Odbrojavanje do Rusije.

Eto, tu je. Samo nas koji sat dijeli od utakmice osmine finala EuroBasketa, koju je Aco Petrović od 1. kolovoza ocijenio kao ključnu u ovoljetošnjem pohodu Hrvatske. Koji bi trebao trajati do postolja.

Hoće li biti tako, saznat ćemo već večeras negdje iza 22 sata. Do tada, bit će vrijeme strepnje.

Svi oni koji su mirno pogledali uvodnu skupinu u Cluju, jer Hrvatska je tamo bila sigurna i praktički samo ju je čudo moglo odvojiti od puta u Istanbul, sada će biti u drugačijem raspoloženju. Čeka nas Rusija, čeka nas Aleksej Šved.

A što to znači. Hrvatska je odradila dva dana treninga u Istanbulu. Oba su bila taktička priprema za Ruse, a manje više sve se svodilo na Alekseja Šveda. Znamo da mu ne odgovara čuvar koji je viši i jači od njega, pa nema sumnje da će na njega Marko Tomas, a u pričuvi će čekati još jedan specijalac, to je Ivan Ramljak.

S duge strane, u našem ćemo napadu tražiti da s loptom igra i zove pick onaj igrač kojega bude čuvao Šved, jer koliko je god njegov napad raskošan, toliko je obrana prozirna.
 Nije, naravno, Rusija samo Šved. Rusija je i Timofej Mozgov, kojemu ćemo pokušati oduzeti pick igru, a za takvo što će trebati bolje rotirati nego u dosadašnjim utakmicama. I, naravno, Hrvatska neće smjeti riskirati s vanjskim šutom Rusa, jer to je streljački vod u kojemu svatko može ući u seriju. A to bi bilo kobno.

Bit će zanimljivo i na koga će ruski izbornik Sregej Bazarevič poslati svoje najjače defanzivno oružje, Nikitu Kurbanova. Hoće li to biti Bojan Bogdanović ili, pak, Dario Šarić, što bi značilo da se Bazarevič u startu boji dubine koju bi u napadu mogao Šarić raditi na Voronceviču.

FOTO: HKS

Petrović je puno vremena uoči ove utakmice, pak, posvetio defanzivnim zadacima u našoj vrsti. Ako budemo zabijali, to će biti samo bonus, no do četvrtfinala moramo doći i ukoliko šut ne bude na razini kao što je bio u Cluju. I toga su svi svjesni.

Dok ovo čitate, kreću posljednje pripreme. U autobusu koji vozi od hotela Polat do Sinan Erdem Arene navijačkim pjesmama podizat će ugođaj. Isto će biti i u svlačionici.

I onda parket. Hrvatska je favorit, tako to govore svi u Istanbulu. Osim naših koji vrte priču o šansama 50:50 posto. I bolje je tako. Jer, zar favorit nije bila Litva protiv Grčke? Ili Francuska protiv Njemačke?

Ovo je Eurobasket. Ovdje je sve moguće. I treba uhvatiti ritam nokaut faze. Prva pobjeda za početak niza u Istanbulu.

Koji će, nadamo se trajati. Poslati Šveda i prijatelje kući. To je cilj. Od 20.30 sati. Navijajte, osjetit će oni to, ne brinite.

I dočekati srijedu. Tamo pobjednika ovoga para već čekaju Grci. Puni samopouzdanja. Takvi ćemo i biti ako stignemo do srijede.

Ali, Grci će pričekati. Jer, Rusi su opasni. Ne i nepobjedivi, dakako.

Samo još malo. Samo malo. Dan D je već tu. Doći će i taj sat. Nedjelja, 20.30 sati. Kad će sve u Hrvatskoj stati.

Jedna od onih utakmica nakon koje ništa više nije isto. Ovo trebalo završiti kako to svi želimo.

I da dođete sutra na posao mamurni. I to. Ali, onako, baš sretni. To vam želim.