Popovići, Ružići, Vidakovići, Duvančići, Stojanovići, Cukrovi, Župići, Modrići, Ćurkovići, Novaci, Tereci, kao i svi ostali, pokazali su da je košarka igra koju Hrvati znaju i vole igrati. Jedina obaveza ove generacije je da tu ljubav prenesu na one koji dolaze, mlade. Jer im mogu biti primjer.

Teško je prepričati i šturim opisima dočarati veselu i prijateljsku atmosferu koja je proteklog vikenda ispunila neveliku ali mnogim košarkaškim srcima iznimno dragu dvoranu na Ražinama. Ideja o održavanju turnira koji bi, u maniri nekakvih superkupova (na pamet nam odmah pada klupsko SP u nogometu, koje okupi osvajače najjačih kontinentalnih natjecanja; također i nekadašnji McDonald's turniri) bio poligon za odmjeravanje snaga osvajača četiriju rekreativnih ligaških natjecanja iz različitih hrvatskih gradova. Inicijalna postava turnira je trebala obuhvatiti pobjednike zadarske LIKAR Krombacher lige, šibenskog ŠRKL-a, splitskog SKL-a te zagrebačkog CroHoopsa odnosno Koale. No, iako su zagrebački predstavnici s oduševljenjem prihvatili poziv, životne okolnosti su se ispriječile, te su bili primorani odustati od sudjelovanja. Srećom po organizatore, nije se dugo trebalo tražiti četvrtog sudionika. Čakovečko Zimsko prvenstvo je prekrasna košarkaška priča, nešto na što bi se mogle ugledati i brojne - deklarativno - prirodn(ij)e i autohton(ij)e košarkaške sredine u Hrvatskoj, a tako su se njegovi prvaci i predstavnici i ponijeli u ovoj priči - maksimalno pozitivno i u svakom trenutku spremni za basket. Park˙s Čakovec je tako ušao u ždrijeb sa zadarskim KK Vrsi, šibenskom RKK Karikom te splitskim KK Marjanom. Ždrijeb, u kojem nisu sudjelovale kuglice već pločice, u prvom polufinalu spojio je Vrsi i Park˙s Čakovec, dok je drugi polufinalni par tako postao Karika - Marjan.

Čakovčani su u Šibenik stigli prvi, predvođeni kapetanom Matijom Novakom, još u petak navečer. Pametno, jer valjalo se odmoriti za subotnju matineju protiv iznimno zahtjevnog protivnika. Ozbiljnost pristupa ugošćenih momčadi, osobito splitske i zadarske - koje su laganom vožnjom udaljene jedva sat vremena - očitovala se i u činjenici da su i one odabrale noćenje u Krešimirovom gradu iznad povratka u vlastiti krevet te isti itinerer sutradan, na opću radost lokalnih hotelijera, ugostitelja kao i šibenske TZ.

U dvoranu su prvi stigli Zadrani, predvođeni Markom Popovićem i Tomislavom Ružićem. Iako su već nekoliko godina van profesionalnog bavljenja košarkom, očito su im dobre navike ostale na razini - kao primjer mladima, ali i za vlastiti psihofizički boljitak. Vesela čakovečka skupina se svojim kombijem nekoliko minuta kasnije uparkirala na prvo slobodno parkirno mjesto i započela zagrijavanje za ovu utakmicu. Početak je ponudio rezultatsku neizvjesnost, iako su dečki sa sjevera Hrvatske došli sa svega šest zdravih i raspoloživih igrača. Svojim lepršavim pristupom s puno imaginacije i vanjskog šuta kao da su uhvatili (na takav stil) Zadrane nespremnim, no brojni dalekometni Popovićevi šutevi, tojest pogoci, omogućili su mladićima u dresu KK Vrsi odlazak na odmor s ugodnih +17 - razlikom koju su tijekom drugog poluvremena povećali i održali za konačnih 87:65. Popović je ubacio 20 poena (trice 6/9), s minimalnom minutažom u drugom poluvremenu. Vrlo dobar bio je i Jure Ružić (12 poena, 7 skokova), koji je poput švicarskog nožića jednako kvalitetno popunjavao različite uloge na terenu. Domagoj Vidaković, koji je u prošloj sezoni nastupao na Ražinama u dresu KK 1990, ubacio je 11 poena, a dvoznamenkast je bio i kapetan Tomislav Jurjević (10). Čakovčane su predvodili sjajni Matija Terek (27 poena, 8 trica) koji je pogađao iz nevjerojatnih pozicija, dok je kapetan Matija Novak na svoj konto upisao moćni double-double učinak (19 poena, 20 skokova). Igor Momčilović je bio treći strijelac Parkovaca (8 poena, 6 skokova).

