Sretan rođendan!

Velikih 75. godina postojanja kluba Cibona slavi u subotu 24, travnja.

Prvo ime kluba bilo je Sloboda, a u narednih nekoliko godina više je puta mijenjao ime (SD Zagreb, Vihor, Polet), da bi 1950. godine dolaskom novog sponzora u klub dobio ime Lokomotiva. U studenom 1975. godine u klub je ušao prehrambeni gigant kojeg su činili Kraš, Badel, Franck i Voće po kojem je Cibona dobila ime, a dolazi od latinskih riječi ‘cibus bonus’, što znači dobra hrana.

Cibona je danas najtrofejniji hrvatski klub i iza njenog imena pišu se 2 naslova prvaka Europe (1985., 1986.), 2 Kupa pobjednika kupova (1982., 1987.), 3 prvenstva Jugoslavije (1982., 1984., 1985.), 8 puta je osvajala Kup Jugoslavije (1969., 1980., 1981., 1982., 1983., 1985., 1986., 1988.), Kup Radivoja Koraća (1972.),   19 naslova prvaka Hrvatske (1992., 1993., 1994., 1995., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2001., 2002., 2004., 2006., 2007., 2009., 2010., 2012., 2013.,2019.) i jedan naslov regionalne ABA lige (2014.)

U ‘zlatno doba’ osamdesetih je osvajanjem Kupa prvaka Europe s pobjedom protiv Reala u Ateni i reprizom godinu dana kasnije protiv Žalgirisa u Budimpešti stekla sportsku besmrtnost. U već formirani sustav koji je ranije polučio briljantne rezultate na jugoslavenskoj, pa i europskoj razini jer Cibona ima i Kup kupova koji je 82.’ osvojila protiv Reala, došao je Dražen i nastao je savršeni spoj iskustva i Draženove čarolije. Tada je Cibona u punoj Ledenoj dvorani Doma sportova u Kupu prvaka televizijskim prijenosima ušla u domove svih europljana koji prate košarku i zahvaljujući tom vremenu i danas je najjači hrvatski sportski brend. Kombinacija tadašnjih dresova, huk Ledene dvorane Doma sportova kad Cibona ruši najjače klubove Europe, ‘džezera’ poput Nika, Čuture, Acine karizme, Kreše Ćosića, kapetana Knege, stvorena je magnetska privlačnost. Bila je to apsolutna košarkaška magija.

Nezahvalno bi bilo nabrajati sve koji su ostavili svoj potpis u klubu zato ćemo svi zajedno dostojno obilježiti 75. godišnjicu od osnivanja kluba čim popuste epidemiološke mjere.

U prostorijama KC Dražen Petrović zato smo dan uoči velikog datuma ugostili gospodina Mirka Novosela koji je od 75 godina postojanja kluba prisutan čak 69, i dvojac čije dresove uz Draženovog možete vidjeti pod svodom dvorane – Andru Knegu i Mihovila Nakića. Prisjetili su se najznačajnijih trenutaka u povijesti kluba, života u Zagrebu u ‘zlatno doba Cibone’….

Mirko Novosel:

Što se tiče sportskih rezultata najznačajniji su bili kad smo 1982. godine osvojili prvu titulu prvaka Jugoslavije i 1985. kad smo osvojili prvu titulu prvaka Europe. Što se ostalih stvari tiče to bi bila izgradnja cijelog kluba, izgradnja ovog centra za Univerzijadu i zahvaljujući tome klub danas postoji. Vjerujem da će doživjeti i 100 godina. Sretna 75. godišnjica, meni je osobno to 69. godina otkako sam u klubu i vjerujem da će ih i dalje biti, samo trebamo opet imati vrhunske rezultate.

Andro Knego:

Želim Ciboni da u skoroj budućnosti doživi i ono što se postizalo u našoj generaciji. Biti igrač i stanovnik Zagreba u to ‘zlatno doba Cibone’ bilo je nešto najljepše što je mladić kao ja mogao doživjeti. Imati rezultate, biti popularan, odrastati  u Zagrebu koji živi za košarku i za nogomet u tom trenutku i koji je očekivao od nas još više. Mi smo osvojili najviše što smo mogli i to donijeli u Zagreb. Uživali smo status hollywoodskih zvijezda iako tada nismo imali vremena to sve doživljavati jer smo bili stalno na putu, igralo se puno vani i teže je bilo putovati nego u današnje vrijeme. Dobili bi taj dojam kad bi ušli u dvoranu, kad bi doživjeli urnebes navijača i navijanje publike, znali smo tada da se dogodilo nešto veliko u gradu Zagrebu. Sretan 75. rođendan Ciboni i želim joj još toliko!

Mihovil Nakić:

Isto kao i Mirko, izdvojio bi osvajanje tog prvog naslova prvenstva Jugoslavije koje se jako dugo čekalo i koje smo 82.’ osvojili i prvi europski naslov te iste godine kojeg smo osvojili, to je bila tada trostruka krune, Kup kupova, prvenstvo Jugoslavije i domaći kup. Nakon toga idu oni uspjesi koji su već toliko opjevani, a ne možemo ih ne ponoviti kad to iz današnje perspektive izgleda daleko i nedostižno. Osvajanje prvenstva Jugoslavije 84.’ nakon kojeg dolazi Dražen i dva naslova prvaka Europe 85.’ i 86.’ te ponovno Kup pobjednika kupova 87.’  čime se i zaključuje ta niska europskih uspjeha Cibone i to doba zlatne generacije koja je starijim zagrepčanima ostala u lijepom sjećanju. Mladi danas mogu pogledati nešto od toga, iako je to bila potpuna drugačija košarka u odnosu na ovo danas. Bilo je predivno živjeti u Zagrebu tada. Tim više što sam ja odrastao u Zagrebu, mada nisam rođen u Zagrebu, ali sam od svoje sedme godine tu i osjećam se dijelom ovoga grada. Naravno da je postići uspjehe tu gdje je i interes za košarkom kudikamo veći i gdje je 82.’ praktički cijeli grad disao i sa Dinamom i sa Cibonom, a onda nešto više s nama, zavisno od uspjeha. To je bilo predivno vrijeme u kojem smo živjeli i svoj mladenački život i postizali neke uspjehe. Sa nostalgijom gledam na ta doba jer teško da će se takvi uspjesi ikad ponoviti.

Prisjetio se Nik i svog koša protiv Crvene zvezde koji je 84.’ donio naslov prvaka Jugoslavije…

To je što se tiče moje karijere jedan veličanstven trenutak, posebice jer nas te godine nisu smatrali favoritima. Otišao je Ćosić i nismo bili smatrani glavnim favoritima lige. Sve ono što se poslije događalo pokazalo je koliko je taj koš bio važan. Bilo je tu još predivnih trenutaka. Za jednog sportaša najveći su uspjesi u kojima sudjeluje aktivno i gdje je dao svoj doprinos i sigurno da su moji najveći trenuci osvajanja 2 naslova prvaka Europe u Ateni i Budimpešti.

Mojoj Ciboni želim sretan 75. rođendan i da poživi barem još toliko uz puno sportskih uspjeha i kvalitetnih igrača koji će izaći iz njenog omladinskog pogona.