Jedan transfer koji zorno dočarava način promišljanja i vođenja KK Zadar.

Jurica Žuža ima novi angažman. Sljedeće dvije sezone bit će pomoćni trener češkog Nymburka. Nakon što je zbog obiteljskih razloga (rođenje blizanaca na samim počecima covid krize) napustio litvanski Neptunas u kojem je bio prvi trener, Žuža se skrasio u Zadru. Unatoč neobaveznim i usputnim razgovorima o mogućem angažmanu u matičnom Zadru, ozbiljnih pregovora s klubom nije bilo. 

Zanimljivo, Zadar je baš u to vrijeme bio bez pomoćnika, jer je jedini pomoćnik Ivan Perinčić u velikom dijelu sezone imao ulogu glavnog trenera popunjavajući tako prazninu nastalu zbog čestog izbivanja Veljka Mršića. Kao što je poznato Mršić je imao silne komplikacije izazvane zarazom koronavirusa, a Perinčić je na klupi bio bez pomoćnika.

Na kraju sezone za mnoge momčadi je započela nova. Slažu se kadrovske križaljke od Samobora preko Nymburka do Budućnosti. U Zadru vlada zatišje. Očekuje se velik broj odlazaka i posao imenovanja trenera, sportskog direktora, popuna stručnog stožera i igračkog kadra. Onako odokativno u pitanju su dvije trećine kadra.

I onda se dogodi da netko tko ti je duže od godinu dana pred nosom, s jasnom željom da zbog obitelji i emotivnih razloga stavi svoje usluge na dispoziciju kluba, dobije drugu ponudu. Ovoga puta to je Jurica Žuža i to je ponuda iz Češke. Drugi puta to će biti netko drugi. Jasno je da Zadar, kao i do sada, može bez Žuže, no pitanje je do kada Zadar može bez Zadrana, do kada će se može oslanjati kupovinu svega i svačega novcima iz gradskog proračuna, na dobru volju Gradskog vijeća, koje prvi puta u povijesti nije u rukama HDZ-a, i u konačnici do kada može životariti bez strategije. 

Žuža je ogledni primjer, reći će neki i ne baš najbolji. Ali, ako Nymburk i slovenski izbornik Aleksandar Sekulić kao prvi trener češkog prvaka nešto vide u njemu, ako su vidjeli Željko Obradović i Aleksandar Džikić, Lietkabelis i Neptunas, u što mi gledamo i što mi tražimo?