Uslijedila je stanka od nekoliko sati, Karikaši i Marjanovci su svoj polufinalni dvoboj imali zakazan za 16:30. E to je bila utakmica, kako bi se žargonski reklo, na nož. Osobito je takva tvrdnja stajala za prvo poluvrijeme, u kojem niti jedna momčad nije uspjela doći do opipljivijeg vodstva, dapače. Gotovo svih dvadeset minuta se provelo u popriličnom egalu, s puno prekršaja, čvrste muške igre i borbenosti. Ipak, u drugom poluvremenu su do izražaja došle u prosjeku nešto mlađe noge Karikaša, koji su ubrzanjem igre uspjeli otići na dvoznamenkastu razliku. Tada se opustila i ruka, pa su ušli i neki dalekometni pokušaji. S konačnih 84:69 predstavnici ŠRKL-a su se tako plasirali u finale, a glavni akteri tog uspjeha bili su Krste Malenica (25 poena, 5 skokova, šut 10/13) i Domagoj Stojanović (23 poena, 8 skokova, 6 asistencija, šut 9/15). Dvoznamenkasti su bili i Ivan Cukrov (16 poena, 8 skokova - skakutajući Blatar) te Mateo Grgurica (15 poena). Čak tri igrača u redovima Marjana su ubacila 11 poena - Joško Ćurković, Ante Bilobrk i Mislav Lukač, dok je 10 (uz 6 skokova) upisao Željko Župić.

Subotnja večer je bila idealna za nekakvo večernje druženje, neki su i uspjeli naći mjesto za sebe, drugi možda i ne, a treći su maksimalno ozbiljno otišli ranije na spavanje jer je nedjelja nudila nove izazove.

U 11:00 na teren su Čakovčani i Splićani istrčali, s velikom željom da turnir završe pobjedom. Zanimljivo, u okupljanju prije podbacivanja Marjanaši kao motivaciju koriste uzvik "Park šuma Marjan", pa tako prvoloptaškim zaključkom dolazimo do fakta da se radi o duelu dva parka. Možda se čakovečki deklarira i kao perivoj, ali toliko duboko ipak nismo htjeli ići. Od subotnjeg izlaska ipak su se brže oporavili Splićani, pa nakon izjednačene borbe u prvih deset minuta i oni - poput Zadrana dan ranije - koriste priliku da se odvoje na dvoznamenkastu razliku protiv malobrojnih Parkovaca iz Čakovca. Još jednom je Matija Terek pokazao svoju vještinu dalekometnog ubacivanja lopte kroz obruč, no kako je snaga kopnila, i ta njegova moć je polako nestajala. Marjanovci su se rastrčali i sa svih pozicija malo-pomalo punili koš Čakovčana za konačnih 90:53. Hitronogi Andro Novaković je predvodio strijelce Marjana (18 poena, 7 skokova, 5 asistencija), dok je pod košem ordinirao sigurni Željko Župić (15 poena, 17 skokova, 5 asistencija). Mislav Lukač (13 poena, 9 skokova), Josip Blajić (11 poena, 6 skokova) i Ante Bilobrk (10 poena, 6 skokova) bili su preostali dvoznamenkasti kod Splićana. U redovima poražene momčadi još jednom je veći dio tereta pao na leđa dua Matija, Tereka (22 poena, 5 trica) i Novaka (12 poena, 14 skokova). Igor Momčilović je ubacio, pogađate, 8 poena.

