Sezona nije počela dobro za stasitog Hercegovca.

Filip Kraljević više nije igrač Cibone. Širokobriježanin rođen u Mostaru 13. prosinca 1989. je nakon samo pet odigranih utakmica u ovoj sezoni morao spakirati svoju prtljagu i napustiti Vukove. Učinak mu je bio poprilično tanak, pa mu je najbolja utakmica sezone bila ona u prvom kolu HT Premijer lige, kada je za nešto više od 12 minuta na parketu Škrljevu zabio 9 poena. 

Iz kluba nema detaljnijih obrazloženja o prestanku suradnje s Kraljevićem, ali si možemo dati toliko slobode da zaključimo da je tome kumovao sukob s trenerom Ivanom Velićem na utakmici drugog kola domaćeg prvenstva, koju je Cibona igrala na domaćem terenu protiv GKK Šibenika. Kraljević je u igri proveo tek šest minuta, a dati sukob se dogodio početkom četvrte četvrtine, nakon što je 212 cm visokom centru prvo Martin Junaković postigao koš uz prekršaj, a već u idućem napadu u hrvanju s Matijom Poščićem pod šibenskim košem Kraljević je napravio osobnu grešku u napadu. Velić ga je izvukao iz igre, a bivši igrač Cedevite, Zaboka, Splita, Zadra i CAI Zaragoze je udaranjem reklamnog zida nogom pokazao nezadovoljstvo svojom igrom, ali očito i trenerovom odlukom. Velić je postupio autoritativno i pokušao poslati Kraljevića u svlačionicu, no igrač se oglušio o naredbu svog nadređenog.

Netko će reći da plivamo u vodama pretpostavki, ali poznata izreka kaže da ako nešto hoda poput patke i glasa se na taj način - pa, vjerojatno se radi o patki. Klub je u datoj situaciji napravio jedino što je mogao, a to je štićenje trenerovog autoriteta i udaljavanje igrača iz momčadi. Ne možemo se ne prisjetiti situacije u nogometnoj reprezentaciji ovog ljeta, kada je Zlatko Dalić bez puno premišljanja poslao na prvi let neprilagođenog Nikolu Kalinića. Možda ta odluka sama po sebi nije bila presudna za osvajanje srebrne medalje, ali je pokazala ostatku momčadi da je trenerov autoritet svetinja i ako se smatraju profesionalcima, odradit će svoje zadatke na terenu, a eventualno nezadovoljstvo iskazivati u razgovoru s upravljačkim strukturama. 

Mali disclaimer. Nije lako ni sportskim direktorima i vodećim ljudima klubova. Ponekad je situacija jednostavna, pa se izbor između trenera koji radi dobar posao (a Velić ga radi) i igrača koji ne radi dobro svoj (3.3 poena po utakmici u ABA ligi, 4.5 poena po utakmici u HT Premijer ligi za Kraljevića je definicija istog) nameće sam po sebi. Kako bi uprava nekog kluba reagirala u slučaju da je riječ o igraču koji postiže 20 poena po utakmici? Riječ je o iznimno kompleksnim procesima koje je teško realno ocijeniti ako niste unutra. 

U Ciboni su svoju odluku donijeli. 

A Kraljević... Sretno mu u nastavku karijere. Svojom visinom, osjećajem za blokadu i mekom rukom s poludistance bi trebao vrlo brzo pronaći novi klub. No, čovjek koji će uskoro ući u tridesetu godinu života će morati promijeniti nešto u svom košarkaškom identitetu. Tehnički, taktički, mentalno, fizički. Pitanje je samo, koliko on to sam želi?