U dva je navrata bio pomoćni trener reprezentacije Jasminu Repeši i Aleksandru Petroviću, a sada će pokušati izvući Hrvatsku iz teške situacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2019.

Iz LifeClass Terma Sveti Martin za Basketball.hr Teo Cilar

Dražen Anzulović iza sebe ima respektabilnu trenersku karijeru. Krenuo je na klupi Zagreba da bi nakon toga od 2003. do 2007. sjeo na klupu Cibone s kojom je u tom periodu osvoji tri naslova prvaka Hrvatske i igrao jedno finale ABA lige. Uslijedila je sezona u Rusiji kod momčadi Ural Great nakon čega odlazi na dvije sezone u Belgiju gdje sa ekipom Spirou Charelroi osvaja dva naslova prvaka Belgije te Kup i Superkup. Ukrajina i BC Donetsk bili su sljedeća destinacija, a zatim odlazi u zemlju košarke Litvu gdje vodi Lyetuvos Rytas. Uslijedio je povratak u Cibonu na jednu sezonu, a potom odlazak u gradskog rivala Cedevitu s kojom uzima Superkup i Kup Krešimira Ćosića. Nakon toga otišao je u Poljsku gdje je vodio Dabrowu Gorniczu, a posljednji angažman bio mu je u prošloj sezoni i to u dalekoj Kini gdje je vodio Nanjing Monkey Kingse. 

Dražen je sada konačno došao i na čelo reprezentacije, bili ste u kombinacijama i prije, nekoliko puta se vaše ime spominjalo u kombinacijama, ali nije se ostvarilo. 

- To je odluka ljudi koji vode hrvatsku košarku. Jedno su želje a drugo je ono što životna situacija određuje u datom trenutku. Za mene je to jedna velika nagrada za sve ono što sam radio do sada, a prvenstveno to je za mene najveća čast koju jedan hrvatski trener može dobiti. To je jedna najveća obaveza za sve koji živimo za košarku i od košarke. Tako se ponašam i od prvog dana, to sam i prezentirao ljudima koji vode savez kada smo vodili razgovore. Našli smo se u nekim istim idejama, na istim pravcima i pokušat ćemo ostvariti ono što smo zacrtali.

Kakva je situacija na pripremama uoči dvije odlučujuće utakmice protiv Italije i Rumunjske? Ima li možda nekakvih problema s ozljedama ili sve teče po zacrtanom planu?

- Mogu reći da svi igrači koji su se odazvali pokazuju jednu izuzetnu motiviranost za trening i za rad. Imamo malih problema s Radovčićem koji ima povredu skočnog zgloba, nadam se da će se što prije oporaviti. Ostali igrači su zdravi i radimo po planu koji smo zacrtali i što želimo napraviti u ovom kratkom vremenu koje nas čeka do kvalifikacijskih utakmica.

NBA igrači se priključuju 20. lipnja. Koliki je to problem pošto imate jako malo vremena do utakmica?

- To je veliki problem s obzirom na novi sistem igre i s obzirom na situaciju da su NBA igrači dugo vremena bez treninga i to je u ovom trenutku ono što me najviše brine. Fizička pripremljenost igrača, mogućnost ponavljanja sprinteva i sve ono što ide uz modernu košarku. Pokušat ćemo snimiti njihovo stanje u najkraćem mogućem roku kada se priključe i po tome postaviti sve one zadatke koje želimo ostvariti u samoj utakmici. Nadam se da će to biti dovoljno za jednu dobru utakmicu.

Malo o našim protivnicima Italiji i Rumunjskoj, prema nekim kalkulacijama, mogla bi nam biti dovoljna i jedna pobjeda za prolaz dalje, ali s dvije pobjede smo sigurno unutra i s te dvije pobjede prenosimo i više pobjeda u drugi krug.

- Ono što mi trebamo napraviti je da odigramo što bolje obadvije utakmice. To je minimum onoga poštenog odnosa kojega trebamo imati. Teško je u ovom trenutku bilo što prognozirati, ali kada daš sve od sebe, sve one stvari koje želiš napraviti onda ti je savjest mirna, a nadamo se da će to biti dovoljno da nam se i rezultat poklopi. Nećemo razmišljati kakve sve kalkulacije mogu biti nego da na parketu odigramo što bolje i pokušamo ostvariti pobjedu.

Nakon reprezentativnih tema dotakli smo se i brata našeg izbornika, Vladimira Anzulovića koji je odličan posao radio prošle sezone u Šibeniku što mu je donijelo stepenicu više i potpis za Split s kojim će igrati drugu ABA ligu. Kakva je vaša suradnja, zove li vas kao starijeg brata ponekada za savjet.

- Mi smo zajedno, živimo bratski i u svakodnevnoj smo komunikaciji i tako se i ponašamo. Vladimir je na pravom putu, mislim da je sada već jedan zreo trener. Ima iskustva, prati sve što se događa u modernoj košarci. Ima nove izazove u velikom klubu kao što je Split i nadam se da će opravdati očekivanja ljudi koji su ga angažirali tamo i da će biti rezultatski uspješan kao što je bio i do sada.

Vi ste dogovorili profesionalnu suradnju sa savezom, ali što ako dođe nekakva dobra ponuda?

