Ovo je nekada bilo nezamislivo...

Ključnu utakmicu Zadra protiv Splita u borbi za prvo mjesto uoči doigravanja HT Premijer lige gledalo je sinoć u Krešinom domu oko 800 gledatelja. Splićani su u uzbudljivoj košarkaškoj predstavi slavili nakon produžetka 91:101, no veći poraz košarkaškog Zadra od samog rezultata su prazne tribine, komentira urednik portala Basketball.hr Branko Tabak za tportal. 

Športski centar Višnjik je u subotnje predvečerje vrvio od živosti. Teniski tereni bili su puni, na bazenu su svoje diplome dobivali novopečeni maleni zadarski plivači, na nogometnom igralištu atletskog stadiona nakon srednjoškolskog atletskog prvenstva zadarska dica su igrali prijateljsku nogometnu utakmicu protiv ukrajinskih vršnjaka iz Šahtara, a mlade rukometašice su na vanjskom terenu odrađivale svoj trening...

A u Krešinoj dvorani pustoš. Čudom se ne mogu načuditi komentatori utakmice na Arenasport televiziji Stanko Ružić i Josip Sesar zašto je to tako. Pa Zadar je više od desetljeća čekao trofej, a onda u zadnje dvije sezone osvojio sve što se osvojiti moglo. Ove se zapelo u Kupu Krešimira Ćosića u polufinalu, ali nije svaki dan Božić...

Osiguran je ostanak u ABA ligi, a poziciju broj jedan u HT Premijer ligi i utakmicu više u eventualnim majstoricama doigravanja Zadar je trebao potvrditi pred svojim navijačima protiv Splita.

Kad tamo... Prazna sjedalica do prazne sjedalice.

Nema to veze s poklapanjem termina s utakmicom nogometne Lige prvaka između Manchester Cityja i Real Madrida. Takvo što nikada nije bio razlog izostanka s tribina. Epidemiološke mjere su ukinute, cijene ulaznica pristupačne, čak su organizirane i nagradne igre, pa i omogućen besplatan ulaz određenim dobnim skupinama navijača...

Nije to bio bilo kakav dan. Bio je to i klupski rođendan. I to 77. rođendan! Bio je to dan kada se obilježava 36. obljetnica jedne od najvećih zadarskih košarkaških pobjeda u povijesti, one u finalu Prvenstva Jugoslavije protiv, u Europi nedodirljive, Draženove Cibone.

I opet prazne tribine. Gdje je nestao Grad košarke, gdje su navijači? Pa ovakve su prilike u povijesti bile tako rijetke. Za ovakve se utakmice živjelo. Ne tako davno slavila se košarka, sve se orilo od navijačke pjesme i svugdje se o košarci pričalo.

Ne može tu atmosferu ubiti jedan Manchester City. Niti Luka Modrić. Ona je umirala lagano. Zadarska košarka je iznutra gubila zadarski štih... U posljednje vrijeme većina vijesti vezanih uz klub dolaze iz političke arene, verbalni sukobi u toj areni ozbiljne ljude okreću prema vlastitim životima. Košarka im je nekad bila zabava, šlag na tortu, sad ih opterećuje. Strast se prikrila i čeka neka bolja vremena. Ako do njih dođe..