STOP PREDRASUDAMA: Skinemo li naočale s navijačkom dioptrijom u sucima ćemo lakše i češće vidjeti ljude.

Tko radi taj griješi. Igrači promaše zicere ili slobodno bacanje, bace loptu u ruku protivnika ili naprave korake. Treneri postave krivu taktiku, oslone se na pogrešne igrače, ne zovu time-out na vrijeme. Novinari naprave tipfeler, zapišu krivi rezultat, nošeni emocijom naoštre svoje pero i gađaju krivu metu. Navijači pale bengalke, vrijeđaju aktere utakmice, nabijaju troškove voljenom klubu, u ime ljubavi istom tog klubu.

A suci? Oni su krivi i igračima i trenerima i navijačima i novinarima.  Pogriješe i oni. Daju loptu u posjed lopte ekipi koja ju nije trebala dobiti, sviraju prijestup Mariju Littleu koji to nije bio, poništavaju već dosuđene tehničke pogreške...

I odmah ih treba razapinjati, vrijeđati, prozivati za naklonjenost onima u drugim dresovima. A što kada sudac prvi priskoči u pomoć ozlijeđenom igraču? Što kada svojim autoritetom spriječe incident? Što kada izađe iz okvira svojih ovlasti iz uzme krpu i briše parket da se netko ne bi ozlijedio?

Griješe i zato ih i mi prozivamo! Baš zato kada pomažu moramo biti prvi koji će to naglasiti. A upravo to napravio je sudac Boris Hartman na polufinalnoj utakmici Prvenstva Hrvatske između Zadra i Stoje kada je pomogao ozlijeđenom igraču Gabrijelu Bošnjaku iz KK Stoja iz Pule, uzeo ga u naručje i pomogao mu da čim prije dođe do klupe i dobije potrebnu pomoć.

Kada skinemo naočale s navijačkom dioptrijom i stavimo one ljudske često ćemo u sucima vidjeti ljude, vrijedne, marljive, poštene, iskrene - koji rade svoj posao s ljubavlju iz srca.

Baš kao što je to u ovom slučaju napravio Boris Hartman. Čovjek od srca.