Svoj prvi inozemni angažman Lovre Bašić odradio je jako dobro u dresu belgijskog Liegea.

Zadarski košarkaš Lovre Bašić odrađuje svoju prvu inozemnu sezonu u dresu Liegea koja je sve samo ne normalna. Korona virus poremetio je sve pa tako i početak belgijskog prvenstva koje se počelo igrati tek u siječnju ove godine, a moralo je početi u rujnu 2020.

Iza njega je jedna vrlo dobra sezona, ali baš kada je počeo pružati svoje najbolje igre, kada su ostvarili dvije pobjede u nizu, te tri u posljednjih pet kola i došli blizu mjesta koje vodi u doigravanje, Lovre je ozlijedio skočni zglob, a ujedno je klub napustio i startni centar. To je rezultiralo s četiri uzastopna poraza što je ujedno i dokaz koliko je Lovre bitan za igru svoje momčadi. 

Prije ozljede, kada je njegov Liege ostvario dvije uzastopne gostujuće pobjede protiv Leuvena 91:90 i Brusselsa 88:72, Lovre je odigrao dvije izvanredne partije. U prvoj je ubacio 15 poena uz sto postotan šut iz igre (2-2 dvica, 3-3 trica) dok je u drugoj zabio 17 (3-6 dvica, 3-6 trica, 2-2 slobodna bacanja) uz po 3 skoka, 3 asistencije i dvije osvojene lopte. 

- Ušao sam u dobar ritam zadnjih pet, šest utakmica, počeli smo pobjeđivati, krenulo je na bolje i onda se desila ta ozljeda zgloba.

Belgijska liga podijeljena je na dvije skupine s po pet momčadi. U svojoj skupini, svaka momčad sa svakom igra po četiri puta dok protiv klubova iz suprotne skupine igraju po dva puta. 

- Liga je dosta kvalitetna, po kvaliteti negdje između hrvatske i ABA lige, ali više naginje ABA ligi. Imali smo šanse, ali stigla je moja ozljeda, otišao nam je prvi centar. Da nam se to nije desilo, mislim da bi imali velike šanse ući u Play off.

Ugovor s Liegeom potpisan je na jednu sezonu iako je klub htio potpisati suradnju s Lovrom na dvije sezone.

- U klubu su mi odmah ponudili ugovor na dvije godine, ali kako mi je ovo prvo inozemno iskustvo, potpisao sam na godinu dana pa ćemo sada dalje vidjeti i razgovarati.

U Belgiji je već dugi niz godina Dario Gjergja, trener je Ostendea, a ujedno je i vrlo uspješan na klupi reprezentacije Belgije čiji je izbornik. Tako je Lovre iz prve ruke dobio prave informacije. 

- Čuli smo se par puta, igrali smo jednu utakmicu protiv njih pa smo se i vidjeli. Čujemo se tu i tamo, pomogao mi je savjetima. Vidjeli smo se prije početka sezone u Jazinama gdje sam trenirao i pripremao se za sezonu. Rekao mi je kakva je liga, kako se ponašati u nekim situacijama.

Lovre je još uvijek mladi igrač, a imate osjećaj kao da je već jako puno godina u seniorskoj košarci. Od njegovih prvih seniorskih minuta koje mu je u utakmici protiv Crvene zvezde na Višnjiku dao tadašnji trener Zadra, Rajko Vidaković, prošlo je već nekih devet godina.

- Ja sam u Zadru bio od svog rođenja pa do svoje dvadeset i četvrte godine. Uvijek sam bio doma i kada mi nije išlo najboljetu su ti prijatelji, roditelji. Sada sam u inozemstvu sam, nosiš se sam sa sobom, radiš posao koji moraš raditi, pokušaš odraditi najbolje što možeš i to je to. Ne samo u košarkaškom smislu, već sam i u životnom puno zreliji i iskusniji. Sigurno mi je to pomoglo, a možda bi bilo bolje da sam i koju godinu prije otišao u neki drugi sistem. Ne žalim za ničim, osim za nekim trofejem u dresu Zadra.

Poznato je da je Zadar teška sredina za igrati košarku. Uvijek imaš pritisak od strane navijača i kada ne ide najbolje, nije biti ugodno igrač Zadra, a kada ide dobro, vjerojatno nema ljepšeg mjesta za igrati košarku. Lovri je i to iskustvo puno pomoglo.

- Pomoglo mi je, ja nisam okusio niti malu dozu pritiska kao što je osjećaš u Zadru. Niti u Osijeku gdje ni inače nema toliko ljudi na tribinama, ali niti tu u Liegeu. Dobro, sada tu ni nema navijača na tribinama zbog Korone, ali nisam osjetio takav pritisak od strane kluba kao što je to bilo u Zadru. Lakše se nekako nositi s time. Ponekad, kada vidim koliko se igračima lagano nositi, neću reći da im je svejedno, ali kada izgubimo utakmicu, a na licima pojedinih igrača osmjeh, sve mi je to još nekako čudno. U Zadru se svaki poraz, bio on od Zvezde ili nekog slabijeg kluba, uzimao teško srcu.

Dok je bio u Zadru, Lovre nikada nije dobio šansu da bude prvi organizator igre u klubu, uvijek su na njegovoj poziciji bila dovođena strana pojačanja, a često su se mijenjali i treneri.

