Sportski direktor Cedevite Matej Mamić o teškoj ozljedi, povratku, aktualnostima u klubu, regiji i očekivanjima na Eurobasketu

Vaša košarkaška i životna priča snažna je, emotivna, puna odricanja i ljubavi. Iz rodnog Tomislavgrada preko Splita i Rijeke do zvjezdanih staza, velike karijere koju je prekinula teška ozljeda na parketu zbog koje ste jedno vrijeme bili paralizirani. Danas, 12 godina nakon pada i ozljede kralježnice, nakon velike borbe i uzdizanja, sportski ste direktor jednog od najuspješnijih klubova s ovih prostora. Nemoguće je započeti ovaj intervju, a ne upitati Vas kroz što ste sve prolazili i kako je događaj s utakmice ALBA - Trier utjecao na vas kao osobu i sportaša?

Teško je opisati riječima što sve prolazi kroz glavu u trenutku kad sam saznao da sam paraliziran. Prije par sekundi mogli ste sve, osjećali se moćno, a sad ste nepokretni i samo zurite u krov dvorane. Moja osobnost je takva da se nikad ne predajem, pa tako niti tada nisam se sažalijevao već radio za što bolji oporavak. Imao sam odličnu medicinsku službu uz sebe i skupa smo napravili odličan rezultat. Vratio sam se onoliko koliko je ozljeda dozvolila i sretan sam zbog toga. Takav događaj sigurno  promijeni poneke stavove u životu, ali što prije to ostaviš iza sebe, toliko ti je lakše se nositi s onim što dolazi. Ono što nikad ne smijem zaboraviti, to je njega i ljubav koju sam dobio od kluba ALBA Berlin i njenih navijača. Takve stvari ti pokažu što si u životu radio i na koji način si to radio.

Foto: ALBA Berlin 

Nakon oporavka ostali ste u ALBI, radili s mlađim uzrastima. I danas ste rado viđen gost u Berlinu, navijači, suigrači i suradnici rado Vas se sjećaju. Legenda ste kluba. Koliko često održavate kontakte s njima? Sjećamo se jednog od susreta, na prvom izdanju Zadar Basketball Tournamenta.

Nakon ozljede sam izabrao biti trener i u tadašnjem mom klubu mjesto me čekalo. Ali zbog privatnih razloga sam se odlučio vratiti u Hrvatsku. Ostao sam s većinom ljudi iz kluba u kontaktu i svaki put kad odem u Berlin navratim do njih. To je klub koji me zadužio što je sve napravio za mene dok sam se oporavljao od ozljede, a i oni su prepoznali emocije koje sam dao u četiri godine koje sam proveo u Berlinu. Tamo se osjećam ugodno, puno prijatelja sam stekao za to vrijeme.

U karijeri niste često mijenjali klubove. Četiri godine proveli ste kao igrač u Ciboni, prije toga bili i u turskom Galatasarayu. Tu su još već spomenuti Split, Kantridu i ALBA. Nastupili ste i na tri Eurobasketa. Karijera vam je naglo prekinuta. Je li ostalo neostvarenih igračkih želja? 

Mijenjao sam kad sam shvatio da sam prerastao određenu sredinu, kad sam smatrao da je to potrebno (osim u Rijeci gdje sam išao na posudbu iz Splita). Često mijenjanje klubova je znak da nešto ne štima s tim igračem. To vam je prvi znak da ga treba dobro provjeriti. Najteže su mi pali reprezentativni neuspjesi u četvrtfinalima Turska 2001 i Beograd 2005. godine. Igrali smo dobro i zaslužili proći.

Povratkom u Hrvatsku prvo ste se priključili stručnom stožeru reprezentacije, a potom postali sportski direktor Cedevite. Riječ je o jednom vrlo organiziranom i stabilnom klubu u kojoj čvrsto držite svoju poziciju. Rezultati ne izostaju. Poslodavci su zadovoljni, vjerujemo i Vi?

U odnosu što sam zatekao u klubu, infrastrukturu, igrački kadar koji je tada bio, budget kluba koji je iznosio, sad sam prezadovoljan. Podizali smo novi klub, postavili temelje, nadograđivali svakom sezonom potrebne stvari i sad smo jedan od najjačih klubova u regiji. Predsjednik kluba Mladen Veber je skupa s upravom kluba imao viziju i sve je došlo na svoje. Klub je dobro organiziran, rezultati su tu, ali me malo boli činjenica da su više to prepoznali u inozemstvu nego tu u Hrvatskoj. 

Foto: KK Cedevita   

Ove sezone pratilo vas je puno ozljeda. Desetkovani ste ušli u doigravanje za prvaka. Kup je osvojen. U ABA ligi glatko ste poraženi od Crvene zvezde u finalu, dok će u prvenstvu, po svemu sudeći, nijanse odlučiti hoćete li obraniti naslov prvaka ili će pokal završiti u rukama Cibone. Je li ova finalna serija presudna u ocjeni uspješnosti sezone.

