Emotivan trenutak jednog od najvećih košarkaša u povijesti splitske i hrvatske košarke.

Sjedio je u Room Caffeu, tu na Gripama, kao i godinama do sada. Trenutak kada će još jednom istrčati pred svoje Gripe pomno smo pripremali danima... Dinu nismo ništa govorili, tek je bilo "dođi na Cedevitu, malo ćemo te pozdraviti i to je to". Pola sata prije mi iz kluba pojasnili smo mu da će to biti jedan od najemotivnijih trenutaka na Gripama u posljednjih petnaestak godina.- Jel' ja moram nešto reć'. A šta ću govorit, čoviče, ovih dana izlazim i iz paštete - u svom će stilu Dino.- Ma, samo kreni... Ionako ćeš zaplakati kad se zaore Gripe - rekosmo mu. Scenarij nije trebalo prolaziti. Toliko puta je tu istrčao, toliko puta razgalio "žuta" srca. Jedan od najvećih, koji su hodali ovim prostorima. U špalir su stali igrači Splita i Cedevite, treneri, suci, delegat... Gripe su mu još jednom zahvalile za sve što je dao. A dao je toliko da nema tog pljeska, koji bi to izmjerio. Lagano je koračao kroz špalir podsjećanja na nešto veliko, veličanstveno, službeni spiker samo je rekao "Dino Rađa", a tribine su spontano započele pljeskom, koji je trajao i trajao... Utakmica je kasnila, nikoga nije bila briga, bio je to još jedan naklon velikanu. - Dino, ušao si u Kuću slavnih, ali znaj da je ovo ovdje tvoja kuća. I uvijek će biti - divnu je rečenicu izgovorio Splitov direktor Maroje Bubalo. Pljesak nije prestajao, suze su navrle u Dinovim očima, u trenutku je prolazio sve dane provedene na Gripama.- U ovoj dvorani sam s Božom (Maljković, nap.a.) proveo četiri najbolje godine u karijeri - između ostalog izgovorio je Dino. Dok su plakale i tribine, toliko emocija nabijenih u jednom trentuku teško je doživjeti, bacio se u zagrljaj doktoru Tonku Vlaku, kao u najboljim danima pozdravio s cijelom momčadi Splita, a na ulazu u tunel suze je razmijenio s našom dobrom dušom Elenom, koja je prve radne dane na Gripama zabilježila 1987. godine. Bila je to godina kada je sve počelo. Da, Dino, Gripe su tvoja kuća...