Ne znam treba li angažirati psihologa.

Sumorna je bila atmosfera na konferenciji za medije Edija Dželalije nakon poraza Šibenke od Osijeka na Baldekinu, trećeg uzastopnog, piše Šibenski portal. 

– Bez riječi sam – kazao je, ali je onda, nakon ‘kopanja’ novinara, ipak ‘otvorio dušu’. Jeste li ičim zadovoljni u igri svoje momčadi, pitali smo ga.

– Ne! Ovo nije ekipa koja trenira košarku. Tako je bilo u Sinju, tako je i večeras. Na treningu je jedna ekipa, na utakmici druga. Je li problem u glavama? Vjerojatno. Imamo 54 obrambene greške, to je nedopustivo, katastrofa. Nije sramota izgubiti od Osijeka, to je puno jača ekipa od nas, i karakterno i igrački i mentalno su iznad nas. Ovo nije iznenađenje. Ne znam treba li angažirati psihologa ili nekog, ali ovo nije taj tim, ovako ne igramo na treningu. Ako je moja odgovornost, to je najmanji problem, to se brzo riješi. Dvadeset i tri izgubljene lopte, to sve govori, svega devet slobodnih bacanja na cijeloj utakmici, ne pokazujemo agresivnost, vertikalnost, Nakić nešto pokušava, ali sve je to slabo – nizao je trener Šibenke, pa nastavio:

– Pojedinačan učinak nekih igrača, to je sve na silu, ne možemo iz sistema lagani poen zabiti, jednostavno se ne držimo nekih pravila, regula. Mi smo bez lopte katastrofa, nema pomoći. Ne poznajemo školu obrane, rotaciju, zagrađivanje, koliko su nam ‘alley oopova’ bacili to je strašno. To si profesionalna momčad ne smije dozvoliti, a sve je rečeno, pripremljeno. Međutim, očito nije dovoljno. Ponavljam, dobilla nas je kvalitetnija, karakternija momčad. Oni su u pozitivnom nizu, mi smo, neću reći u krizi, već u jednom prijelaznom periodu. Moramo se pogledati u ogledalo i odlučiti što i kako dalje. To sakrivanje iza nečeg nije mi jasno, to mijenjanje karaktera kad počne utakmica ne razumijem. Moramo se zatvoriti u dvoranu, trenirati. –

Ima li svjetlo na kraju tunela?

– Moramo čekati prijelazni rok, nadam se da će nam igrači koji će doći dati nešto više. Trebat će nam više od jednog pojačanja. Pritisak? Nema razloga da stariji igrači, s puno utakmica u nogama, podlegnu pritisku, pritiska zapravo i nema – zaključio je Edi Dželalija.