Krešo se vratio kući!

Da još ima ulja u svići zadarske i naše košarke shvatio sam kada sam u Krešinoj dvorani ugledao prepune tribine poklonika kraljice igara, a među njima I Marka Popovića. Znano je da je Marko nakon 21 sezone okončao igračku karijeru sa 17 trofeja, a onda kada se već govorilo da će pokušati pomoći klubu u desetgodišnjoj agoniji prihvatio izazov sportskog direktora u euroligašu Zenitu. Izravno iz Perma gdje je gostovala njegova momčad pristigao je u Zadar. Otac Petar kao i uvijek me izvijesti o aktualnostima dok je Marko već davao intervju kolegi Stanku Ružiću pa sam eto ostao gledati utakmicu u njihovu društvu.

Uživamo u ugođaju  kakvog se rijetko viđalo u dvorani Krešimira Ćosića u borbi za njegov trofej iI prebiremo po sjećanjima. Sjećamo se kako je Marko dodao loptu za pobjednički koš Meeksa za osvajanje ABA lige u Ljubljani prije 17 godina. Marko kaže da je Danielu Jusupu, koji se peti puta vratio na kormilo Zadra, baš on predlagao da u svoje redove vrati lutalicu Dominika Mavru koji se u ovom finalu prometnuo u najkorisnijeg igrača finala, ali I trenutno najboljeg razigravača kojeg imamo.

Mavra je ponikao iz redova škole koju i dan danas vodi Umberto Piasevoli, ali ubrzo otišao u glavno okupljalište nadarenih - KK Zagreb. Vrijedi podsjetiti da je ta generacija sa Šarićem I Hezonjom osvojila naslov najboljih juniora Europe 2010 za uzrast od 16  a dvije godine kasnije i do 18 godina. I dok su se Šarić I Hezonja vinuli u NBA vode Mavra se pokušao skrasiti u Ciboni pa sve do Litve i Krke do povratka kući. Tko je kriv što se karijera razvijala puna frustracija i tek je sada s 25 godina zablistao s 20 poena i zamalo s 9 dodavanja bio dvostruko dvocifren u velikom finalu. Uz njega su u klubu još dvojica mladaca koji traže svjetla pod suncem - Junaković i Uljarević, a u reprezentaciji su prodefilirala bar još desetorica, a da pritom nismo pronašli pravog razigravača. Stoga je izbornik Mršić morao posegnuti za Rokom Ukićem da bi nas preveo preko hridi sljedećih kvalifikacija. Razigravači sporije sazrijevaju.

Mavra je bio nositelj preokreta Zadra s deset koševa manjka protiv Cibone početkom nastavka (44:54) do završnih +13. Dakle, to su razdoblje preokrenuli sa 23 poena razlike.

Hodanje po rubu provalije u regionalnoj ligi u kojoj su pobjeđivali Zvezdu, Budućnost, Cedevita Olimpiju, a gubili od izravnih konkurenata pretvorili su u veliki trijumf u natjecanju koje nosi ime velikana Ćosića u njegovoj dvorani nakon 13 godina. Ako se uz Jazine i moglo govoriti da je njihovo grotlo stvaralo dodatni pritisak ovaj prvi trofej u ovoj dvorani izravni je proizvod silne želje koju su pokazali I veteran i kapetan Ive Ivanov i trenerski veteran Danijel Jusup kome je ovo treći Krešin trofej. Zadar se sada priključio Cedeviti i Ciboni s po sedam slavlja.

Kada nas već nema u Europi, kada već hodamo po trnju u ABA ligi premda slabašne kvalitete zadarski bi se ugođaj trebao što više prenijeti na reprezentativne akcije. Bude li u Zagrebu bar dio ovakvog navijanja za koji dan protiv Švedske ili u Splitu za koji mjesec bit će to putokaze reprezentaciji ka izlasku  iz gliba.

U ABA ligi treba se oduprijeti pritiscima moćnika ili se zahvaliti na sudjelovanju. Zamjena bi bila moguća nadmetanja pod FIBA -inom kapom koja bi po kvaliteti bila u sredini Eurokupa i prijete neatraktivnim suparnicima ili skupim putovanjima.

S 13 razlike Zadra protiv Cibone nakon 13 godina Krešo se vratio kući I donio silno veselje koje potiče na put povratka...

PS

Otkriti ću vam i vezu Popovića I Mavre. Marko je rođen 12. 6.,  a Mavra 15.6.  I Vaš je kolumnista blizanac (13. 6. ) pa bi mogli  zajedno feštati uoči splitskih kvalifikacija za OI.