Nikad se nije dogodio ovoliki broj ozljeda, a sve su to stožerni igrači kluba. I samo zbog te činjenice drugi imaju svoju šansu, ali vjerujem da ćemo i ovako desetkovani osvojiti prvenstvo. Vjerujem da će se po tome gledati uspješnost sezone, jer ljudi brzo zaboravljaju s kojim problemima smo se susretali cijelu sezonu i koliko su nas ozljede oslabile, ne samo sada već i u finalu ABA lige. Naravno da svi žele skinuti s trona Cedevitu, sigurno smo motiv više. Ali baš zato naši igrači moraju pokazati da su oni zaslužili nositi dres Hrvatskog prvaka. Što se tiče Zvezde, ona je bila dominantna  u Europi, tako da je bilo teško nešto očekivati protiv takvog protivnika, pogotovo bez dva bitna igrača.

 Foto: ABA liga

Cevena zvezda se isprofilirala u klub koji ima namjeru dugo vladati regijom i biti dijelom Eurolige. Vaše ambicije sigurno nisu manje. Sprema li Cedevita za sljedeću sezonu napad na Euroligu?

Bez ambicija se ne može biti u sportu, ali sve treba postaviti u realne okvire. Sastavit ćemo dobru momčad, a onda ćemo vidjeti gdje će nas to odvesti. Mi smo stabilan klub i ne radimo planove za jednu sezonu.

Često se može čuti u košarkaškim kuloarima, nerijetko i od ozbiljnih sugovornika, kako je Cedevita „umjetni klub“, klub bez navijača, tradicije, instant proizvod.  Koliko vam takve formulacije smetaju i kako ih komentirate?

Ne smetaju me! To nisu ozbiljni sugovornici, čim tako nešto mogu izreći.  Tradicija će doći, u to ne sumnjam kad znam tko vodi KK Cedevita.

 Foto: KK Cedevita

ABA liga je smanjila broj članova s 14 na 12, smanjuje se tako i broj utakmica u prvom dijelu sezone s 26 na 22. Podržavate li ovu promjenu?

Apsolutno DA. Regija nema kvalitetnih 14 klubova i sad će liga biti još jača i neizvjesnija.

Spominje se i pokretanje Druge ABA lige, a od ove sezone kreću juniorski turniri sudionika. Vaš komentar?

Treba vidjeti što može donijeti, a što oduzeti druga ABA liga košarci u regiji. Treba sagledati sve činjenice i onda donijeti odluku. Juniorske turnire smo  predlagali prije 7-8 godina, mladi igrači će na taj način imati kvalitetnije utakmice i bolji napredak.

Ove sezone HKS A1 liga je imala 14 članova. Obvezi sudjelovanja u njoj doskočili ste formiranjem A1 sastava Cedevite. Na kraju sezone kakve ste zaključke izvukli iz ovog eksperimenta?

Moj osobni zaključak je da se ne može igrati tri natjecanja u isto vrijeme! Danak tome plaćamo sada s velikim brojem ozljeda. Isto tako nemoguće je trenirati, a što je najgore od svega u odnosu na sve druge klubove smo u podređenom položaju. Ovo je suludo i nadam se da neće dugo trajati.

Je li za državu veličine Hrvatske liga od 14 klubova prevelika. Kakva je liga, prema Vašem mišljenju potrebna hrvatskoj košarci? Je li smanjenje broja članova i ovdje rješenje?

Nije prevelika da imamo toliko kvalitetnih klubova. Sada u ovom trenutku liga 10 bi bila idealna. S obzirom koliko kvalitetnih Hr igrača igra izvan države, teško više od 10 klubova mogu sastaviti dobre rostere, a na taj način bi igrači pogotovo mladi još bolje napredovali. Uz dobre igrače, u dobroj ligi mogu stasati dobri mladi igrači, sve drugo je samo zatvaranje očiju.

U sred smo finalne serije. Vrlo izjednačene. Jeste li očekivali toliko neizvjesnosti i tako kvalitetnu i prije svega borbenu i motiviranu Cibonu s druge strane?

Naravno da sam očekivao motiviranu Cibonu. Uvijek je najviše motivirana protiv nas, ipak smo iz istog grada, to su uvijek posebni derbiji u svim državama. Izjednačenost nisam očekivao, jer nisam mogao očekivati ovoliki broj ozljeda, a one su utjecale na seriju. Cibona je kvalitetna momčad i niti sada ne mogu shvatiti kako je mogla imati toliko poraza u ABA ligi.

Na kraju, ne možemo zaobići Eurobasket. Hrvatska reprezentacija 22 godine čeka na odličje. Svako novo natjecanje, svaka nova prilika stvara nove pritiske na reprezentativce. Imamo li konačno na okupu klapu koja uz neospornu kvalitetu ima i psihološku stabilnost da zaboravi duhove prošlosti i zaigra rasterećeno i ostvari veliki rezultat? 

Imali smo mi i prije kvalitete, ali je nedostajao vođa. Onaj tko će uzeti zadnju loptu i riješiti utakmicu, onaj tko će svojim ponašanjem postaviti pravila drugima. Sada se pojavio igrač u reprezentaciji koji je to u stanju napraviti. Taj momak je to u stanju. Bio mi ga je užitak gledati u Europi, sada u NBA-u i vjerujem da je to igrač koji će uz kvalitetne suigrače vratiti sjaj našoj košarci. Toliko kvalitete, borbenosti, požrtvovnosti, vjere u sebe nisam odavno vidio kod našeg igrača, taj je u stanju promijeniti izgled momčadi.

 Foto: Red Bull