- Već sam jednom rekao na tu temu, ljudima u Zadru ništa ne zamjeram, niti trenerima, nikome. To je bilo njihovo mišljenje što je ok. Činjenica je da ja nikada nisam počeo sezonu kao prvi playmaker u ekipi, uvijek kao back up. Nikada nisam dobio ekipu u ruke da je ja vodim, nego uvijek back up, pa onda uđeš u igru, gledaš da ne zezneš da bi što duže bio u igri. Žao mi je zbog toga, ja iskreno mislim da sam mogao dobiti tu šansu. Prošle godine u Osijeku sam dobio tu šansu, je to rang niže, ali isto tako mislim da sam mogao dobiti šansu i u Zadru da budem prvi play u ABA ligi i da u najmanju ruku ne bi bilo ništa lošije nego s pojedinim Amerikancima, mada je bilo i kvalitetnih stranaca.

Utakmice svog Zadra ne propušta i prati ih kada je god to moguće.

- Dosta ih pratim, čak ove godine gledam košarku kao nikada prije. Naravno, najviše gledam Zadar, zatim Osijek i Borik često pogledam. Nema se što raditi, sve je zatvoreno, doma si u kući i spasim se kada imam neku utakmicu za pogledati.

Kako provodiš slobodno vrijeme u Belgiji, osim kada gledaš te utakmice?

- Uopće nemam nešto specijalno, gledam tv, igram Play Station. Nema nešto specijalno, prođe mi dan, a da se ne okrenem.

Ovu mlađu generaciju sigurno će zanimati što najviše igraš na Play stationu.

- Fifu i NBA najviše, a u Call of Duty sam najlošiji na svijetu. Kada je počeo Lockdown, svi prijatelji su skinuli Call of Duty, pa sam ga i ja skinuo. Igrao sam desetak puta, ubiju me u tri sekunde, samo se nerviram, uz smijeh će Lovre.

Upitali smo Lovru koji su mu planovi za budućnost i ima li neka liga koja mu se posebno sviđa da igra u njoj?

- Iskreno, nemam neku ligu koja mi je posebna želja. Nisam nikada razmišljao na taj način. Kada sam počeo igrati košarku, meni je Zadar bio top, a ovo drugo gdje sada igram, dati ću sve od sebe, ali posebnu želju nemam. Ciljevi i planovi su da budem najbolji što mogu i doći do nekog najvećeg levela koji mogu dostići. Samo da nema ozljeda.

Da ti sada dođe ponuda Zadra za iduću sezonu, ili onu poslije, bi li je prihvatio ako bi bila zadovoljavajuća ili bi ostao još igrati vani?

- Dobro pitanje, ono, ne znam. Vjerojatno bi je prihvatio jer je to Zadar, ali isto bi volio još koju godinu odigrati vani, koliko god je to teško bez svojih prijatelja, cure i obitelji. Opet si nekako više koncentriran na košarku, nemaš raznih drugih stvari okolo. Mislim da bi mi trebala još koja godina vani, da bi to trenutno bilo bolje za mene. Da dođe ponuda Zadra, mislim da bi razmišljao jako dugo.

 Neizostavno je i pitanje o njegovim duelima s sadašnjim sportskim direktorom Cibone, Marinom Rozićem.

- Nema se tu stvarno puno za reći. To se dogodilo dva ili tri puta, da sam ja dobio po sebi baš od njega na baš ružan način. Međutim, ja nikada nisam shvatio zašto je to bilo. Znam ja da je on bio “prljav“ igrač i da se to nije dogodilo samo sa mnom, ali u mom se slučaju to dogodilo više puta pa je to ispalo tako. Nikad nisam saznao zašto i niti me bilo briga na kraju krajeva, igrao sam svoje. Što se mene tiče, nije bilo nikakve zle krvi ili da je bilo nešto van terena, nije bilo ničega.

 Dotakli smo se i reprezentacije.

- Pogledam utakmice reprezentacije, ona ne igra tako često. Pogodilo se par puta da smo baš imali trening pa nisam mogao gledati. Pratim rezultate, igraju jako dobro. Djeluju da su stvarno homogeni, imaju kemiju i nadam se da će se tako nastaviti, posebno kada se vrate ti igrači iz NBA i Eurolige.

Zamolili smo ga da nam prognozira tko će biti prvak Hrvatske, iako smo mogli naslutiti odgovor, a kao iz "topa" Lovro je prognozirao naslov za svoj bivši klub.

- Zadar, tko bi drugi?! To je navijački, ali realno, po kvaliteti rostera i dosadašnjim igrama, trebao bi Zadar to osvojiti. Po meni je Zadar trenutno najbolja ekipa u Hrvatskoj i s navijačke i neke objektivne strane. Cibona se isto digla u zadnje vrijeme, baš sam ih gledao kada su dobili Cedevitu, na terenu su bili Gnjidić, Prkačin, Drežnjak, Radovčić i Novačić jedini stariji. Svaka im čast na tome, lijepo je za vidjeti da su u ABA ligi ozbiljnu minutažu igrali mladi hrvatski igrači, zaključio je za kraj našeg razgovora.