Intervjui
Hrvoje Majcunić: Hvala Ciboni, Gorica je vjerojatno moja sljedeće stanica

Hrvoje Majcunić: Hvala Ciboni, Gorica je vjerojatno moja sljedeće stanica

Autor: Povijest Cibone Photo: Euroleague

Još jedan zlatni dečko napušta Cibonu.

Hrvoje Majcunić, dečko iz Jastrebarskog,dio zlatne geberacije hrvatskih kadeta koja se okitila zlatom na Europskom prvenstvu u Novom Sadu. U razgovoru za portal Povijest Cibone najavio je svoj odlazak iz kluba, ali se i prisjetio dana provedenih u njoj. 

- U Cibonu sam došao 2016. iz Gorice sa svojih 15 navršenih godina kada sam bio pozvan na reprezentativno okupljanje kadeta gdje sam dobio poziv trenera Ante Samca koji je tada obnašao funkciju trenera u reprezentaciji, ali i u Ciboni. Prošao sam od tada obje dobne kategorije i kadetsku, a i onu juniorsku. Kao kadet osvajao sam dva puta naslov prvaka Hrvatske te smo jednom bili drugi. Nastupali smo i u Italiji na vrlo jakim turnirima gdje smo u finalu bili poraženi od Real Madrida. Osvojili smo europsko U15 natjecanje EYBL gdje sam bio odabran u najbolju petorku turnira. Kao junior sam osvojio jedno prvenstvo Hrvatske te regionalnu ABA ligu. Ta sezona mi je jedna od najdražih. U Slavonskom Brodu smo postali regionalni prvaci i što se tiče tog događaja i stvorenog ambijenta, atmosfere, nikada iskreno nisam vidio da toliko ljudi prati jednu košarkašku utakmicu mlađih generacija te je to stvarno bilo jedno lijepo iskustvo.

Bio si članom i one hrvatske kadetske reprezentacije koja je osvojila zlato na europskom prvenstvu održanom u Novom Sadu 2018. godine. Kakvo je tvoje sjećanje na taj period?

- Tada su nas vodili treneri Milan Karakaš kao glavni te Stipe Kuliš kao pomoćni. Što se tiče cijelih priprema koje smo odradili za taj turnir, one su bile savršene. Cijeli je taj period od skoro dva mjeseca bio kvalitetno odrađen i kada bih želio nešto loše reći o tom periodu ne bih imao što. Stvarno sam u tim danima strašno napredovao u košarci, što se tiče akcija i razumijevanja košarke, kako i ja tako i ostali momci. Trener Karakaš je stvarno dobro posložio ekipu i taj naslov je bio rezultat toga svega. To sigurno ostaje i dalje moj najveći ostvareni uspjeh u dosadašnjoj karijeri.

Što dalje?

- KK Gorica je vjerojatno moja iduća stanica, pojavit ću se na pripremama kluba početkom kolovoza, a trener Josip Sesar od mene očekuje da se tamo pojavim spreman. Imaju jedan dobar projekt ispred sebe, i važno mi je da nastavim raditi kvalitetno. Na meni je da radim na sebi što više i da se što bolje pokažem kako bi se pokušao izboriti za mjesto u seniorskoj ekipi, ali do tada ću biti član juniora. Slažu jednu dobru mladu ekipu i sigurno ćemo se boriti za “Final Four” u hrvatskoj ligi. Bilo bi sigurno lijepo zaigrati i u drugoj ABA ligi na seniorskoj razini, osjetiti taj nivo košarke koji bi mi sigurno puno značio u daljnjem napretku, ali naglašavam, sve je do mene. U cilju mi je dokazati se prvo kako mogu igrati prvo na toj razini u hrvatskoj premijer ligi, a za dalje ćemo vidjeti tj. sve ono više će mi biti samo plus.

- Kakvi su bili odnosi u Ciboni prema tebi, ali i ostalim suigračima. Je li vam ikada predstavljen plan rada sa stručnim ljudima? Jesu li postojali planovi za svakoga od vas?

- S Cibonom nisam nikada imao nekakva loša iskustva, pružili su mi mogućnost igranja na raznim što euroligaškim turnirima što na regionalnim i stvarno sam im zahvalan na tome. Što se tiče planova nikada nije bilo nešto direktno. Više se na početku sezone razgovaralo što će se raditi u nadolazećoj sezoni, ali ništa pretjerano. Ne smatram da su bili loši odnosi prema nama, naprotiv bili su sasvim korektni. Mi nismo nikada bili upućeni u stanje u klubu, ali mi niti nismo razmišljali o tome. Žao mi je samo što iz kluba nisu pokazali pretjerano neki interes kako bi nas dalje razvijali, što nisu imali plan kako raditi s nama dalje i pružiti nam priliku da se dokažemo. Kada dođeš do te razine ipak ti je sada sve jasnije i bitno ti je što će biti s tobom dalje. Nakon isteka omladinskog ugovora o sportskom usavršavanju nije nam se nitko niti javio. To je rezultiralo odlaskom Paponje u Zadar, a Rašić, Buljević i Porobić su također bliže odlasku nego ostanku. Izuzetno mi je žao što će se ekipa sada razići i što nisu više radili s nama jer je to bila sigurno jedna od najboljih generacija u hrvatskoj u zadnje vrijeme.

Gdje se vidiš u budućnosti?-

 Što se tiče moje budućnosti mislim da svatko od nas koji se bavimo košarkom, želimo postići to da si najprije osiguramo što lagodniji život, želio bih košarci posvetiti svoj cijeli život. San svakog igrača je sigurno zaigrati u NBA, ali ja bi bio sretan i zadovoljan igrati na razini Eurolige i ABA lige jednog dana. Pogled mi je sada na Gorici, znam kako se radi tamo, znam kakav je trener i meni je to bitno da mogu dalje napredovati. Imat ću dobre i kvalitetne treninge, biti ću sigurno priključen juniorskoj momčadi te mislim kako je ta odluka za mene bolja nego da sam u Ciboni potrošio tu zadnju godinu juniorskog staža."Za kraj..."Ante Samac me je ipak doveo u Cibonu i pružio šansu tako da bih se prvo htio i posebno zahvaliti njemu, tu je i trener Juran koji nas je vodio prošle sezone, ali i gospodin Meštrović uz kojeg sam također puno naučio i napredovao jer je odličan trener i posjeduje veliko znanje, rekao je Majcunić za Povijest Cibone.