Time-out
Krešina sjećanja na Kup '70: U Splitu nitko nije znao da igram već su bili priredili feštu u Javora

Krešina sjećanja na Kup '70: U Splitu nitko nije znao da igram već su bili priredili feštu u Javora

Autor: Ana Ćosić Branko Tabak Kešmir Ćosić Photo: Basketball.hr (Branko Tabak)

Riba i škampi propali, golubove zaboravili

Ususret prezentaciji klnige memoara Krešimira Ćosića koju je dovršila njegov kćerka Ana i završnici Kupa Krešmira Ćosića u sklopu koje će se održati prezentacija pročitajte kao Krešo opisuje finale Kupa bivše Jugoslavije u kojemu su na Gripama sastali Split i Zadar i kako je propalo unaprijed prepremljeno splitsko slavlje.

Riba i škampi propali, golubove zaboravili

Rani lipanj u Zadru podario me lijepim iznenađenjem. Zadar je spretnim slalomom i stjecajem prilika do finala Kupa Jugoslavije dospio olako, iako je u Prvoj ligi tek u produžetku, u majstorici uspio osigurati ostanak u ligi. Zaslugom Pina Giergie, naravno.

U Kupu su Zadrani dobili Željezničar u Beogradu, a Proleter u Zrenjaninu, dok su se ostali favoriti, osim Jugoplastike, međusobno eliminirali. Splitska Jugoplastika neočekivano je pobijedila Olimpiju, pa se Zadar još iznenadnije našao u finalu s nešto južnijim susjedima. Pravo dalmatinsko finale.

Foto: Basketball.hr (Iva Perinčić) 

Splićani su dvije godine bili u stalnom usponu. Gostovao sam povremeno u njihovoj momčadi i odlično ih sve poznavao. Momci su bili pravi, dobroćudni, ali i ljuti što im je dosad, kao i Zadru, trofej u Kupu uvijek izmaknuo.

Znalo se da je Zadar sada slabiji i da nema poštenog, nego uopće nema centra. Kako mi je bilo? Lako! Sve su se zadjevice zaboravile, a zločinac se ionako uvijek vraća na mjesto zločina, kažu pravnici i biznismeni. 

Zadrani su uvijek znali nešto pametno smisliti, toliko da su se tome poslije sami čudili.
Na primjer, imali su taktiku registrirati i one igrače koji su nastupali vani. Pina Giergiu su uvijek za svaki slučaj imali na popisu, gdje god bi bio, sve do njegove 38. godine. 

Čovjek navrati doma, a iz kluba poruče, imamo mjesta za tebe, sve potrebne dokumente, mi smo te registrirali. Ti samo igraj. Kažu, sjeti se da nisi ni dobio upisnicu kad si ušao u klub, pa je ne možeš ni izgubiti. 

Foto: Arhiva Nebojše Gunjevića

Dobro, nije bilo baš tako kako se šalim, ali nije ni daleko od istine. Atmosfera u gradu je bila odlična, od dna pa do vrha. Gradski oci i gradonačelnik zvali su me k sebi i rekli da razumiju studente kojima treba svaki novčić. Ja sam, međutim, živio zapravo uvijek dobro. Trošio bih koliko sam imao. Imam li u džepu sto tisuća dinara, potrošim sve. Ali ni paru više. Imam li tisuću, nikad manje od toga i tako se to fino živilo.

Vele gradski oci da ovo nije više vrijeme kad se vezivalo tovare za Grgura Ninskog i da se sve može urediti. Oni mene nagovaraju da zajednički poklonimo Zadru kup. Uvjeravaju me, ništa jednostavnije, uzmeš nagradu ako se utakmica izvuče. Naravno da nema nikakvog izgleda da se uopće dobije. K tome je ispalo da, umjesto na neutralni teren, moramo baš na Gripe. 

Ja se nećkam, ovo-ono, puštam ih da me nagovaraju. Ako moji splitski prijatelji Pere Skansi, Rato Tvrdić i ostali izgube, opet sam propa. Neću moć živ iz Splita. A ne moš reć ne! U Splitu, međutim, nitko nije zna da igram i oni sve fino isplanirali i priredili feštu u Javora.

Na rivi pripremili postolje za pehar, a limenu glazbu i golubove spremili u dvoranu.

Radijski reporter Edo Pezzi najavio je slavlje putem etera, a kad su to čuli Zadrani, došlo ih je u Split više nego za svih deset splitsko-trogirskih ratova u četiri stoljeća.

Puna dvorana, a okolo već tučnjava. Policija radi ko nikad. Živa atmosfera. Da živa, ludnica!  Ušao sam bez torbe, a Splićani fini i učtivi, nude mi mjesto u gledalištu uz dvije splitske plavuše kao bogatom Amerikancu. Ne mogu odbiti, malo sam sjeo kao što bi svaki dobar čovik, a onda na užas Dioklecijanovih sinova, krenuo u svlačionicu i odmah na posao.

Pino i ja polako vodimo igru, a oni da nije fer, da mi to njima smještamo i slično. U prvi mah, koliko god je bilo pakleno vruće, sledili su se ka da su blokirani.

Foto: Arhiva Giuseppe Pino Giergia

Pridružio nam se Valčić, stari borac, a imali smo i našu staru taktiku i malo po malo, sigurno četiri do šest razlike vodimo kroz čitavu utakmicu. Oni nemaju nikakvu šansu, niti su je primirisali, i mi naravno sigurno dobijemo utakmicu.

Kakvi su samo bili naručeni krasni škampi, riba. Prilika, prilika, a ispala teška neprilika. Čitava fešta pobrkana, glazba pobigla. Zaboravili golubove.

Zadrani mi dali premiju, a ja je proslijedio u korist fonda za razvoj juniorske košarke u Zadru. I time smo kvit. Kup smo odnijeli u Zadar i eno ga i sad tamo.