"Nikada ne bih odbila poziv reprezentacije"

Hrvatska košarkašica Iva Belošević iza sebe ima dvije zapažene sezone u češkoj Ostravi, gdje je ostavila dubok trag i sudjelovala u povijesnim uspjesima kluba, uključujući osvajanje Češkog kupa i nastup u EuroCupu. Nakon razlaza s klubom u završnici sezone, 28-godišnja Belošević je trenutno slobodna igračica i razmišlja o novom izazovu. Jedna od opcije je i mogućnost povratka u Australiju, gdje je, kako sama kaže, doživjela jedno od najljepših iskustava u karijeri.

Košarkaški put vodio ju je od zagrebačkih klubova, točnije od Agrama gdje je počela, preko američkog sveučilišta UT Rio Grande Valley, pa sve do Italije i Češke, uz nekoliko zapaženih nastupa za hrvatsku seniorsku reprezentaciju. Iako zbog privatnih razloga razmišlja o završetku karijere u skorijoj budućnosti, jasno poručuje kako u sebi ima još najmanje jednu pravu sezonu. Kaže kako su joj najveći motiv podrška obitelji i sva njihova odricanja koja su joj omogućila uspješan sportski put.

U intervjuu za Basketball.hr otvoreno govori o iskustvu igranja u Češkoj, mogućem nastavku karijere, reprezentaciji i posebnoj vezi s obitelji koja joj je najveći pokretač.

Iva, dvije sezone ste Ostravi. Kako biste usporedili češku ligu s ligama u kojima ste ranije igrali, posebno s hrvatskom?

"U Ostravi sam provela dvije godine i stvarno se ne mogu požaliti. Moram reći kako je češka liga puno bolja nego hrvatska iako je po mom mišljenju prije 10-ak godina hrvatska liga sigurno bila bolja. No, sada to stvarno nije slučaj. Ima puno fizikalije, cure dolaze sa svih strana svijeta, a većina čeških igračica igra i za reprezentaciju. Što se tiče natjecanja, to je jako dobra liga i može se puno napredovati."

Iza vas je i nastup u EuroCupu te uspješna sezona kluba. Kako gledate na ostvarene rezultate, kako klupske tako i osobne?

"Ja sam svoju sezonu odlučila završiti nešto ranije zbog nekih nesuglasica o kojima ne bih govorila. Ukratko, razgovarala sam s agentom i savjetovao mi je da ćemo potražiti novi klub. Ukratko, trenutačno sam u Zagrebu, treniram i službeno sam slobodna igračica. No, moram isto tako reći kako nemam nijednu lošu riječ za Ostravu. Klub je puno napravio za mene u ove dvije godine, a mislim da sam i ja dala svoj doprinos. To se vidi i po rezultatima, napravili smo nešto što klub prije nije uspio. Naime, prošle godine završili smo treći na ljestvici, ali nismo uspjeli proći prvu rundu doigravanja. Ove sezone igrali smo kvalifikacije za EuroCup i uspjeli se kvalificirati, što je već veliki uspjeh jer klub prije nije nastupao u tom natjecanju. Osvojili smo i Češki kup, što je također povijesni rezultat za klub.“

Zanimljivo je spomenuti kako ste karijeru započeli u Hrvatskoj, ali ste odmah nakon završetka srednje škole otišli u SAD na studij. Nakon toga ste igrali u Italiji, Češkoj i Australiji. Kako gledate na svoj dosadašnji put i što slijedi dalje?

"Mislim da sam napravila veliki uspjeh u svojoj karijeri. Sam odlazak u Ameriku s nepunih 18 godina i napredak od juniorskog do sveučilišnog nivoa, igranje protiv jakih ekipa je bio velik korak za mene i moram reći da sam na svemu tome jako zahvalna.

Što se tiče budućnosti, iskreno, voljela bih odigrati još jednu sezonu. Nakon toga bih se voljela stacionirati na jednom mjestu i započeti obiteljski život."

Igrali ste i u dalekoj Australiji. Kako je došlo do tog angažmana i kako biste opisali to iskustvo?

"Znala sam neke igračice koje su već bile tamo, među njima i jedna Amerikanka s kojom sam igrala zajedno.  Ona je prva otišla i rekla mi kako joj je tamo jako lijepo. Agent mi je pronašao angažman i dobila sam ponudu.

Iskreno, u početku sam se dvoumila jer je daleko od obitelji i mislila sam da se neću moći ni odmoriti, ali prihvatila sam ponudu i mogu reći da nisam požalila nijednog trenutka. Od svih mjesta gdje sam igrala, tamo mi je bilo najbolje. Adelaide mi je ostao u posebnom sjećanju."

Kakav je vaš odnos prema hrvatskoj reprezentaciji i kako gledate na aktualnu situaciju. Djevojke se bore u kvalifikacijama za odlazak na Eurobasket 2027?

"Za seniorsku reprezentaciju sam igrala u nekoliko navrata tijekom ljetnih okupljanja i prijateljskih turnira, a u kvalifikacijama sam bila samo jednom. No, isto tako moram reći kako zaista nikad ne bih odbila poziv u reprezentaciju. Nositi dres svoje države je velika čast i to mi je jako bitno, a uz to uvijek mi je bilo drago kada vidim cure s kojima dugo nisam igrala. Pratim sve oko reprezentacije i mislim da cure u ovim kvalifikacijama igraju jako dobro, ali nažalost bilo je i nekih težih ozljeda, poput one Nikine. Vjerujem da reprezentacija ide u dobrom smjeru i nadam se da će se uspjeti kvalificirati na Eurobasket."

Spomenuli ste da biste željeli odigrati još barem jednu sezonu. Što vas motivira da nastavite?

"Iskreno, nikada nisam previše razmišljala gdje ću igrati. Najvažnije mi je da se tako gdje igram osjećam dobro i da su ljudi oko mene dobri.

Najveći motiv mi je uvijek bila obitelj. Oni su se puno odricali kako bih ja uspjela, od vožnji na treninge, na utakmice, pa sve do odlaska u Ameriku. Toliko su truda, vremena i novca uložili u mene da im se na neki način želim odužiti kroz svoju igru. Oni su moja najveća podrška i najveća snaga."

Koliko vam znači vrijeme provedeno s obitelji, posebno sada nakon naporne sezone?

"Kad dođem doma u svoj Stupnik nedaleko Zagreba, to mi je odmah oporavak. Biti okružena mamom, tatom, sestrom i cijelom obitelji meni jako puno znači. Oduvijek smo jako povezani. Posebno mi je lijepo provoditi vrijeme s mlađim sestričnama i bratićima. To me stvarno ispunjava uz svakodnevni trening kojim održavam formu."

Foto: Pavel Netolička