Taj "proces" se najčešće odvija u lokalnim kafanama i glas dolazi do ljudi koji odlučuju o njihovim sudbinama.

Smjena na klupi Cibone svakako je glavna košarkaška vijest u regiji u posljednje vrijeme. Trenutak smjene je dvojben, no to nikako ne smije biti razlog zbog kojeg Vladimira Jovanovića treba 'dočekati na nož'. Jovanović se iskazao u svom dosadašnjem stručnom radu, posebice s mladim igračima. 

Hrvatski stručnjak Danijel Jusup o novom treneru Cibone ima visoko mišljenje, a njegov dolazak koristi za analizu stanja struke u hrvatskoj košarci i okruženja u kojemu struka radi. 

- Jovanović je vrlo dobar trener. Prošle je godine od mene dobio glas za trenera godine. Postavlja se pitanje ima li takvog trenerskog potencijala i u Hrvatskoj. Ja mislim da ima. Način na koji rade srpski treneri, a tu mislim na sustav vrijednosti, trenažni proces, ponašanje, disciplinu itd, nesumnjivo stvara određenu vrijednost koja rezultira afirmacijom mladih igrača i dobrim rezultatima, naročito na reprezentativnoj razini. To što naši susjedi kvalitetno rade nije naš problem. Naš problem je to što smo mi naš stvarni trenerski potencijal marginalizirali. Kako? Trenere koji su se držali i još uvijek drže istih ti principa, kao naši susjedi, smo marginalizirali i etiketirali. Taj "proces" se najčešće odvija u lokalnim kafanama i glas dolazi do ljudi koji odlučuju o njihovim sudbinama. Treneri koji sustavno rade nemaju previše vremena za mlaćenje prazne slame po lokalnim birtijama jer trenerski posao je vrlo zahtijevan, ako se radi na pravi način. U takvoj utakmici treneri nemaju šanse u odnosu na ove druge, koji se i ne mogu nazvati trenerima. 

Jusup u svojoj analizi ulazi u sam trenažni proces i ulogu igrača i trenera u njemu. I sve ono što slijedi kada se zakoni treninga ne ispoštuju.

- Planiranje i programiranje trenažnog procesa je veoma složeno, a za igrače ponekad veoma teško i naporno. Tako i treba biti. Pa u kojem to poslu, ako želiš na pošten način ostvariti dobre rezultate, ne trebaš naporno raditi? Određeni igrači nisu spremni na odricanja i teški rad i vrlo brzo se udruže između sebe, a onda i s onima koji su još uvijek u 'kafani' . I onda 'mašinerija' kreće. 'Glasački listići', smjene trenera i postavljanje podobnih stručnjaka i vizionara. Tom kaosu naravno pridonosi i odrađen broj navijača koji podržavaju ili ne podržavaju smjenu, zavisno da li im igra rođak, sin ili već tko... Nemojmo se zavaravati da toga nema i kod naših susjeda, govori Jusup i naglašava srž problema.

- Košarkaška elita, odnosno oni koji imaju moć odlučivanja, kod naših susjeda ima pravilno postavljen kriterij vrijednosti iz koje izlazi kvalitetan kadar i kao posljedica toga produkcija igrača i rezultati. Odgovornost je proporcionalna mogućnosti odlučivanja i donošenja odluka, kako za uspjehe tako i za neuspjehe. Drugim riječima, nije problem u treneru iz susjedstva nego u nama. Ponekad se pitam kako to da nitko od naših trenera nije dovoljno dobar da radi u tom istom susjedstvu, zaključio je Jusup.