Dojmovi s Gripa.

Zadarske želje da nakon dugog posta ponovno prigrli Krešin trofej pale su u bunar u dva puta izgubljenom polufinalu protiv starog rivala Cibone (kod -20 i pri zadnjem napadu). No, Kup ipak ide u Zadar, mirno su uz piće pred Gripama zborili momci iz Pet bunara. Naime, ovi su mladići, jer ih je teško nazvati veteranima, pod mudrim vodstvom trenera Arijana Komazeca, uz zadatak Stipi Šarliji samo da primi nagradu, uvjerljivo sa skoro 30 koševa viška u finalu svladali splitski Vitalac. Braća Ružić, od kojih je Tome bodren suprugom Barbarom igrao još do jučer, potrpani u jedan kombi uz Zrilića, Jeraka i ostale pokazali da ima ulja u zadarskoj košarkaškoj svići.

KK PET BUNARA - Foto: KK Split

Turnir veterana, predavanje dr. Slavka Trninića, najava knjige o našem Kreši od stane kćeri mu Ane te predavanja Joke Vrankovića, Dina Rađe i Mladena Erjavca tek su počeci šušura i širine koju se želi dobiti već treću godinu na formatu osam klubova. 

PREDSTAVLJANJE KREŠINIH MEMOARA - Foto: HKS

Otegotna okolnost takve širine je što treba smjestiti dvjestotinjak ljudi što je naravno i dvostruki trošak u odnosu na varijantu u kojoj su uz domaćina samo tri kluba. Očito je da se širi format može događati na moru gdje ima hotelskih kapaciteta koji se ipak mogu u predsezoni dobiti za skromnija sredstva. Uostalom Krešini dani bili su zadnjih godina u Šibeniku, Zadru i Splitu (Solinu). Ovaj format dobar je prozor za male sredine kojima predstavlja poticaj. Kada bi na Final Four došlo Škrljevo ili Gorica? 

UGODNO IZNENAĐENJE - KK GORICA - Foto:Šime Zelić (Basketball.hr)

Jedna od zadaća nastupa u Splitu trebala je biti najava laganog povratka trostrukog prvaka Europe barem u vrh Hrvatske košarke. To se nije dogodilo jer je domaćin izranjavan ozljedama i mora se pitati zašto je tomu tako, a na drugoj strani parketa ukazala se rastrčana družina Josipa Sesara pa je ulazak među četiri najbolja bio zaista ugodan. Čovjek izrazito dugih prstiju (ne u prenesenom smislu) koji nije do kraja kapitalizirao svoju nadarenost, Josip Sesar, uz osvajača ABA lige s Cibonom i Kupa s Cedevitom Slavenom Rimcem predvodi novi val hrvatskih trenera koje vrijedi podržati. Rimac, Mršić i Erjavec dizali su Kup Krešimira Ćosića i kao igraći i kao treneri! 

JOSIP SESAR - Foto:Šime Zelić (Basketball.hr)

Cedevita je „nažalost“ pokupila sve trofeje zadnjih godina, sa sedam Krešinih poravnala se s Cibonom, a ima i šest naslova prvaka i koplje je iznad ostalih. Vidljivo je to iz perspektive razlike u klasi kada kao moja malenkost gledate Euroligu pa Eurokup i jasne su vam prevelike kvalitativne razlike. U loš trenutak kada se nadamo usponu Rimčevih četa ka nebu iz kluba su potegli ručnu i najavili smanjenje proračuna. Nadam se da je to samo dio pritiska jer zaslužujemo jaku Europu u našem dvorištu. 

Savez je dao i dan odmora ne bi li oporavio finaliste, ali je očita Cedevitina snaga i širina kada sasipaju kanonadom trica. Ako ćemo gledati stvari s pozitivne strane onda veseli (ili zavarava) da su u prvom planu bili naši igrači. Simpatični sakupljač košarkaških otpadaka radilica Karlo Žganec čak je prijetio da bude MVP da bi naslov ipak pripao Krušlinu, a njegovih sedam trica dokaz je koliko je Cibona bila daleko. U Krešinom hramu u Zadru nezasluženo smo se na sjajnom turniru Euroligaša nagledali praznih stolica, ali je tako bilo i u lanjskom finalu kupa. Srećom uz četiri navijača Cedevite i još toliko Cibone na Gripama se našlo tisuću ljudi što bi trebalo biti nada u bolje sutra. 

Krešo nas gleda...

FILIP KRUŠLIN - Foto:Šime Zelić (Basketball.hr)