Premda je prošlo više od tjedan dana, porazi nacionalne vrste još su živa tema...

Tko god se u Hrvatskoj smatra stručnjakom za košarku, a takvih je tek nešto manje od onih nogometnih, ovih dana je našao za shodno prokomentirati recentne poraze naših seniorskih reprezentativaca. Svi su imali svog krivca ili krivce, upirali prstom, znali koje je Jedino Ispravno Rješenje i sveudilj ga nudili bez pardona i srama. Gotovo svi najviši funkcioneri iz Saveza su dali nekakvo mišljenje o situaciji, koliko god uopćeno bilo.

Reprezentativci su se vratili u svoje klubove i suočavaju se sa svojim demonima unutar četiri zida kuće. Osim Roka Stipčevića. Rok je odlučio s navijačima podijeliti svoja razmišljanja, koja ne idu baš niz dlaku onima koja su prevladavala u medijima ovih dana. Pročitajte u nastavku ovog teksta Rokovu izjavu u cijelosti:

Umoran od treninga, ležim na kauču.. Čitam, slušam i nastavno tome razmišljam o istom (kao i moji suigrači, jer nismo cijepljeni da budemo imuni na sve, pa tako i na ovakva pisanja)... pa dokle sve to moze ići??

Istina je: da ima istine u svemu tome, pa tako da i nasa igra nije bila na nekoj razini, ali isto tako i velikih besmislica i nonsensuoznih gluposti koje ljudi govore i vezuju za nas, hrvatsku košarkašku reprezentaciju i reprezentativce!

Jutros, sjedeći na kavi u jednom zadarskom lokalu, pridje mi nepoznati čovjek i započne monolog u kojem napada jednog mog suigrača nadajući se da cu mu dati odobrenje za izrečeno. Kažem mu da nije istina, i da svaki daljnji razgovor nema smisla.. da se knjiga ne može suditi po koricama! Na to gospodin nastavi, kako mi on samo dobronamjerno govori!

EJ, pa u tome i je problem, što je mali broj onih koji iskreno i dobronamjerno govore o boljitku, što nitko prije ovih kvalifikacija nije došao u Savez ili mozda javno izrekao što nije u redu, ALI argumentirano i potkrijepljeno činjenicama, nego su odjednom ove dvije utakmice promijenile sve? Ma da?? Kako?

Ljudi, Hrvatska nije 23 godine bila na postolju,zadnji put davne ‘95 na Eurobasketu u Ateni, a i tad je sišla!
Otkuda onda taj imperativ medalje??

S druge strane, nije sve tako crno: ista ta Hrvatska zadnjih 10 godina gubi tu jednu utakmicu sa par poena ili jednim košem koji nas dijeli od medalje cak, Hrvatska koja je prisutna u zadnjih 10 godina na svim velikim natjecanjima, svake godine, osim na Olimpijadi 2012. u Londonu, a nasi kosarkaši su cjenjeniji van drzave i u zemljama gdje igraju i imaju itekako zapažene karijere..
(Jedne usporedbe radi, posto u Italiji već igram dugi niz godina, pa da povucem paralelu, Italija zemlja od oko cca 60 milijuna stanovnika je propustila Eurobasket 2009, SP 2010 i 2014, OI 2008 i 2016, znači 5 velikih natjecanja)
Očigledno, nečiji trud i krvavi rad stoji iza toga; ljeta i ljeta, mjeseci provedeni skupa daleko od naših najbližih radi jednog cilja, tog da predstavimo sto bolje našu Hrvatsku.. samo što to još nije okrunjeno medaljom ; ali svakako to ne znači da smo na krivom putu jer krivog puta nema, postoje razlozi zbog kojih je tako, i na kojima treba i trebamo raditi!

Ljudi moji, svjesni smo mi svojih grešaka i prihvaćamo mi našu odgovornost, ali nismo sami; klima oko reprezentacije se stvara i kreira, kako iznutra tako i izvana.

Pitanje pobjede i poraza nije samo trening, nego je i pitanje sreće, dana, okruženja u kojem jesi, statusa kojeg uživaš kod sudaca, pozitivne slike u medijima koju imas i energije koje se prenosi na nas i na nasu predstavu na terenu; a danas, hvala Bogu, s ovim social media instrumentima također i vi možete pridonijeti stvaranju pozitivne atmosfere i pomoći u pobjedama koje nam trebaju!

Naposljetku, to je igra, pa dajte dečkima koji su budućnost naše košarke i koji su potencijali svjetskih razmjera, nadu da dođu igrati sa smješkom i da budu ponosni sto igraju za našu Hrvatsku, a ne da su u grču, sa Damoklovim mačom nad glavom, i opterećeni sa stotinama nepotrebnih pitanja koja nemaju veze sa sportom.

Ponavljam, ova priča sigurno kreće i završava s nama igračima, a teren je taj koji će govoriti za nas.

Dosta polemiziranja, vjerujem da će i na ovo biti komentara pozitivinih i negativnih, jer naravno svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali sam siguran da to nece biti kamen spoticanja u mojoj ekipi, jer smo bili i ostat cemo tim do kraja, a i prijatelji!

Optimist, kakav jesam, još uvijek vjerujem da možemo!!! #iznadsvihhrvatska#sviskupa

">