- Dogovor je sa savezom takav da sam ja profesionalac u savezu. Ja sam bio zadovoljan, oni su to željeli. Razgovarali smo o nekim hipotetskim pitanjima ako dođe neka ponuda koja je od onih koja se ne može odbaciti u tom slučaju, lagano ćemo naći dogovor kao i u slučaju kada smo potpisivali ugovor. Ako su ljudi normalni sve se može riješiti dogovorom.

Vaš pogled na našu košarku danas. Imamo HT Premijer ligu, složila se jedinstvena druga liga. Dosta klubova se mučilo financijski, treba li po vama možda još dodatno smanjiti broj klubova u tim ligama što bi se i trebalo dogoditi u idućim sezonama?

- Ideje i planovi koje imamo unutar saveza su isključivo u cilju poboljšanja kvalitete hrvatske košarke. Mislim da moramo biti svjesni situacije u kojoj se nalazimo i moramo biti prvo objektivni, da nam je baza slaba. Da nam je rad u omladinskim kategorijama s obzirom na to da imamo problema financirati seniorske kategorije, pod velikim upitnikom. To su sve stvari na kojima će savez i kao matična organizacija, ali isto tako i klubovi morati voditi računa. Ja mogu pričati oko struke, tu imamo puno prostora da igramo modernije, prvenstveno mislim na intenzitet igre, a da bi igrao bržu košarku, tehnička znanja moraju biti znatno viša nego što su možda u ovom trenutku. To nije ciklus od danas do sutra, to je dugoročni ciklus, međutim imamo jasnu sliku, znamo što je najbolje i to ćemo pokušati ostvariti u suradnji sa svim klubovima u Hrvatskoj.

Da li je to ostvarivo i izvedivo ili nije?

- Mislim da onaj koji poznaje košarku kao materiju kao sport, to nije izmišljanje tople vode. Možda smo zaboravili primarne zadatke kada vodimo nekakve klubove ili kada radimo kratkoročnu-dugoročnu strategiju unutar kluba. Prema tome ta bazična tehničko-taktička znanja, pretvaranje tog u igru, to su neki fundamenti košarke bez kojih je teška kasnija nadogradnja, gradimo kuću, nivo po nivo da bi došli do kuće. Tako je i u sportu, ništa ne ide "ad hoc".

Osvrnuli smo se i na naša tri najbolja kluba u prošloj sezoni, Cedevitu, Cibonu i Zadar.

- Svaki od naših klubova mučio se sa svojim problemima. Znamo za financijske probleme Cibone, Cedevita apsolutno tu ima svoj kapital i ambicioznost, koliko su ostvarili, to oni znaju. Teško je komentirati nešto, želim biti dobronamjeran, najlakše je naći 100 mana i svatko od nas može naći 100 mana za sve situacije, međutim treba biti objektivan. Mislim da je Zadar u granicama svojih mogućnosti igrao dobro, da su postigli ciljeve koje su htjeli, možda su mogli i više, međutim odlasci tih američkih kvalitetnih igrača možda su ih sputali da naprave i više. Svaki od tih naših vodećih klubova mora imati jasnu strategiju i unutar svojih mogućnosti graditi budućnost.

Koliko je po vama bitno da hrvatski treneri imaju bolju suradnju nego li je to bio do sada slučaj?

- Mislim da je to jako bitno i da struka bude jedinstvena. Imamo dosta prostora u tom segmentu. Kada smo u grupi, kada smo zajedno, puno bolje stvari možemo napraviti nego s nekim individualnim razmišljanjima. Ja ću sada s ovlastima koje sam dobio unutar saveza to i napraviti.    

Dobili smo i novog predsjednika Udruge hrvatskih košarkaških trenera, Sašu Repalusta. Da li ste već imali prilike sjesti s njim i razgovarati?

- Ja ću vam reći da smo do sada imali već tri sastanka, da apsolutno se dogovaramo oko svih smjernica oko Udruge trenera jer to je i moja uloga unutar košarkaškog saveza. Radimo na tome. Završit ćemo ovu sezonu sa starim strategijama koje su napravljene već prije da bi onda od devetog mjeseca krenuli sa svim onim unutar udruge i unutar saveza što želimo provesti. Udruga hrvatskih trenera ima puno prostora da bude bolja, da krene praktički od onih bazičnih stvari što je bitno za svakog trenera i da moraju postojati jasni kriteriji. Unutar naše udruge moramo postaviti kriterije koji će obavezati ljude koji se bave edukacijom s najmlađim uzrastima da se moraju educirati. Bez svakodnevnog učenja nitko od nas ne može biti trener jer svakim danom možeš biti iskusniji trener, možeš steći nova znanja i samim tim primijeniti na onome što radiš s određenim dobnim kategorijama. To je ono na čemu ćemo unutar saveza, a nadam se i udruge najviše inzistirati.

Ostalo je još deset dana do gostovanja u Italiji, za dva dana priključuju se NBA igrači Bojan Bogdanović, Dario Šarić i Ivica Zubac što izborniku Anzuloviću daje osam dana da ih ukomponira u svoj sustav. U kakvom su stanju vidjet će vrlo brzo, na utakmicama protiv Bosne i Hercegovine, nadamo se da se duga pauza od posljednjih odigranih utakmica za svoje klubove nije ostavila prevelikog traga.