obitelji odlučio vratiti u rodni grad – gdje su jedno vrijeme živjeli. Dok mnogi mladi hrvatski košarkaši gledaju prema američkim sveučilištima, 204 cm visoki Barišić je zasad krenuo u suprotnom smjeru i svoj razvoj nastavio u Ciboni gdje se želi nametnuti te usput izboriti svoje mjesto u U18 hrtaskoj reprezentaciji.

Tako Gabriel u juniorskom pogonu Cibone nastavlja košarkaški put započet u Americi, a u istom klubu ima priliku izbliza pratiti starije i iskusnije igrače koji su prošli neke od najjačih NCAA programa.

„Za mene je ovo nastavak radnih navika koje sam stekao u SAD-u”, objašnjava Barišić. „Odrastao sam uz brzu i fizički zahtjevnu košarku, a dolazak u Cibonu velik je korak naprijed. Trener Edi Rački i treniranje u Ciboninom sustavu te dodatni rad s Danijelom Lutzom i Stipom Čubrićem daju mi odlične uvjete za napredak. Poseban je motiv učiti uz igrače koji su prošli vrhunske NCAA programe i profesionalnu košarku.”

Dodajmo tome da je Danijel Lutz posljednjih godina najpoznatiji po tome što je individualno radio s Bojanom Bogdanovićem, a u posljednje vrijeme s njim su tijekom ljeta redovito na treninzima bili NBA igrači Ivica Zubac i Karlo Matković.

Kad se sve to sublimira ostaje dojam kako je ova 'Nova Cibona' kombinacija američke energije i zagrebačke košarkaške škole. Dok se u njezinu omladinskom pogonu gradi temelj za budućnost, prva momčad već sada igra košarku s visokim ritmom, brzim protokom lopte i jasnim napadačkim rješenjima. A to je u Draženovu domu oduvijek bilo najvažnije.