Nije bilo odmora nakon dvoboja za treće mjesto, finale je krenulo u 13 sati po vremenu nakon pomicanja kazaljke sata na zimsko računanje. Derbi koji uvijek donosi ekstra motivaciju sudionika, šibenski protiv zadarskog predstavnika, pomalo i pjesnički rasplet imajući u vidu da je ideja o odigravanju ovakvog turnira došla iz brojnih ćakula vodstava ovih dviju liga. Da je neki putnik namjernik tog ranog nedjeljnog poslijepodneva došao u dvoranu na Ražinama, teško bi bez ikakvog znanja mogao zaključiti da se ne radi o nekoj utakmici profesionalnih košarkaša, već rekreativaca i amatera. Čvrsto, organizirano i pomalo nervozno, ali bez ikakvih grubosti, bilo je od prve minute. Djelovalo je ipak da Karika plaća danak kratkoj rotaciji te je svaki ubačaj njenih igrača djelovao teško izboren, dok su Zadrani imali jokera u obliku Marka Popovića, čije je samo prisustvo na terenu otvaralo puno prostora ostalim igračima da dođu do izražaja. Prva četvrtina je prošla u potpunom egalu u gotovo svakom trenutku, dok je u drugoj prva gard nešto više otvorila Karika, i to je domaćim momcima tri minute prije poluvremena donijelo najviših +6 (35:29) nakon trice mladog Frane Topića. No, Vrsi u posljednjih 90 sekundi prvog poluvremena rade seriju 10-2 i na odmor odlaze s dva poena prednosti (39:37). U trećoj četvrtini Zadrani nastavljaju gdje su stali u drugoj, pa se prvi put na osjetniju razliku odvajaju u drugoj polovici tog perioda - seriju od tri trice su "odradili" Popović (dvije) i Dominik Knežević (jedna) za velikih +13 (60:47). Karikaši pozivaju minutu odmora, nakon koje - pokazat će se - posljednji put utakmicu održavaju živom. Trice Matea Grgurice i Ivana Duvančića, kao i ubačaj iz blizine Ivana Cukrova, instantno su značajno smanjili zaostatak domaće momčadi (60:55), a košem Jure Ružića se u posljednjih deset minuta ulazi s rezultatom 62:55. U posljednjoj četvrtini je postojala samo jedna momčad. Nešto mlađi Karikaši nisu uspjeli u naumu da trkom slome zadarskog prvaka, koji je na kraju slavio s uvjerljivih +24 (90:66). I u drugoj pobjedi na turniru Vrsi je poenima predvodio sjajni Popović (25 poena, trice 7/14). Drugi strijelac, ali čovjek koji je imao puno sitnih poteza koji bi radili razliku na oba kraja terena, bio je Jure Ružić (21 poen, 7 skokova, šut 10/13). Domagoj Vidaković je ubacio 14 uz 9 skokova, dok je kapetan Tomislav Jurjević bio bez promašaja za dva (11 poena, šut 5/5). Tomislav Ružić je kompletirao kvintet najistaknutijih Zadrana s 10 poena i 7 skokova. Prvi strijelac Karike bio je Grgurica (20 poena, šut 8/13), po 12 su dodali Cukrov (8 skokova) i Krste Malenica (5 skokova), a dvoznamenkast je bio i Domagoj Stojanović (11 poena, 5 skokova, 6 asistencija).

Nagradu za najkorisnijeg igrača finala dobio je, ostavivši najbolji dojam na iznimno stručni žiri, zasluženo dobio Jure Ružić. Ne bi bilo nezasluženo ni da je tu titulu ponio Marko Popović, ali brojni važni potezi u trenucima kada se utakmica prelamala bili su faktor koji su prevagnuli na Ružićevu stranu. Medalje je sudionicima turnira podijelio kapetan Šibenke Martin Junaković, dok je pobjednički pokal te MVP nagradu u ruke osvajača predao voditelj ŠRKL-a Danijel Vukadinović, jedan od ključnih ljudi organizacije ovog turnira. Posljednji čin ovog dvodnevnog druženja bio je zajednički ručak svih sudionika, iako su neki zbog životnih obaveza morali nešto ranije otići svojim kućama. U ugodnoj atmosferi ova oveća košarkaška družina provela je još nekoliko sati, s velikom željom i nadom da ovo neće biti posljednja prigoda ovog tipa. Ideje za organizaciju sljedećeg turnira je u nastanku, a postoji mogućnost i da domaćinstvo bude izmjenjivo te da ovu karavanu u 2025. ugosti neki drugi grad. U trenucima kada hrvatska košarka ima poprilično neizvjesnu budućnost, ljudi koji su bili njena prošlost još uvijek se trude da spomen ovog predivnog sporta ne ode u zaborav. Popovići, Ružići, Vidakovići, Duvančići, Stojanovići, Cukrovi, Župići, Modrići, Ćurkovići, Novaci, Tereci, kao i svi ostali, pokazali su da je košarka igra koju Hrvati znaju i vole igrati. Jedina obaveza ove generacije je da tu ljubav prenesu na one koji dolaze, mlade. Jer im mogu biti primjer.

Snimku finala možete pogledati ovdje, kao i veliku fotogaleriju:

">