Nakon 12 i pol godina u Belgiji, 20 trofeja i izborničkog mjesta rodni grad je i dalje na 1. mjestu.

Pored Veljka Mršića, koji se s Hrvatskom već kvalificirao, još je jedan hrvatski trener praktički jednom nogom na Eurobasketu 2021., a riječ je o Dariju Gjergji (45), izborniku reprezentacije Belgije koja u svojoj skupini ima skor 3-1 i vrijednu, gotovo pa senzacionalnu pobjedu nad Litvom. 

Intervju s Gjergjom vodio je novinar Večernjeg lista Dražen Brajdić.

– Napravili smo koliko se moglo u situaciji kada u drugom kvalifikacijskom prozoru nismo mogli računati na sedam igrača. To da smo bez centra protiv Čeha se i nije toliko vidjelo, ali Litva nas je zato kažnjavala. No od nje smo izgubili s manjom razlikom od one kojom smo dobili pa nam u dvije posljednje utakmice treba jedna pobjeda da bismo bili sigurni prvi. 

A kada je Dariju tako dobro krenulo, bilo bi logično da mu poslodavci ponude i produljenje ugovora. Mi bismo na njihovu mjestu to sigurno učinili.

– O tom potom, nakon što okončamo ovaj kvalifikacijski ciklus. Ja jesam zainteresiran za takvo što jer imam sjajne relacije s tim ljudima, ali i znam koliko mi znači boravak u Zadru ljeti. To me spašava, tu se regeneriram, a i želim provesti neko vrijeme s roditeljima koji su sada u godinama. 

Kći je u glavi već Belgijka 

Kao hrvatski pečalbar, ali i pomoćnik negdašnjeg izbornika (Perasović), Gjergja svih ovih godina pomno prati što se događa s hrvatskom reprezentacijom.

 – Od tih 4-0 bolje ne možeš poželjeti. Osigurao si plasman na Eurobasket i sada možeš birati. Hoćeš li ići na prvo mjesto u skupini ili ćeš preostale dvije utakmice probati mlade igrače. Vidi se da u toj momčadi postoji kemija, da su momci tu jedan za drugoga. Možda ću ispasti dosadan, no opet ću spomenuti Ukića. Kada imaš nekog tako iskusnog tko je spreman podrediti se momčadi i kada mlađi to vide, onda je to velika stvar za taj sastav. 

No formula dobre kemije u momčadi nikad nije posve stabilna i ona bi se mogla poremetiti dolaskom igrača više kvalitete od postojeće, dakle NBA i euroligaških igrača. 

– To jesu igrači veće kvalitete, no ne možeš imati 12 takvih. U svakoj momčadi mora se znati tko pije, a tko vodu nosi i bit će ključno koliko će ovi momci biti spremni podrediti se ekstrakvaliteti. S druge strane, super je imati vrhunsku jedinku, no ona nikad neće pobijediti tim. 

Gjergja je u Belgiji već 12 i pol godina i zato je vrijeme osvojio 20 trofeja. Devet samostalnih naslova prvaka i dva kao pomoćnik Dražena Anzulovića, s kojim je u paketu i otišao iz Hrvatske. 

– Došao sam kao pomoćnik, a danas sam izbornik s belgijskom putovnicom. Ja sam je dobio prvi, a potom ostatak obitelji, pri čemu mogu reći da je kći Donata u glavi već Belgijka. Supruga Iva pak napustila je posao u državnoj službi u Zagrebu i ovdje radi u jednom računovodstvenom servisu, dakle u svom fahu. S obzirom na velika ograničenja, u vrijeme kada smo radili ovaj razgovor Dario je iza sebe imao 34 testiranja na koronavirus, a ta je brojka sada već zacijelo oko 40. 

– Minimum radimo dva testa tjedno, nekad i po tri. I neka je tako. Ovdje i dalje vrijedi policijski sat, od 23 sata do pola šest ujutro.

 U svom sastavu Dario ima i pojačanje iz Real Madrida. Naime, ovo ljeto stigao mu je nadareni Mario Nakić (202 cm), 19-godišnji sin negdašnjeg Cibonina i Partizanova igrača Ive Nakića. 

– Mario se vrlo dobro snašao. Momak je veliki radnik, a to je ključ za prelazak iz juniorske u seniorsku košarku. U Realu nije imao status, a ovdje će ga imati i tijekom određenog vremena on će napredovati. Nije lako mladom igraču punom igračkih snova otići iz Reala. 

Nakić će prosperirati 

– Pametan je to potez. Uostalom, njegov otac Ivo bio je vrhunski igrač pa je i on tome pridonio. Neki roditelji gledaju samo novac, a on je gledao što mu ovaj prelazak može donijeti u smislu igračkog prosperiteta. U Realu je puno starijih igrača koji nemaju potrebe za razvojnim treninzima, a kod nas će i to imati. Ja ću učiniti sve što je u mojoj moći da bude iz dana u dan sve bolji. 

S čijom putovnicom igra Mario Nakić? 

– S hrvatskom, no ne znam hoće li jednog dana on igrati za Hrvatsku jer mu je majka Beograđanka, a on je i rođen u Beogradu. Što se tiče igračke perspektive, s obzirom na deficitarne pozicije, u hrvatskoj reprezentaciji kao vanjski igrač imao bi više prostora, no ja se u to neću miješati. 

No zato je Dario bio voljan podijeliti svoja razmišljanja o najboljim hrvatskim košarkašima u protekloj godini. 

– Za mene je košarkaš godine Kruno Simon. U krnjoj godini, koju je, kada su hrvatski košarkaši u pitanju, obilježila i operacija šuterske šake Bojana Bogdanovića. Bez obzira na to što je Bojan realno najbolji hrvatski košarkaš, ja sam zbog puno većeg broja odigranih utakmica i važnosti koju ima u svom Efesu prednost dao Simonu. Zubac stvarno izgleda dobro i u NBA balonu je bio jedna od rijetkih svijetlih točaka u redovima Clippersa. A balon je dobro odigrao i Šarić, što mu je pomoglo da ostane u Phoenixu, gdje će se moći potvrditi. Bilan je pak odigrao jako dobro neke utakmice za reprezentaciju, a i ponajbolji je centar talijanske lige.  

Kruno Simon (Anadolu Efes) 10 

Bojan Bogdanović (Utah Jazz) 7 

Ivica Zubac (LA Clippers) 5 

Dario Šarić (Phoenix Suns) 3 

Miro Bilan (Dinamo Sassari) 1

Pročitajte više na:   https://www.vecernji.hr/sport/hrvatska-ima-kemiju-a-ukic-je-prava-spona-podreduje-se-momcadi-i-mladi-to-cijene-1460533 - www.vecernji.hr